Magazin
TEMA TJEDNA: GOSPODARSKI OPORAVAK (I)

Hrvatska sada ima dobre izglede, financijska pomoć je osigurana
Objavljeno 6. lipnja, 2020.
EUROPSKI NOVAC I VLADINE KRIZNE MJERE: PRIORITET SU STABILNOST EKONOMIJE I POSLOVANJA...

Za hrvatsko gospodarstvo, ali i ukupno uzevši za EU ekonomiju pod drugim najvećim udarom recesije, izazvane epidemijom koronavirusa, makar i minimalni rast BDP-a, u kontekstu mjera u borbi protiv pandemije, ohrabrujući je i optimistični signal za nastavak poduzimanja reformi i mjera koje će osnažiti otpornost i oporavak u ovoj krizi.

Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku, hrvatski BDP u prvome tromjesečju 2020. godine realno je bio 0,4 posto veći u odnosu prema istom tromjesečju 2019. godine. Time je nastavljen trend gospodarskog rasta koji kontinuirano traje od trećeg tromjesečja 2014. godine, ističu u Vladi te dodaju da se taj rast bilježi unatoč mjerama u borbi protiv koronavirusa koje su uvedene 19. ožujka te u okolnostima kad se na razini EU-27 bilježi pad BDP-a u prvom tromjesečju ove godine. "Hrvatska je uvela brze i snažne potpore privatnom gospodarskom sektoru te postigla dobru zdravstveno-epidemiološku sliku. U dosadašnjem mandatu pokazali smo što znači odgovorno upravljanje javnim financijama, podizanje kreditnog rejtinga na investicijsku razinu, zdravi gospodarski rast, povećanje zaposlenosti i smanjena nezaposlenost. Zato smo ovu krizu dočekali znatno pripremljeniji nego u globalnoj krizi 2008. godine", izjavio je predsjednik Vlade Andrej Plenković. Kako je istaknuto, Vlada će analizirati i pratiti efekte reaktivacije gospodarstva te slijedom toga nastaviti mjere potpore najugroženijim sektorima. Što se tiče daljnjih mjera, premijer je rekao da će se pronaći sredstva, koja su već praktički predviđena.

NAJUGROŽENIJI SEKTORI
Stoga je predstavljen i treći korigirani paket mjera prema kojemu će poslodavci i dalje imati pravo na Vladine potpore od 1. lipnja do 31. kolovoza. Nakon sastanka Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV) i Vlade, ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović pojasnio je da je za sada na stolu prijedlog Vlade da se kroz postojeće mjere nastavi pomoć i nakon lipnja, ali samo za tri sektora. Pravo na pomoć kroz isplatu 4000 kuna radničke plaće iz proračuna i otpis potraživanja trebale bi imati tvrtke iz sektora koje će imati pad prihoda veći od 50 posto. To su - ugostiteljstvo i hotelijerstvo, prijevoz putnika i organizatori kulturnih, sportskih i drugih događanja. Ovo su najugroženiji sektori, poručio je Aladrović. Rekao je da će između 80.000 i 100.000 radnika u srpnju moći koristiti sredstva propisana mjerama pomoći za očuvanje radnih mjesta te kako se, kada su u pitanju doprinosi za te sektore, radi o oslobađanju od doprinosa za one koji ispunjavaju kriterije za lipanj. "U kriterijima HZZ-a za srednje i velike tvrtke stavit ćemo da je važan pad prihoda od 20 i više posto, kao dokaz za korištenje mjera i zabranu isplate dividendi i dobiti do kraja godine, jer smatramo da nije oportuno ne koristiti zadržanu dobit i očekivati dobit. Mislim da je to odgovorno poslovanje onih koji to ne čine. Ako netko to učini, onda ostavljamo mogućnost da oni koji isplate dividendu mogu vratiti pomoć koju su dobili. Ako odluče isplatiti dobit, nemaju pravo na potporu za svibanj", izjavio je Alardović.

U prilog navedenom optimizmu, unatoč težini trenutka, ide i Program Europske komisije "EU sljedeće generacije‘‘, koji je izrazito izdašan za Hrvatsku jer donosi alokaciju od nepovratnih 10 milijardi eura u iduće četiri godine, što doseže gotovo 20 posto hrvatskoga BDP-a i važan je instrument koji će se iskoristiti za brži gospodarski oporavak i ulaganja u potpore za očuvanje radnih mjesta, mala i srednja poduzeća, investicije, ravnomjerni razvoj Hrvatske, digitalizaciju i izlazak iz krize. Od tog iznosa tri četvrtine su nepovratna sredstva, a jedna četvrtina mogućnost zajmova. Uz taj instrument oporavka i Višegodišnji financijski okvir EU-a od 2021. do 2027., Hrvatska će imati još dvaput više sredstava na raspolaganju, odnosno više od 20 milijardi eura, nego što je imala dosad, što pokazuje dodatnu razvojnu vrijednost članstva u EU-u, istaknuo je premijer Plenković. Prema planu, računa se na 750 milijardi eura potpore članicama, a izaći će se i s prijedlogom za alociranje 1100 milijardi eura u okviru višegodišnjeg financijskog okvira.

Ministar financija Zdravko Marić objasnio je kome će ići prve milijarde eura iz Fonda solidarnosti Europske unije za potporu gospodarstvu. Kazao je da su to s jedne strane javne investicije i sektor države "koji daje jedan okvir, horizontalni za sve."

- S druge strane, to su poticaji poglavito privatnim investicijama. One su uvijek te koje bi trebale biti ključ svakog gospodarskog ne samo oporavka nego i rasta - kazao je ministar financija. Marić još ističe da ova Europska komisija snažno propagira zelenu i održivu ekonomiju te da su to stvari na koje i Hrvatska treba staviti naglasak. "Dobro je da je u ovome planu oporavka i samom fondu predviđen značajan dio sredstava koji bi išao i prema malim i srednjim poduzetnicima, ali i općenito prema sektoru poduzetništva. Bilo u obliku nepovratnih sredstava ili povoljnih zajmova uz jamstva Europske investicijske banke i Europskog investicijskog fonda. To je ono što je ključ cijele ove priče, jer, u konačnici, koliko god smo danas možda svi fokusirani na sustav zdravstva, obrazovanja, digitalne transformacije države, javne uprave i slično, ne možemo zanemariti gospodarstvo koje je kralježnica države", zaključio je Marić.

BRZI OPORAVAK?
No, prema predviđanjima i crnjim scenarijima gospodarskog oporavka, sve navedeno daje nadu, ali ipak neće biti dovoljno. Marić je zato od Vlade dobio dozvolu i za najnovije zaduživanje na domaćem i međunarodnom tržištu kapitala od 27 milijardi kuna iznad iznosa utvrđenog Zakonom o izvršavanju državnog proračuna. I agencija Standard and Poor‘s potvrdila je prošlog tjedna kreditni rejting RH na investicijskoj razini uz stabilne izglede: "Hrvatska je jako ovisna o turizmu, ali HNB ima dovoljno velike devizne rezerve, a tu je i ugovorena linija s Europskom središnjom bankom", stoji u izvješću S&P-a.

Uz to, spas se traži i u rebalansu proračuna, koji predviđa da ukupni rashodi ostaju kao što su planirani, ali i značajne, i nužne uštede koje će, jednostavno, morati osjetiti svi. "Napravit će se uštede na svim ostalim stavkama koliko god je moguće kako bi ukupna rashodna strana državnog proračuna iz općih izvora, koja se financira porezima i doprinosima, ostala i dalje na istoj razini kao što je bila planirana", rekao je uoči rebalansa Marić. Upitan tko je najveća "žrtva" rebalansa, odgovorio je da su to "svi, ovisno o tome koliki tko proračun ima."

- Najvažnije je da svi pridonose. U današnjim okolnostima ne možete očekivati da će se proračun Ministarstva zdravstva znatnije smanjivati kad imate stalne zahtjeve za izdvajanja za opremu ili maske, ili proračun Ministarstva rada i mirovinskog sustava koji se tiče mirovina i potpora za gospodarstvo - naglasio je ministar financija.

A koliko brzo će se Hrvatska oporavljati od krize? Iz Europske komisije stižu procjene da će se gospodarstva Hrvatske i još četiri članice EU-a do kraja iduće godine uspjeti vratiti na razinu iz doba prije korone. Ili možda ipak ne? Teško je reći, odnosno - malo tko se danas usuđuje biti iole optimističan u vezi s izgledima hrvatske ekonomije, a ni hrvatski stručnjaci ne dijele taj optimizam. Optimističnu tezu nedavno je ipak iznio i osobno Paolo Gentiloni, povjerenik Europske komisije za gospodarstvo, piše Deutsche Welle. Gentiloni uz tu svoju izjavu nije ponudio nikakvo dodatno tumačenje, nego je samo svrstao Hrvatsku uz Njemačku, Austriju, Poljsku i Slovačku.

Problem je, naravno, taj što su restriktivne mjere usmjerene na suzbijanje koronavirusa negativno počele utjecati na gospodarske aktivnosti, a to je dovelo do pada potrošnje, pa tako i prihoda kako na europskoj tako i hrvatskoj razini. Nadalje, protivljenje planu financijskih omotnica pomoći već su izrazile "štedljive" Austrija, Danska, Nizozemska i Švedska, koje se opiru isplati sredstava kroz potpore s obrazloženjem o mjerama štednje te da će u proračun EU-a uplatiti više negoli iz njega povući. I inače, s proračunom EU-a puno je problema i nesuglasja.

Ipak, ohrabruje da su neki ekonomski pokazatelji kada je riječ o Hrvatskoj u odnosu prema prosjeku Europske unije bolji. Unatoč tome što, prema mnogim analizama, strmi pad u cijelom EU-u ipak neće biti potpuno kompenziran iduće godine, pa tako možda ni hrvatski. No, bez obzira na kontradiktornosti u prognozama, potrebno je raditi da pad bude što manji, a oporavak brži, čemu se svi i nadaju. U suprotnom, posljedice bi mogle biti nesagledivih razmjera, pa čak i zaprijetiti stabilnosti Unije, što bi se onda posljedično prelilo i na hrvatske prilike te bi svi ambiciozniji reformski planovi pali u vodu.

Piše: Damir GREGOROVIĆ
Skraćeni radni tjedan
Na pitanje o tome razmišlja li se uvesti i skraćeno radno vrijeme, ministar rada i mirovinskog sustava Josip Alardović rekao je da je to jedna od tema koju su otvorili. Objasnio je da bi se radno vrijeme reguliralo tako da bi građani radili skraćeno, a država bi snosila trošak za onaj dio radnog vremena u kojemu zaposlenici ne mogu biti efikasni. ‘’Načelan koncept je takav da ne bi došlo do smanjenja plaća. Novac za takve mjere predviđen je programom Europske komisije. Za Hrvatsku je bezecirano u ovom trenutku 400 milijuna eura. Tako bismo zaštitili također neke koji su ugroženi”, kazao je Aladrović. Inače, najbolji svjetski uzor u tome je Njemačka sa svojim Kurzarbeitom, mjerom koja se pokazala izuzetno učinkovita u zaštiti tržišta rada još za krize 2009. godine.

DENIS AVDAGIĆ

SAD SE POKAZUJE ZAŠTO JE DOBRO BITI U UNIJI

 

S obzirom na razmjere ekonomske krize prouzročene koronavirusom, reakcija EU-a bila je (ne)očekivana što se tiče donošenja hitnog plana financijske pomoći zemljama Unije. Konkretno, Europska komisija najavila je interventan paket pomoći vrijedan čak 750 milijardi eura potpore članicama, a u okvirima sedmogodišnjeg proračunskog razdoblja alociralo bi se još 1100 milijardi eura.

Riječ je o golemim novčanim sredstvima Europske unije, no koliko je ta financijska pomoć ujedno i političko pitanje za EU zajedništvo, buduće odnose snaga u Uniji, pitali smo političkog analitičara Denisa Avdagića?

- Najprije krenimo od toga da se još uvijek ne radi o finalnom dokumentu, dakle moguće je da će doći do određenih korekcija. Međutim, ovo je svakako pozitivan iskorak. Nije to revolucionaran prijedlog, ali je i te kako spasonosan za Uniju i sve članice, a poglavito one koje su zbog izloženijih sektora poput turizma pretrpjele i trpe velike posljedice koronakrize. Ako se baci pogled na iznose po zemljama, vidimo kako se radi o manje-više očekivanoj podjeli ili, bolje rečeno, pravednoj sukladno veličini i problemima u kojima su se zemlje našle i mogu naći. Usudio bih se reći da je Hrvatska tu prošla jako dobro, jako povoljno i mislim da se sad jasno pokazuje zašto je dobro biti u Uniji, jer do tih sredstava bismo inače mogli doći preko isključivo usporedno izrazito nepovoljnih uvjeta. Naravno, kao i obično, i posve očekivano, još uvijek nije prisutan puni konsenzus. Razgovori o financijama uvijek su najteži, i u nacionalnim parlamentima se o proračunima raspravlja jednako kritično kao i o uspostavama vlada, a ne bez razloga na proračunima vlade najčešće i opstaju ili padaju. Prema tome, radi se o prvorazrednom političkom izazovu u vremenima koja ćemo pamtiti. Prijedlozi predsjednice Komisije Ursule von der Leyen došli su razmjerno brzo i u neočekivanim iznosima. No, sve ostalo je poznato, treba očekivati iste principe kao i inače kada su u pitanju europska sredstva, rekao bih, koliko transparentno toliko i komplicirano. I recimo još kako besplatnog ručka nema. Primarno je ipak u ovom slučaju to što sebi mnogi takav ručak sami ne bi mogli priuštiti bez Europske unije.

No umiješanost politike je sve očitija. Protivljenje planu već su izrazile Austrija, Danska, Nizozemska i Švedska... može li se postići konsenzus ili će neke od članica EU-a biti "kolateralne žrtve" u tom dugoročnom planu oporavka i razvoja?

- Mislim da konsenzus treba očekivati, EU ima taj kapacitet, zajedničke institucije su sazdane na kompromisima. Da nema protivnika, značilo bi da se radi o beznačajnom prijedlogu. S druge strane, čim imamo kompromis, to znači da stvarnih gubitnika i nema, uvijek netko nešto daje i dobiva, to je zapravo temelj svakog saveza, od braka do međudržavnih organizacija kakva je i Europska unija.

SOCIJALNA DRŽAVA
Hrvatskoj je iz EU-ova fonda za pomoć ugroženima od koronakrize predviđeno 10 milijardi eura. Premijer Plenković izrazio je zadovoljstvo iznosom, no ujedno je naglasio i da je to i politički uspjeh njegove vlade i ugleda koji RH uživa u EU-u. Vaš komentar?

- Naravno da se radi o uspjehu. Taj dio je nesporan. I to ću vrlo jednostavno objasniti. Vjerujte da bi se već naveliko pisalo i kritiziralo da smo kojim slučajem dobili razmjerno-usporedivo s drugima nezadovoljavajući iznos. Ako se ne varam, a mislim da se ne varam, jer prilično opsežno pratim našu političku scenu, nisam primijetio da je netko napao stavku alociranog iznosa. Ovdje nema precizne formule prema kojoj bismo mogli reći da je svatko dobio točno onoliko koliko mu pripada, ipak je sve to u nekoj mjeri rezultat političkih kapaciteta nacionalnih vlada. Možemo to nazvati ugledom, umijećem, ali definitivno se ne radi o pukoj slučajnosti.

Kad se sve uzme u obzir, u sadašnjim okolnostima, poprima li pojam "socijalna država" novo značenje, osobito u kontekstu tzv. nove normalnosti, o kojoj sad svi pričaju...?

- Socijalna država je u svojevrsnoj višedesetljetnoj krizi, ugrozila ju je svakako posljednja ekonomska kriza, ali to nikako nije bio prvi udarac. Naša Unija nema jedan tip socijalne države, a razlikujemo ono što ona predstavlja otprilike po grupama zemalja, počevši od Skandinavije preko srednje i južne Europe do tranzicijskih država, da nas ne etiketiram istokom. Od 70-ih godina prošlog stoljeća dolazi do svojevrsnog redefiniranja opsega usluga koje socijalna država pruža, i kada se činilo da bi posljednja ekonomska kriza koja je i dovela do termina "novog normalnog" mogla ostaviti doista novu definiciju socijalne države, ova koronakriza povukla je svojevrsnu ručnu kočnicu. Teško je prognozirati kakav vrli novi svijet nas očekuje, možda nas konačno taj ishod neće iznenaditi, kakav god on bio, ali ljudi su prilagodljive političke životinje. Problem je što osobina čovječanstva nije primjenjiva na svakog pojedinca, to ne smijemo zaboraviti i ako govorimo o socijalnoj državi kao prije svega našoj stečevini, važno je da je očuvamo u onom obliku koji garantira da svaki član našeg društva može sačuvati svoje ljudsko dostojanstvo dok to istovremeno ne smije biti prepreka razvoju i kompetitivnosti.

JAČANJE UNIJE
Zaključno - izlazi li iz koronakrize EU jači nego prije ili će problemi još više eskalirati u idućem razdoblju? O čemu sve sad ovisi stabilnost Europske unije? Vidimo da je i sedmogodišnji proračun problem...

- Na neki način da, EU izlazi jači, teško bi se zemlje pojedinačno nosile s problemima koje nam je ostavila ova pandemija. Da Unija jača primijeti se i na našoj političkoj sceni. Više nije in euroskeptična politika, čak i oni koji su se prema njoj politički brendirali morat će i od toga odstupiti (makar privremeno). Naravno, dojmovi nisu isti u svakoj zemlji, ali kao i svaka zajednica, i Europska unija zapravo jača i zbija redove u krizi. To se dogodilo već s pitanjem izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz članstva, temom koju još nismo zatvorili jer smo u prijelaznom razdoblju. Problemi opet uvijek nastaju zbog istog, imovina i financije. Rekao bih da je ova kriza kupila vrijeme za evoluciju EU-a. Problemi su poznati od prije, jednostavnih rješenja nije bilo. Zbog koronakrize na neko je vrijeme odgođeno i njihovo traženje jer postoje prioritetna pitanja. Možda ćemo nagodinu, s jednim novim iskustvom, svi biti nešto "pametniji", a svakako iskusniji za traženje dugoročnih rješenja.(D.J)

PETAR VUŠKOVIĆ

PREMDA SMO UŠLI U RECESIJU, MOGUĆNOSTI ZA BRZI OPORAVAK JE BEZBROJ

 

Nedavno je Državni zavod za statistiku (DZS) objavio prvu procjenu bruto domaćeg proizvoda (BDP-a). Procjena upućuje da je BDP u I. kvartalu realno veći 0,4 % u odnosu prema I. kvartalu 2019. Procjena je pokazala da imamo najsporiji ekonomski rast od kraja 2014. godine. Dodatan problem je što sezonski prilagođeni tromjesečni BDP u odnosu prema prethodnom razdoblju (posljednji kvartal 2018.) bilježi negativnu stopu promjene od 1,2 %.

Stoga se može zaključiti da smo neslužbeno ušli u recesiju, pogotovo zato što sigurno možemo očekivati pad stope BDP-a i za II. kvartal, koji će biti još izraženiji zbog direktnog zaključavanja ekonomije. Službena objava čeka se 28. kolovoza 2020. Razlog pada ekonomskog rasta je smanjenje obujma osobne potrošnje te pada izvoza roba i usluga. Kada imate takvo pretkrizno stanje, racionalno je sagledati strukturu problema kako bismo našli najbolje rješenje. To je razuman pristup koji zahtijeva promjene i reforme. Ne postoji idealnije vrijeme od ovog sada.

Problem ekonomije je veliki utjecaj države na tržište. Treba jasno reći, politici odgovara stanje moći koju ima kroz državu. Opća državna potrošnja zauzima 47 % u BDP-a, opća država ima udjele u više od 1000 poduzeća, a gotovo svaki treći zaposlenik naše države radi za državu. Zato se može zaključiti da je takav utjecaj politike prokletstvo ekonomije i bilo koja politička stranka koja nema kvalitetan ekonomski program koji će podrazumijevati potpuni ekonomski zaokret ne zaslužuje dobiti izbore. Ovo nije pitanje države ili tržišta, državnog intervencionizma ili laissez faire, John Maynard Keynes ili Friedrich August von Hayek. Ovo je pitanje ekonomije i javne politike utemeljene na dokazima, odnosno ekonomija mjerenja i kvalitete javnog menadžmenta.

PROBLEMI FINANCIJA
Pad bruto domaćeg proizvoda posljedično će dovesti do budućih proračunskih neravnoteža. Ako u budućnosti mislimo značajnije rasti, trebamo smanjiti državnu potrošnju ispod 40 % BDP-a, na način da se rastereti porezne obveznike i popravi krvna slika javnih financija. Gdje pronaći uštede? Evo prostora:

JAVNE PLAĆE: 8 mlrd. kuna; postupno otpuštanje bar 20 % viška zaposlenih u javnom sektoru opće države koji se bave raznim nepotrebnim birokratskim poslovima i stvaraju prepreke konkurentnosti gospodarstva. Moguće nelinearno smanjenje troška mase plaća u javnom sektoru za 10 %, od toga bar oko pet mlrd. kuna smanjenja troška plaća na razini središnje države, čiji je rashod za plaće gotovo 23 mlrd. kuna, dok je gotovo 40 mlrd. kuna na razini opće države.

POVLAŠTENE MIROVINE: 4 mlrd. kuna (ukidanje povlaštenih izračuna mirovina i zadržavanje samo starosnih mirovina).

MATERIJALNI RASHODI: 3 mlrd. kuna (debirokratizacija i papirologija, energetska učinkovitost, smanjenje opsega javne nabave).

CRKVA I UDRUGE: 1 mlrd. kuna (značajna smanjenja izdataka).

SUBVENCIJE: 1 mlrd. kuna (ukinuti subvencije gubitašima i javnim poduzećima, bez diranja u programe Europske unije za poljoprivredu i poduzetništvo).

UŠTEDE NA RAZNIM PROGRAMIMA: 1 mlrd. kuna (horizontalne uštede do zadnje lipe na nizu programa koji su iracionalni, suvišni i eventualno koruptivni). Kada je ekonomija u recesiji, svaka kuna je važna.

PRIVATIZACIJE: Opća država ima udjele u više od 1000 poduzeća, a privatizacije mogu biti važan kotač ekonomskom rastu i ulaganjima privatnog sektora. Privatizacijama bismo smanjili prostor političke moći nad bitnim resursima i prepustili ih tržištu, odnosno volji naroda. Treba privatizirati oko 95 % državnih poduzeća. To znači sva poduzeća iz portfelja CERP-a, koja imaju većinski i manjinski udio države i oko 20 pravnih osoba od posebnog interesa za RH. Kontrola zračne plovidbe, vode, šume, imunologija, prometna, komunikacijska i energetska infrastruktura trebali bi biti izuzetci od privatizacije, tj. do ukupno 20 poduzeća trebalo bi ostati u državnom vlasništvu, uz poštovanje OECD-ovih standarda dobrog upravljanja. To znači da bi bar 95 % državnih poduzeća na središnjoj razini trebalo privatizirati. Novac se može osigurati i prodajom državnih nekretnina, posebice stanova.

PRAVEDNIJA RASPODJELA
Ako želimo značajnije skokove u ekonomskom rastu, možemo ih postići i kroz reformu javne uprave te porezno, parafiskalno i administrativno rasterećenje. Nije cilj reforme javne uprave hvaliti se jakim regijama, manjim brojem županija i općina, već je cilj bolja i pravednija alokacija javnog novca kroz decentralizaciju i veća kvaliteta javnih usluga. Idealno bi bilo alocirati novac tako da s 90-postotne centralizacije dođemo do bar 30-postotne decentralizacije. Novac mora dolaziti brže do onih koji mogu lakše prepoznati potrebe građana. Država je stvorena da financira potrebe građana, a ne da građani financiraju potrebe državne birokracije. Dobre lokalne politike mogu biti pokretač razvoja. Iskustva možemo pronaći u Estoniji, koja se uzima kao ideal javne uprave. Treba nastaviti s jačom poreznom reformom (koja je pokrenuta 2016.), te nastaviti s parafiskalnim rasterećenjem (od 2017. godine 1,1 mlrd. kuna rasterećenja) i administrativnim rasterećenjem ekonomije (od 2017. godine 2,2 mlrd. kuna ušteda gospodarstvu).

Piše: Petar VUŠKOVIĆ
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TEMA TJEDNA: HRVATSKA U EUROPSKOJ MONETARNOJ I BANKARSKOJ UNIJI (I)

S kunom dobro, s eurom još bolje

2

INTERVJU: ZDENKO ADROVIĆ

U godini uvođenja eura efekti poskupljenja u pravilu su vrlo mali

3

MRTVA PROŠLOST POKAPA ŽIVE

Demokracija ili demonstracija: Beskrajni činovi američke drame