Magazin
GLAZBENI INTERVJU: MARKO GAĆINA - BRAIN HOLIDAYS

Reggae dobije potpuni
smisao kad se svira uživo
Objavljeno 6. lipnja, 2020.
NITKO NE ZNA KAKO ĆE JESEN IZGLEDATI, NADAM SE DA SE KORONA NEĆE VRAĆATI...

Dvadeset godina karijere, hvalevrijedan je uspjeh za bend koji je, prema mišljenju mnogih, najbolji hrvatski, ali i šire, regionalni, pa i europski reggae sastav. Bend je, naravno, BRAIN HOLIDAYS, i nedavno su se vratili s Jamajke gdje su snimali svoj novi studijski album u glasovitim Tuff Gong studijima, "meki i medini" reggae glazbe. No, krenimo redom, kroz razgovor s Markom Gaćinom, pjevačem i liderom benda...

Kakvi su dojmovi, iskustva, dobre i loše strane bavljenja glazbom, stilom koji za domaće prilike nije baš uobičajen?

- Dvadeset godina, bilo je tu svega, mnogo truda, odricanja, različitih ljudi, to je dug put. Put u kojem mnogo naučiš o drugima, a i o sebi, upoznaš mnoge dobre ljude, posjetiš mnoga mjesta koja vjerojatno nikad ne bi posjetio. Ono što ostaje iza toga uvijek je ono dobro. Mislim da ne postoji loša strana bavljenja glazbom, ako iskreno i iz srca to radiš. Vezano uz žanr koji mi sviramo, možda je i dobro da nije uobičajen kod nas, jer na neki način zvučiš ljudima egzotično.

Brain Holidays nekad, u počecima, i danas, nakon 20 godina rada? Jel‘ bilo, i kakvih je bilo promjena u sastavu benda? Kad u nekoj inventuri podvučete crtu, da se tako izrazim, jeste li zadovoljni s ukupnim učinkom, brojem albuma, singlova, spotova, pjesama, razvoja i dosega do sadašnjeg statusa?

- U početku nitko nije mislio da će to toliko dugo trajati. Kad si klinac od 20 godina, ne razmišljaš baš kako će to izgledati s 40, nego samo ideš glavom kroz zid. Bilo je promjena u sastavu benda, ali to sam prihvatio kao dio puta. Normalno je da se ljudi zasite, da se vizije razilaze i da netko ode drugim/svojim putem. Ne razmišljam o tome što je bilo, jer na to ne mogu utjecati, uvijek pokušavam gledati naprijed. Možda bismo imali koji album više, koji singl više, koji spot više... Nekako smo uvijek pokušavali izvući maksimum iz onoga što smo u tom trenutku imali.

MARLEYEVA DJECA
Zašto uopće reggae? Odakle ta ljubav prema Marleyu, Jamajci, Kingstonu, tamošnjoj tradiciji koja se održala živom i živopisnom sve do danas, unatoč promjenama na globalnoj glazbenoj sceni?

- Prvo sam otkrio punk, još kao klinac imao sam punk bend, zatim se tu našao i ska punk, pa ska. Slušao sam bendove s Helcat Recordsa, to je label kojeg vodi Tim Armstrong, pjevač Rancida, koje sam isto tako obožavao. Tamo su, između ostalih, bili i Hepcat, zvučali su kao da su ispali iz vremeplova s kraja 60-ih s Jamajke. Tako sam polako ulazio u reggae koji me totalno obuzeo, a to traje još i danas. Svaki čovjek ima svoj heat-beat, reggae sam prepoznao kao svoj.

Nekad davno, od kraja 70-ih, reggae, odnosno njegove izvedenice poput ska, i tadašnji britanski punk, bili su umnogome povezani. Zašto je reggae bio toliko važan punku tada, ali i šire, mainstreamu? Jel‘ za sve zaslužan ponajviše Bob Marley?

- Ta poveznica punka i reggaea, ako pričamo o Engleskoj, dogodila se kad su Jamajčani počeli naseljavati Englesku. Tu je došlo do tog dodira, a i radi se o tome da su i punk i reggae "rebel music", tako da su i filozofije imale dodirne točke. Kad pričamo o Marleyu, on je, zapravo, bio prva zvijezda Trećeg svijeta. Zašto je bio važan? Zbog poruka u svojim pjesmama koje su i danas aktualne. Mi smo više-manje svi preko Marleya došli do reggaea, da njega nije bilo, vjerojatno nitko ne bi znao ni gdje je Jamajka na karti.

Reggae u Hrvatskoj? Osim vas, ima li uopće još izvođača, autora, glazbenika koji sviraju reggae toliko dugo i ustrajno poput Brain Holidays?

- U Hrvatskoj dosta bendova koketira sa žanrom. ST!ilness, Antenat, Bamwise, Radio Aktiv, Waitapu. Svi oni neki više, neki manje, imaju dodirne točke s reggaeom. Mislim da je jedino Antenat osnovan prije Holidaysa. Osim bendova, tu je i Sound System kultura, ekipa sama gradi goleme zvučnike i na njima rade partije. Tko nije slušao reggae na Sound Systemu, ne zna šta je propustio.

Koketiranje s drugim žanrovima, kako s tim kod vas stoje stvari, pristajete li, i u kojim slučajevima, na kompromise s nekim drugim žanrovima, i kojim? Oni koji prate Brain Holidays znaju o čemu se radi, no druge, a ima i takvih, možda valja uputiti na pravi trag...

- Naš live je unatrag četiri godine koncipiran kao party mjuza. To znači da sviramo set u komadu, bez ijedne stanke između pjesama, sve je povezano. Kad krene koncert taj beat te povuče u neku mantru i samo klizi, skužili smo da je i nama tako bolje dok sviramo. Imamo neke mikroizlete u druge žanrove na tim live nastupima, tu i tamo dogodi se neki malo žešći moment, neki jungle, upali se neka distorzija, ali u bazi to je čisti reggae i dub.

ŽIVE SVIRKE
Na međunarodnoj reggae sceni potvrdu ste dobili s albumom "System Error Remix Side". Gledajući u retrospektivi, s kojim ste albumom najzadovoljniji, i s kojim pjesmama? Koliko je teško (ili lako) stvoriti, napisati, skladati, reggae hit-pjesmu?

- Trenutačno sam najzadovoljniji s ovim koji smo snimili na Jamajci. Toliko je dugo bila želja da se to napravi. Teško mi je izdvajati neke pjesme, meni je najdraži naš song "Modern Slavery", a i "#proljeće" je super ispala, i drag mi je to song. Kad radim pjesmu ne razmišljam na način da ona bude hit. Da tako razmišljam ne bih sigurno svirao reggae. Svaka pjesma priča je za sebe. Na primjer, za "#proljeće" čitavu strukturu imao sam snimljenu još 2009. I taj beat mi se non-stop motao po glavi, imao je brass temu koja je jako catchy, ali nešto je falilo. U jednom momentu ubrzao sam beat za 30 %, a pjesmu isproducirao doslovce u dahu. To je danas jedna od naših najvrćenijih pjesama i ljudi odlično reagiraju na nju na koncertima. Što se glazbe tiče, to ide samo od sebe, ali teško je reggae pjevati na hrvatskom, mnogo je lakše na engleskom.

Već dvadesetu godinu zaredom održavate koncerte u povodu rođendana Boba Marleyja. Kakvi su dojmovi? Kakva su inače iskustva s koncerata kojih na svome kontu imate pozamašan broj? Ima li reggae veći emocionalni učinak na slušatelje uživo, ili s ploča?

- Ti Marley birthday partiji su super. Ljudi vole Marleya i pjevaju sve pjesma s nama u glas. Tribute koncerte mogli bismo svirati 50 puta godišnje, ali to radimo samo u tjednu Marleyjevog rođendana, a tu i tamo i na obljetnicu smrti. To su koncerti koje radimo iz respekta i tradicije. Sve drugo bi bilo previše, jer imamo autorski materijal i ne želimo biti tribute bend. Vezano uz naše koncerte općenito, reggae je plesna mjuza i uvijek je pozitiva na svirkama. Naravno, bolji je doživljaj slušati live bend nego ploču, to vrijedi za sve žanrove, ne samo za reggae, radi se o razmjeni energije s ljudima i o bendu koji je živi organizam, a osim toga na koncertima uvijek možeš čuti neki novi moment, dok je ploča uvijek ista.

S koncertima u vezi, kako podnosite sadašnje krizno stanje izazvano pandemijom korone, kad su svi javni nastupi otkazani, i ne zna se kad će ih uopće biti. Nedostaje li ti koncerata, i tvojih i tuđih?

- Itekako nedostaje, muzika dobije potpuni smisao kad se izvodi in live. U planu nam bilo izdavanje albuma prije ljeta i turneja, ali sad je sve prebačeno za jesen, a nitko ne zna kako će jesen izgledati. To je strašno frustrirajuće. Nadam se da se korona neće vraćati, ne samo zbog glazbe i svirki, nego zbog kompletnog normalnog funkcioniranja za sve ljude. Ne radi se samo o koncertima, nego o socijalnom kontaktu s ljudima. Ovo distanciranje nije bilo dobro, nije prirodno.

SVIJET U STRAHU
Što se inspiracije tiče, tko je najviše utjecao na Brain Holidays, koji autori, pjevači, izvođači sa svjetske, a možda i s domaće scene?

- Tu je mnogo utjecaja, od reggaea stare škole, većinom su to albumi iz druge polovine 70-ih: Wailersi, Burning Spear, Steel Pulse, rani Aswad, od mlađih imena su mi Chronixx i Koffee zapeli za uho, od ostaloga ima svega. Kako se već dosta dugo bavim produkcijom prestao sam dijeliti muziku na stilove, pa slušam svašta, od afrobeata do neke sulude elektronike. Trenutačno mi je špica FKJ, to je jedan svemirac iz Francuske koji svira sve žive instrumente i nastupa sam s looperima. Bitno mi je da me fura nešto u tome što slušam, da mi nije plastično, da ima neku priču, a ne da je proizvod. Od domaćih izvođača iz prošlosti Haustor, Vještice, iz regije Darkwood Dub...

Živimo u kaotičnim, histeričnim i paranoičnim vremenima. Pratite li sva ta zbivanja oko nas i kako na njih reagirate, hladne glave, ili i Brain Holidays, kao i mnoge druge, pomalo (ili previše) hvata strah od neizvjesne sutrašnjice?

- Pokušavam ne pratiti sve to zbog vlastitog mentalnog zdravlja, ali informacije same nađu put do svakog od nas. Toliko je različitih i oprečnih informacija, svaka istina ima sve više verzija. Na kraju je istina ono u što sam vjeruješ. Ova tehnologija koju trenutačno imamo, koliko god je dobra, jer ti je sve dostupno, s druge strane preko nje primiš toliko nepotrebnih informacija u danu da ti mozak više ne funkcionira na istoj frekvenciji kao prije. Da ne pričam o manipuliranju ljudima i marketingu koji se odvija preko toga, i onim reptili spikama i ravnozemljašima. To mi je totalno suludo. Mogu utjecati bar malo na neki svoj mikrosvijet, da si filtriram te stvari i sam biram što ću od medija konzumirati. Što će sutra biti, to nitko ne zna, a strah od neizvjesne sutrašnjice postoji u ljudima oduvijek, to nije ništa novo. Taj se strah kroz medije širi, jer je lakše manipulirati ljudima kad se boje. Kad pogledamo samo dva mjeseca unatrag, kad je krenula pandemija, kako su ljudi počeli od panike prazniti police u dućanima kao da počinje nuklearni rat...

ČEKAMO JESEN...
Brain Holidays u ovo digitalno doba? Koliko ste in s društvenim mrežama, virtualnom stvarnosti?

- Facebook mi je super, jer mi služi kao komunikacijski kanal i preko njega mogu doći do bilo koga u trenu, bend je dosta aktivan na Facebooku. Nekad si štampao plakate za koncerte, danas imaš Facebook evente, i možeš lako komunicirati s ljudima koje interesira to što radiš. To je dobar način za promociju.

Ukupno uzevši, kakva je budućnost Brain Holidaysa?

- Vidjet ćemo, nama se putuje i svira, mislim da imamo odličan album koji nam je u rukavu, i tek treba izići (za Dallas Records, op.DJ), usudio bih se reći i naš najbolji album do sada. Čekamo jesen i nadamo se smirivanju situacije i svirkama.

Brain Holidays, u tri-četiri riječi?

- Ljubav. Groove. Život.

Razgovarao: Darko JERKOVIĆ
Strah od neizvjesne sutrašnjice postoji u ljudima oduvijek, to nije ništa novo. Taj se strah kroz medije širi, jer je lakše manipulirati ljudima kad se boje...
Proveli smo devet dana u Kingstonu i tri dana u Ocho Riosu. U Tuff Gongu sve je prošlo vrlo glatko, za pultom nam je bio Roland McDermot, jedan od najboljih...
Mi smo više-manje svi preko Boba Marleya došli do reggaea, jer da njega nije bilo, vjerojatno nitko ne bi znao gdje je Jamajka na karti...
Magična Jamajka: Dani i noći za pamćenje

Kako je bilo na Jamajci? Kako je bilo snimati album u Tuff Gong studiju, u sjeni korone? Bio je planiran i koncert na festivalu u Kingstonu...?

- Moram priznati da mi baš nije bilo svejedno prije puta. Svašta čitaš i svašta čuješ od ljudi koji su već posjetili otok. Jamajka je poprilično opasan otok, ali kad sletiš, nakon početnog šoka jednostavno se prepustiš. Imali smo super hoasta tamo. Naime, dvije godine ranije, na jednom festivalu gdje smo svirali, upoznao sam Italee Watson, pjevačicu iz Kingstona koja nam je bila totalni suport dok smo bili na otoku. Kad imaš nekoga tko je domaći, onda nije frka. Naravno, ne ideš se šetati po Trench Townu u 2 ujutro. Jamajka je magična, muzika trešti sa svih strana, ljudi su simpatični i brbljavi, hrana im je jako fina, pogotovo ako voliš malo jače začinjenu hranu. Proveli smo devet dana u Kingstonu, i tri dana u Ocho Riosu. U Tuff Gongu je sve prošlo vrlo glatko, za pultom nam je bio Roland McDermot, jedan od najboljih, dugogodišnji ton-majstor Julian Marleya i Morgan Heritagea, snimali smo na old school način, svi odjednom, live prinicip, a nakon toga nam u studio je došla Italee i snimila vokale na tri pjesme te Hornsman Coyotee s trombonom na još dvije. To snimanje, kao i cijeli posjet Jamajci, sve je strašno brzo prošlo i iz sadašnje perspektive čini mi se kao da sam sve sanjao. Teško mi je uopće opisati što mi je sve prolazilo kroz glavu za vrijeme snimanja. Nakon snimanja u studiju imali smo koncert na Italee & the circle of brethrens festivalu u brdima iznad Kingstona. Taj koncert imao je posebno značenje za nas, jer u početku to nismo planirali, i svi smo bili malo na iglama prije nastupa, jer ipak sviraš na Jamajci Jamajčanima. Nakon svirke uslijedio je takav pozitivan feedback od ljudi da nismo bili svjesni što se to događa. Tamo smo upoznali još neke zanimljive ljude i povezali se s njima. Zadnja tri dana proveli smo u Ocho Riosu. To je malo turističko mjesto na sjevernoj strani otoka u kojem smo se uspjeli malo odmoriti i chillati prije odlaska. Tad je već krenula korona i oni su odmah zabranili ulazak talijanskim kruzerima na otok. Nekoliko dana nakon povratka u Zagreb, krenula je izolacija i kod nas, imali smo mnogo sreće što smo izabrali baš taj termin za putovanje, jer da je sve bilo planirano malo kasnije, pitanje je bismo li išta uspjeli napraviti.

Možda ste propustili...

SUŽIVOT S VIRUSOM: IZMEĐU BATINE I MRKVE

Ples s koronom: Nova pravila za novu normalu

EUROPSKA RASKRIŽJA: OD MARKSA DO KORONE I NATRAG

Uzroci mnogih današnjih problema kriju se u našoj nedavnoj prošlosti

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana