TvObzor
BAD BRAINS

Pozitivan mentalni stav najutjecajnijeg hardcore sastava
Objavljeno 3. srpnja, 2020.

Četiri afroamerička tinejdžera iz predgrađa Washingtona - Gary Miller, Darryl Jenifer te braća Paul i Earl Hudson, kao pravi autsajderi - rasno, vjerski i glazbeno - u subkulturi koja je njegovala autsajderstvo postali su vjerojatno najčistija manifestacija hardcore ideologije. Njihov utjecaj, kasnije se pokazalo, bio je veći od utjecaja bilo kojeg drugog hardcore sastava. Living Colour, Red Hot Chili Peppers, Soundgarden, Jane‘s Addiction, Beastie Boys, Faith No More, Rage Against the Machine... Bad Brains bacili su dugačku sjenu koja je prekrila različite regije, stilove i desetljeća rock-glazbe u Americi.

Pjevač Paul Hudson, poznat kao H.R. (od "human rights"), zajedno s mlađim bratom bubnjarom Earlom, u srednjoj školi upoznao je gitarista Garyja Millera zvanog Dr. Know, i basista Darryla Jenifera. Ta četvorka bez glazbenog obrazovanja 1976. godine osnovala je jazz-fusion sastav Mind Power te je uvježbavala svoje komade po uzoru na Chicka Coreu i Johna McLaughlina iz tada aktualnih grupa Return to Forever, odnosno Mahavishnu Orchestra. Iduće godine otkrili su Dead Boyse, Sex Pistolse i The Clash te su punk povezali sa svojim osjećajem marginaliziranosti i bunta. Taj su duh prenijeli u glazbu, promijenili su ime i postali Bad Brains ("bad" u slengu znači dobro).

Vašingtonska punk scena u to je vrijeme bila puna nemilosrdnog nasilja i vulgarnosti s kojima nisu željeli imati apsolutno ništa zajedničkog, a kako bi se suprotstavili takvoj klimi, učinili su nešto do tada potpuno nečuveno - u svoju su glazbu ugradili "pozitivan mentalni stav", filozofiju proizišlu iz knjige Napoleona Hilla "Think and Grow Rich".

- Naša je poruka bila drugačija od uobičajenih na sceni. Znate, punker može napisati pjesmu o mržnji, primjerice "mrzim mamu", ili neko slično sranje, no mi nismo bili takvi. Neki klinci na koncerte su dolazili upravo po to, a vidjeli bi nas i svakom od njih otvorili bi se i srce i um. Sve češće viđali biste ih s natpisima "Ja imam taj PMA" (positive mental attitude) - jednom prilikom izjavio je Darryl Jenifer.

Preko glazbe The Specialsa i The Clasha, Bad Brains su prepoznali srodnost između punka i reggaea, a nakon što su uživo gledali Boba Marleya, duboko zaranjaju u reggae i rastafarijanski pokret. Nakon toga ne samo da su lokalnu punkersku publiku upoznali s reggaeom, nego su promicanjem rastafarijanskog asketizma utjecali na prihvaćanje čistog, živog, izravnog punka na sceni u Washingtonu. Vrlo su brzo došli na glas kao najuzbudljiviji bend na tamošnjoj punk-sceni, no frustrirani što nisu mogli nastupati u lokalnim klubovima - nisu ih htjeli primiti zbog prelazaka tijekom svirke iz izuzetno brzih ritmova u opušteni reggae ugođaj - 1980. godine odlaze u New York. O tome govore u pjesmi "Banned in D.C.".

I u New Yorku su brzo stekli reputaciju prvorazredne koncertne atrakcije, no prve studijske snimke pod nazivom "Bad Brains" objavljuju tek 1982., na etiketi ROIR, i to samo kao kasetu. Na njoj su se našli žestoki klasici "Sailin‘ On" i "Pay To Cum", uz reggae stvari poput "Jah Calling". Kad su postali dovoljno poznati da dobiju mogućnost snimanja "pravog" albuma, u produkciji Rica Ocaseka, iz The Carsa, objavili su "Rock for Light" (1983.). Na albumu su ponovili nekoliko pjesama s debija, a snimili su i neke odlične nove radove, kao što su "Destroy Babylon" i "Rally Round Jah Throne". Iako su se tijekom idućih desetljeća okupljali u raznim postavama te snimili nekoliko solidnih izdanja (zadnji je "Into the Future" iz 2012.), posljednji klasik Bad Brainsa koji je pomicao granice alternativne glazbe i ostvario veliki utjecaj na njihove suvremenike, ali i nove generacije, zapravo je "I Against I", iz 1986. godine. "House of Suffering", "Secret 77", "Re-Ignition" i naslovna pjesma, neki su od trenutaka s tog ključnog albuma za razvoj bendova iz uvodnog dijela.

Gotovo 35 godina od izdavanja istoimenog debitantskog albuma i devet godina nakon što su ispunili uvjete za ulazak u Rock and Roll kuću slavnih, Bad Brains su se u listopadu 2016. napokon našli na glasačkom listiću. Nisu primljeni, a iako možda nikada neće biti izabrani, njihovo će nasljeđe živjeti još jako dugo.

Danijel Miklić
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana