Zoran Vučićević pravomoćno je osuđen na tri godine zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva u Erdutu 22. studenoga 1991. Vrhovni sud tako je potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda Osijek.

Vučićević se preko odvjetnika žalio na presudu nižeg suda tvrdeći da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, jer to što je on radio nema obilježje mučenja i nečovječnog postupanja, kao i na to da mu je određena previsoka kazna. Državni odvjetnik podnio je žalbu tražeći, pak, veću kaznu. Viši sud žalbe je odbio i utvrdio da je osječki sud pravilno presudio i utvrdio sve činjenice u vezi s tim zločinom.


- Na temelju sveobuhvatne i pravilne ocjene iskaza oštećenika, kao i iz iskaza Siniše Teodorovića, sud prvog stupnja izveo je pravilne zaključke o počinjenju kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva od strane optuženika i njegovoj odgovornosti za to djelo, kao i intenzitetu mučenja civila. U obrazloženju presude sud prvog stupnja dao je u svemu veoma iscrpne, relevantne i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj sud - navodi se u obrazloženju presude višeg suda.


Naime, iz iskaza svjedoka Z.M. proizlazi da su u studenome 1991. godine njega i njegovu suprugu V. M. srpski milicajci odveli u Stanicu milicije u Erdutu. Kada su došli na red za ispitivanje, prvo su u sobu uveli suprugu koja se tamo zadržala od 15 do 20 minuta, a nakon što su nju izveli, odmah je na ispitivanje bio uveden Z.M. U sobi za ispitivanje bili su Božo Bolić, zapovjednik odjela milicije u Erdutu, i Zoran Vučićević, a Bolić je Z.M. odmah naredio da klekne na pod i da se tijelom nagne preko sanduka za drva. Bolić mu je pri tome čitao za što ga terete, pa kad je Z.M. optužbe počeo negirati, Bolić je naredio Vučićeviću da ga bejzbol-palicom udara po ispruženim rukama. Udario ga je petnaestak puta po leđima, stražnjici i tabanima.


Potom su u sobu ponovo uveli njegovu suprugu, pa su ih zajedno nastavili ispitivati o pružanju pomoći ranjenom pripadniku hrvatske policije. Kako su supružnici to negirali, Bolić je naredio Vučićeviću da i ženu udara bejzbol-palicom po ispruženim rukama. Potom su ženu izveli iz sobe, a Z.M. su nastavili ispitivati. Bolić mu je tada naredio da se skine, a Vučićević mu je počeo kliještima za orahe stiskati testise. Z.M. je rekao na sudu da su mu od bolova krenule suze na oči te da je zamalo zanijemio. Na kraju je priznao sve za što su ga teretili i potpisao što su od njega tražili, jer se bojao daljnjeg mučenja.


Nakon okrutnog zlostavljanja, Z.M. nije dobio nikakvu liječničku pomoć, a poslije su ga odveli u zatočeništvo u Dardi gdje je proveo 22 dana. I tamo su ga fizički zlostavljali, kao i druge zatvorenike.


Iskaz Z.M. potvrdila je i njegova supruga, a djelomično i svjedok Siniša Teodorović koji je s Vučićevićem bio pripadnik srpske milicije Erduta u to vrijeme. Upravo on je na ispitivanje priveo Z.M., kojeg je poznavao od prije jer je radio s njegovom majkom. Teodorović je svjedočio da je tijekom ispitivanja kratko navratio u sobu gdje se ispitivalo i u tom trenutku je vidio kako je Zoran Vučićević udario bejzbol-palicom Z.M.


Z.M. je na sudu rekao kako su njega i njegovu suprugu teretili da je pomogla ranjenom policajcu, te da su im pretresli kuću pri čemu su pronašli neki medicinski sprej koji su potom koristili kao dokaz protiv njih. Njegova supruga nakon ispitivanja tog kobnog dana puštena je kući.

- Protivno tvrdnjama iz žalbe državnog odvjetnika i optuženika, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud optuženiku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne. Prvostupanjski sud je u tom pogledu Zoranu Vučićeviću ispravno uzeo kao olakotno dosadašnju neosuđivanost te okolnost da je u vrijeme počinjenja djela imao samo 21 godinu, a otegotne okolnosti mu nisu utvrđene. Uzimajući u obzir sve tako utvrđene okolnosti, odmjerena kazna i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda adekvatna je stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti kaznenog djela te je podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja - navodi, među ostalim, u obrazloženju pravomoćne presude Vrhovni sud.