Objavljeno 26. lipnja, 2020.
Jerabek: Svi koji su ove godine pohađali radionice mogu nastaviti i dogodine
Žamor i osmijesi ispunili su galerijski prostor GISKO-a. Bio je to neskriveni ponos prve generacije polaznika škole crtanja u sklopu Jerabek studija. Svoju darovitost, marljivost i upornost pokazali su na završnoj izložbi. Voditelj Dražen Jerabek uistinu je sretan i ne krije zadovoljstvo postignutim rezultatima crtača, među kojima je bilo i onih u dobi od osam godina, ali i onih u umirovljeničkoj dobi, koji su im se pridružili posljednji. Posebice uzme li se u obzir situacija u kojoj svi još uvijek jesmo.
- Otškrinuo sam ova vrata, a ona su se širom otvorila. Sve je krenulo od kreativnosti i mašte, htio sam kod polaznika potaknuti afirmativne misli i nadam se da smo to i postigli. U istu ruku i jednostavan i težak, imao sam zadatak prenijeti na njih svoju ljubav koju imam prema poslu koji radim. To kod nekih rađa i zavist, ali uspjeli smo postići pozitivno okružje koje se širi poput virusa - naglasio je Jerabek, ne propustivši priliku zahvaliti djelatnicima GISKO-a na podršci svake vrste.
Kvaliteta o(p)staje
Počeo je Studio s radom u tri skupine - polaznici od 7 do 53 godine, no s vremenom su pristizali i novi polaznici, pa je oformljena i četvrta skupina. Izrazio je žaljenje što su neki odustali - uglavnom zbog raznih obveza koje su ih odvele u drugu sredinu - no kvaliteta je o(p)stala. Nada se da nisu odustali, jer su se obeshrabrili nedostatkom talenta. Razveselilo ih je što su svi pokazali senzibilitet za crtanje, što važi i za one koji su krenuli otpočetka, usput odustali, pridružili se Studiju kasnije, ili bili uporni od prvog do posljednjega sata, kao najmlađi, osmogodišnji Karlo, koji je zahvaljujući svojoj darovitosti i produktivnosti dobio čak dva panoa za izlaganje i ponosno je majci pokazivao što je nacrtao te što svaki crtež predstavlja. A crteži su svih polaznika nadahnuti pričama, eksponatima i fotografskim predlošcima.
Tijekom godine (na radionicama održanima u prostorima GISKO-a i Muzeja Slavonije), obradili su gotovo sve crtačke tehnike, uz nešto gvaša (slikarska tehnika vodenim bojama i bijelom temperom), ali su prevladavale crtačke tehnike. Voditelj Jerabek kaže da su išli na priču i sadržaj koji bi svakom polazniku bio zanimljiv, kako bi to rezultiralo strukturalnim pričama.
- Pritom mislim, primjerice na teksture kod školaraca, koji u nekom programu zapravo imaju likovne kulture. Danas si dajem slobodu, s obzirom na to da imam svoj studio, reći nešto o likovnom odgoju i kulturi u školama, kao i o darovitima i općenito funkcijama vizualne komunikacije koja je vrlo značajna, ali i vrlo uskraćena u školskom sustavu - naglasio je Dražen Jerabek (koji je nedavno u suradnji s Dubravkom Pađen Farkaš, objavio novu slikovnicu za najmlađe čitače Kvakač, a aktivno će sudjelovati i u međunarodnom Festivalu slikovnica Čuvari priča, koja u organizaciji GISKO-a, i pod okriljem 20. OLJK-a, počinje u četvrtak, 2., a završava u subotu, 4. srpnja), koji se iskreno veseli novoj sezoni radionica na jesen.
Među polaznicima je, što je bilo i za očekivati, bilo i onih s nimalo crtačkog iskustva, ali i onih koji su se već okušali u nekoj crtačkoj disciplini. Jerabeka je, pak, najviše iznenadila njegova dugogodišnja poznanica čije su ga crtačke vještine doslovce šokirale. Nerijetko ljudi kriju te svoje talente, svjestan je toga i Dražen.
Za budući hobi ili posao
- Moj Studio je specifičan po tome što to nije škola crtanja, svima sam na početku rekao da ne dolaze učiti crtati, nego razviti svoj kreativni potencijal. Ja sam im ukazivao na nešto, prema potrebi - kaže Dražen. Svi koji su ove godine pohađali radionice mogu to nastaviti i dogodine, napominje voditelj. Možda će nekomu od polaznika koristiti naučene vještine i stečeno iskustvo u razvitku nekog svog hobija ili posla stručnog usavršavanja, čak i budućeg obrazovanja. No, najvažnije je zadovoljstvo rada, kaže Jerabek.
- U kreativnom je procesu bitno da oni koji kroz njega prolaze - uživaju! Stoga primarno razvijamo ono što svi posjedujemo, ali smo kao odrasli na nju zaboravili, a to je mašta. Cijeli život kreiramo svoju stvarnost, uz neki konsenzus. Zadovoljno društvo je zdravo društvo, pa je meni cilj bio kroz ono što oni vole, likovno izražavanje, postići zadovoljstvo, jer kroz to raste imunitet. Zadovoljan čovjek svoje zadovoljstvo želi dijeliti - zaključuje Jerabek.
Narcisa Vekić
Dražen Jerabek, akademski slikar
U HRVATSKIM ŠKOLAMA DJECA NEMAJU DOVOLJAN BROJ SATI KREATIVNIH PREDMETA
Apelirati na obrazovni sustav Dražen ima pravo, kaže, jer je u svojoj dugogodišnjoj umjetničkoj, ali još više pedagoškoj karijeri, prošao uistinu sve razine, od rada s darovitim predškolcima, preko osnovaca i srednjoškolaca, do studenata na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, pa sve do rada s umirovljenicima u sklopu Studija. Tako je stekao uvid, a bio je i na brojnim stručnim skupovima, pa je uvjeren u to što tvrdi - da problematika s likovnim u školama još uvijek, na žalost, stoji. Nedovoljan je broj sati tjedno kreativnih predmeta, poput likovne i glazbene kulture.
- Tragedija je što je situacija nepromijenjena već 20-ak godina. U osnovnim se školama to više osjeća, jer je to temelj. Problem je što djeca nemaju dovoljan broj sati za realizirati neke ideje, prema programu imaju samo jedan sat tjedno i jedva stižu. Katastrofalno je to već dva desetljeća. Na stručnim se skupovima o tom uvijek razgovara i promišlja što poduzeti, kako vratiti te sate - ne krije razočaranje Dražen Jerabek, i kao nagrađivani umjetnik, i kao dugogodišnji pedagog, pa i otac.
ČOVJEKU JE KREATIVNOST UROĐENA
- U međuvremenu je došlo i do razvoja informatičkih predmeta koji proširuju informatičku pismenost. Zbog te izlike opet je sve ostalo na starom - dodaje Jerabek na temu nedovoljno sati likovne kulture u školama. Kada je početkom 90-ih reforma došla, i kada su zbog opravdanja da "rasterete" učenike od viška sati, rasteretili su ih, kaže Dražen, najkreativnijih predmeta, što ide na štetu čitavim generacijama u kreativnom razmišljanju, izražavanju i razvitku. "Posljedice su tolike da ne shvaćamo što znači uskratiti djetetu igru, ili maštanje. Područje je to percepcije svih razina života, kreativnost je univerzalna, nije isključivo vezana uz umjetničko područje. Kreativnost je čovjeku urođena, bez nje kao da dišemo s upola kisika. Živiš, ali ne jednako kvalitetno, i sigurno će zato nastati šteta. Dobra je to analogija za ovo što se događa i kod nas i u svijetu općenito", podijelio je s nama Jerabek.