Da bi se u vrtu mogla primijeniti biološka zaštita, ne treba tjerati sve životinje, jer nisu sve neprijatelji. Jako je važno zadržati korisne životinje jer one pomažu u borbi protiv štetnika. U procesu suzbijanja štetnika od velike su koristi životinje koje se njima hrane. Najbolji pomagači su ptice, ježevi i žabe, koji jedu puževe, ali i neki kukci, kao što su bubamare, mrežokrilke i bogomoljke, koji su prirodni neprijatelji lisnih ušiju.

Bubamare i njihove ličinke pojedu dnevno i do 400 lisnih ušiju. Da bi bubamare imale što jesti, ne treba uništavati prve lisne uši koje se pojave u proljeće, jer će se tako smanjiti broj bubamara. Ako ste u mogućnosti, za žabe je dobro u vlastitom vrtu iskopati malu baru i zasaditi vodeno bilje. Žabe će naseliti baru, pa će opasnost od puževa biti znatno manja. Ptice na dan prikupe i do 30 kg gusjenica i drugih nametnika. Da biste privukli i zadržali ptice, postavite im kućicu. Neka otvor kućice bude okrenut prema jugoistoku. Preko ljeta im osiguravajte dovoljne količine vode u plitkim posudama, a zimi hranu. Ptičice će vas riješiti nametnika u vrtu i svakodnevno vas razveseljavati svojim pjevanjem. U vrtu nalazimo i pauke, koji su prirodni neprijatelji muha i komaraca.

Grabežljive grinje prirodni su neprijatelji crvenog pauka, ali i nekih drugih štetnih grinja.

Lisne uši mali su nježni kukci, mogu biti krilati ili beskrilni. Boja im ovisi o stadiju razvoja i biljci hraniteljici pa mogu biti od svjetložute i zelene do crne boje. Hrane se sisanjem biljnih sokova, i to na najnježnijim biljnim dijelovima - lisnim izbojima i cvjetnim pupovima. Izazivaju zastoj u rastu biljke, kovrčanje listova, iza njih ostaje medna rosa, koja kaplje po donjim listovima čineći ih ljepljivima, a poslije pocrne jer se na njima razvijaju gljivice čađavice. Napadaju velik broj kultura. Javljaju se u proljeće i jesen tijekom toplog i suhog vremena te nakon obilnih kiša. Ako lisne uši jako napadaju neku biljku, to je znak da je poremećena njezina cirkulacija. Ponekad je dovoljno prekriti i prihraniti tlo oko korijena biljke. Postoje biljke koje su ušima naročito privlačne. Te se biljke mogu saditi među druge biljke da bi ih se zaštitilo od ušiju. Na primjer, saditi salatu i bob među jagode. Uši će se preseliti na salatu i bob, a jagode će ostati neoštećene.

Puževi su česti neželjeni gosti, a njihovih prirodnih neprijatelja, ježeva i žaba, sve je manje. Puževi najčešće napadaju zeleno lisnato povrće. Iako spori, vrlo su uporni i povrću mogu nanijeti veliku štetu. Hrane se noću jer im smeta sunce, pa ih je najlakše pronaći kada padne mrak, s pomoću svjetiljke. Puževa se može riješiti talogom kave, koji ne vole, jer je u većoj koncentraciji otrovan. Napadnute biljke treba zalijevati talogom kave, koji ne samo što će otjerati puževe nego će i blago gnojiti zemlju i istovremeno tjerati biljne mušice. Budite umjereni u zalijevanju tla talogom kave, jer on podiže kiselost tla. Tlo oko biljaka koje puževi napadaju može se posuti pepelom ili kamenim brašnom. Kako bi se puževi držali što dalje od biljaka, taj postupak treba ponavljati nakon svake kiše.

Puževe odbijaju i neke biljke kao što su dragoljub, kadulja, timijan i ricinus. Rovac je jedan od učestalih zemnih štetnika. Omiljena su mu poslastica gomolji i korijenje. Rovac je noćna životinja i izlazi na površinu zemlje samo noću. Njegov rov nije duboko u zemlji pa se najlakše uhvati ako se u tlo ukopa posudu s vodom, a sa strane postave daščice koje ga usmjeravaju u posudu.

Krtica je korisna životinja jer uništava rovce i druge gusjenice i crve, ali istodobno pravi krtičnjake, koji narušavaju estetski izgled vrta. Najlakše ju je otjerati ako se u tlo ukopa prazna boca tako da se vrh boce ukopa u otvor rova, pazeći da se ne začepi grlo boce. Zvukove koje proizvodi vjetar i prazna boca krtice ne mogu dugo podnositi pa odlaze.

U borbi protiv štetnika pomaže prirodni suživot nekih biljaka - ako se posade jedna blizu druge, povećava se njihova snaga i urod te se bolje štite od nametnika.