Mnogi pravi korovi skrivaju u sebi opasnost jer služe kao biljke domaćini štetnicima i bolestima.

Borba s korovima oduvijek je bila velika muka, koja je pratila povrtlare od proljeća do jeseni. Unatoč trudu, korovi rastu brže od povrća, oduzimaju tlu najbolja hranjiva i na taj način utječu na njegov uspješan rast. Prema statistikama, odstranjivanje ovih nepoželjnih stanovnika povrtnjaka predstavlja jednu četvrtinu sveukupnog rada u povrtnjaku.


Što je zapravo korov? Tradicionalan odgovor glasi: ono što u povrtnjaku ne želimo imati, čime zapravo prave korove trpamo u isti koš s divlje izraslim nepoželjnim biljem. Stara poslovica koja kaže da tamo gdje raste korov, ne može ništa drugo rasti, ne daje jedinstvenu sliku, jer marljiv i brižan povrtlar može tvrditi da svaki korov uzmiče pred ustrajnom njegom. Ako se u borbi ne umorimo i ako naši susjedi ne misle kao mi.


Prema trajanju života možemo ih podijeliti u jednogodišnje (lako se razmnožavaju samozasijavanjem) i trajne (stvaraju jako izdužene korijenove izbojke koji se jako teško uništavaju).


Dvogodišnji i višegodišnji korovi opiru se svakom loše usmjerenom uništavanju, a među njih ubrajamo: ljutić (jako se lako zasijava i stvara duboko zakorijenjene izboje), lavlji zub (sa sigurnošću će se iskorijeniti ako se svaki cvijet otkine, a duboko korijenje iskopa), pirika i slak (jedni od najgorih korova. Izboji im se pružaju na metre, a u zemlju ulaze do 60 cm duboko. Svaki odsječeni djelić, ako se ne izvadi i uništi, razvija se u novu biljku).


Međutim, korovi nemaju samo negativna svojstva, nego mogu biti i korisni kao ljekovito bilje, kao paša za pčele ili zamjena za povrće. Među ljekovite biljke ubrajaju se: kopriva, kamilica, preslica, kopljasti trputac, a kao proljetna salata izuzetno su ukusni maslačak i mlada kopriva.


Korisna je uputa da je svaki korov najbolje uništiti u zametku. Iščupani korovi, bolesni dijelovi biljke ili oni koji nose sjeme, moraju se, kao i dijelovi korijena kojim se mogu razmnožavati brižljivo odabrati i spaliti.

Postoje kemijska sredstva koja djeluju samo na trave (jednosupnice), no za svrhu uništavanja korova najbolja su sredstva koja istodobno uništavaju i jednosupne i dvosupne (zeljaste) korove. S pomoću njih možemo kroz duže vrijeme osloboditi staze i terase. Neka sredstva djeluju samo nadzemno i ne prodiru u tlo, tako da biljke koje smo mi posadili ostaju neoštećene.


Kemijska sredstva ne smiju se precijeniti.


U malom vrtu, naročito u gredicama s povrćem, okapanje i plijevljenje još uvijek je najuspješniji način suzbijanja korova, to više što se pritom i obrađuje tlo. Nadalje, rast korova može se prigušiti stavljanjem vlažnog treseta ili pokošene trave među uzgajane biljke. Tamo gdje je to korisno može se staviti tamna folija. Ona zadržava zemlju u rahlom stanju, no ima i lošu stranu, kao i košena trava - ispod nje trava požuti, pa ju je bolje stavljati ispod grmlja.


Korovi su vrlo dobri indikatori opskrbljenosti tla pojedinim biogenim elementima. Vlasnjača upozorava na nizak sadržaj kalcija i humusa te visoku razinu magnezija. Čičak voli tla bogata željezom i sumporom, a niskom razinom kalcija i magnezija. Trputac upozorava na vrlo niske razine kalcija, a na vrlo visok sadržaj klora, magnezija, kalija i natrija. Djetelina upozorava na višak kalija, loboda na višak dušika, a stolisnik pokazuje nisku razinu raspoloživog kalija.
Mnogi kažu da su korovi zapravo „zeleni kažiprst“, svjedoci našeg krivog postupanja s tlom. Ako se na nekom kultiviranom tlu iznenada pojavi određena vrsta korova u većem omjeru, upozorava na pogreške u obradi tla. Ako u svojem vrtu imate puno poljske preslice i metvice, znači da vam je tlo teško i zbijeno, s druge strane ako pak imate puno koprive i mišjakinje, tlo je bogato humusom.