Društvene mreže poput Facebooka zbližavaju ljude, ali mnogi požele virtualno poznanstvo učiniti stvarnim. Tako je počelo i neformalno druženje skupine žena iz Osijeka i okolice koje se pod nazivom „Na kavu s osmijehom“ okupljaju već deset godina.

- Nas tri smo se upoznale na kavi. Bile smo na tom našem prvom susretu Jasna Kondža, Tonka Ćakić i ja. Otada pa sve do danas sastajemo se svake subote u 18,00 sati u Osijeku u nekom od kafića. Zimi se okupljamo jedan sat ranije, a ljeti malo kasnije. Obično nas bude od pet do 15, ovisno kako tko može. Dolazak nije obavezan. Svaki puta popijemo kavu ili nešto drugo te dva sata provedemo u ugodnom razgovoru. Nalazimo se tako već deset godina, jedino se nismo susretale za vrijeme korone, ali smo se zato čule na Facebooku. Naime, mi djelujemo i kao istoimena grupa na Facebooku, rekla nam je jedna od osnivačica ovog neformalnog kružoka Vera Šerbedžić.

Naša sugovornica dodaje kako su se ranije pridruživale akcijama u iskorijenjivanju ambrozije koje je organizirao Duško Rudež (poznat i kao Čovjek Tuljan, op. a.). Osim toga, članice ove skupine sudjelovalo su i u dobrotvornim akcijama poput one „Žena ženi“ nastale u vrijeme poplave u Gunji. Šerbedžić na podsjeća da su tada pakovale paketiće i slale ih ženama koje su postradale u poplavi. Gospođa Šerbedžić već četrdeset godina radi kao kontrolor žitarica u silosima. Trenutno je zaposlenik tvrtke Croatia kontrola iz Zagreba.
- Nemamo nikakvih posebnih tema na naši susretima. Razgovaramo o svemu što nam padne na pamet. Puno se smijemo i puno slikamo. Nekada ispadne i više od stotinu fotografija s jednog našeg susreta. Prvo smo se zvali „S prijateljima na kavu“. Član naše grupe je naš Osječanin Zdravko Odorčić, iako živi u Zagrebu. Imamo dosta članova i izvan Hrvatske. Dušan Rudež je trenutno u Njemačkoj gdje se nalazi na liječenju. Javio nam se za Novu Godinu videopozivom. Imamo počasnih članova u Americi, Australiji, Švicarskoj, Italiji i drugdje. Kada dođu u Osijek, uvijek su dobrodošli, ističe Šerbedžić.

U subotu se u kafiću Uzdravlje okupilo više od deset članica ove neformalne skupine.
Gospođa Šerbedžić nabraja nam imena nazočnih: Zlatica, Ankica, dvije Jasne, Ljubica, Katica, Duška, Dušanka, Nada, Vera, Tonka, Branka, Slavica… Članica je tridesetak, iako se na ovim okupljanjima redovito susreće njih petnaestak.

- Svima nama je ovo relaksacija, svojevrsna terapija da pobjegnemo nakratko od našeg svakodnevnog života, da se opustimo, da pjevamo ono što na padne na pamet. Zajedno proslavljamo rođendane ili kada neka od nas postane baka. Sve zajednički dijelimo, i u dobro i loše, objašnjava nam Tonka Ćakić.

Profesorica Jasna Kondža se prisjeća prvog susreta koji je bio u kavani Jelačić u Donjem gradu.  Objašnjava nam kako se ljudi mijenjaju, jedni dolaze, drugi odlaze, ali je uvijek lijepo svake subote biti u dobrom društvu. Svaki puta imaju susret u drugom kafiću. D.C.