Objavljeno 4. lipnja, 2020.
Autor knjige “Baranja - život na rubu” je povjesničar Luka Jakopčić
Dana 4. lipnja, prije točno sto godina, u dvorcu Veliki Trianon, u Versaillesu, potpisan je Trianonski mirovni ugovor. Sklopile su ga pobjedničke sile saveza Antante, među kojima i tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca te Mađarske, jedne od sljednica poražene Austro-Ugarske Monarhije. Uz ostale odredbe, ugovor je sadržavao i one o uspostavi nove granične linije između Mađarske i Kraljevine SHS. Velikim dijelom, od ponovno stečenog Međimurja na zapadu, od Mure i Drave, do Dunava na istoku, to je ujedno bila i granica hrvatskih zemalja, iako ne i granica područja na kojem je živio, a dijelom i danas živi, hrvatski narod u Podunavlju.
"Na završnom dijelu te novouspostavljene granice koja će 71 godinu kasnije, uz velike žrtve, postati granicom samostalne Republike Hrvatske, dogodilo se nešto što tijekom povijesti nije bio čest slučaj. Hrvatskom je povijesnom prostoru tada pripojen, a ne oduzet, komadić zemlje. Raskošne i plodne zemlje, obilježene tradicijom, kulturom i povijesnom ostavštinom svih naroda koji su tijekom povijesti živjeli tu", stoji u predgovoru monografije "Baranja - život na rubu", koju je u povodu sto godina hrvatske Baranje izdala Osječko-baranjska županija.
"Želja nam je bila obilježiti ovu povijesnu obljetnicu i poslati poruku da smo ponosni na komadić zemlje koji je već sto godina hrvatski. Ova će knjiga upoznati javnost s baranjskom povijesti, a predstavljanje je i zahvala podunavskim Šokcima, čijem velikom broju i očuvanom kulturnom identitetu možemo zahvaliti što je ovaj dio Baranje pripao Hrvatskoj", rekao je župan Ivan Anušić. Knjiga je nastala prema njegovoj ideji, a napisao ju je mladi povjesničar Luka Jakopčić.
"Nekako se svi moji dojmovi o Baranji, od početka bavljenja njome i dolazaka u nju, prvi put prije pet godina, grupiraju po principu kontrasta, ili ravnoteže suprotnosti. S jedne strane golema ravnica, ratarske monokulture, uglavnom, motivi koji asociraju na monotonost, industrijsku poljoprivredu i slično, a s druge, ovdje je moguće naići na najživopisnije vidike, skrivene zakutke, mala domaćinstva koja stoje u vremenu te idilične prizore koji su čista egzotika. Sličan su dojam na mene ostavili i kazivači s kojima smo razgovarali tijekom pripreme knjige. U nekom trenutku svi gotovo eksplicitno kažu: ‘Ah, nije to više to, nema više stare Baranje‘, a onda već nekoliko rečenica dalje ‘demantiraju‘ sami sebe, u smislu da se iz njihovih odgovora može iščitati ta neka suvremenom čovjeku teško shvatljiva slojevitost pogleda na svijet, jer ništa kod njih nije crno-bijelo. Taj mi je baranjski pučki intelektualizam posebno zanimljiv", rezimira Jakopčić.
Knjigu će u četvrtak predstaviti ispred crkve sv. Petra i Pavla, nedaleko od Topolja, jedne od najvrednijih baroknih crkava u Hrvatskoj, točno u vrijeme potpisivanja Trianonskog ugovora, u 16.30 sati.
Dario Kuštro
NEPRIHVATLJIVE ASPIRACIJE NA TERITORIJ
Posljednjih se godinu dana u javnom prostoru mogu vidjeti česte objave karata tzv. velike Mađarske, i to od istaknutih dužnosnika susjedne zemlje. Na njih je Ivan Anušić reagirao ističući kako je kao osječko-baranjski župan odgovoran za županiju koju vodi, kao i za sve njene teritorijalne dijelove. Istaknuo je neprihvatljivom službenu objavu Ureda za međunarodnu komunikaciju mađarske vlade u lipnju prošle godine, kojom se promoviraju aspiracije na teritorij Republike Hrvatske, pa tako i na područje Baranje kao dijela Osječko-baranjske županije.
A “Baranja - život na rubu” tekst je koji znanstveno i metodološki utemeljeno, a opet na pitak i popularan način nastoji predstaviti povijest i kulturno naslijeđe Baranje. U konačnici, želja, odnosno ambicija, je ta da čitatelj knjige o Baranji u nekom trenutku postane i baranjski posjetitelj. Dakle, ova monografija ima i funkciju svojevrsnog vodiča za kulturno putovanje Baranjom, što svakako ne bi trebalo propustiti, posebice u ovim vremenima poslije korone, idealnima za otkrivanje hrvatskih skrivenih bisera.