Zalažu se za neradnu nedjelju, nagrađuju radnike, investiraju, profitiraju uz visoki rejting, odnosno bonitetni certifikat AAA, koji označuje hrvatske top-tvrtke s visokom razinom poslovanja. Dio je to uspješne priče o tvrtki Pevex, kompaniji koja je još donedavno nosila ime Pevec. Sa članom Uprave Krešimirom Bubalom razgovarali smo o tome i drugim aktualnim temama.

Odnedavno poslujete pod novim imenom, no čini se kako to ne smeta previše vašim kupcima, odnosno ne trebate se posebno predstavljati tržištu pod novim imenom.


- Ukratko, riječ je o osvježenju vizualnog identiteta na jednostavan i učinkovit način. Poruku kvalitete, najboljeg omjera kvalitete i cijene, kao i same pouzdanosti, naši kupci imaju i vjeruju joj, posebice posljednjih nekoliko godina baš zbog našeg načina poslovanja i odnosa prema njima. Iznimni poslovni rezultati, zadovoljstvo radnika na kojem kontinuirano radimo, povećanje prihoda iz 2015. u visini nešto manje od 1,2 milijarde kuna, na 2,1 milijardu kuna u 2019. godini, gotovo udvostručen broj radnika u tom razdoblju s 1200 na 2000, sigurnost kupaca da smo s njima, da nećemo nestati niti ih izigrati, i da će u slučaju potrebe svoja petogodišnja jamstva moći realizirati, naša je istinska prepoznatljivost.

U proteklim tjednima glavna ekonomska tema u državi bila je rad nedjeljom. Vi ste među prvima iznijeli svoj stav da se zalažete za neradnu nedjelju. Jeste li još uvijek tako čvrstog stava?


- Proteklo je nekoliko tjedana i pokazalo se da se doista može bez rada nedjeljom, da Hrvatska živi normalno, i da se promet prenio na druge dane u tjednu. Naši djelatnici zbog toga su iznimno zadovoljni. Pokazalo se ranijih godina da su se ljudi koji su radili nedjeljom, unatoč dodatnom plaćanju, ipak odlučili na rad u javnom sektoru, upravo zbog neradne nedjelje, zbog obitelji i zajedništva. Rad nedjeljom u Hrvatskoj je u više navrata bio više političko nego ekonomsko pitanje. Izmjene Zakona o trgovini dva puta su pale na Ustavnom sudu. Možemo raspravljati o tome radi li se zaista o tolikoj snazi ustavnog prava na poduzetničku slobodu, ili jednostavno o nedovoljno kvalitetnim normama. Osobno se zalažem za austrijski model od 72 sata tjedno.

U ovo korona, i postkorona doba, postavlja se pitanje plaća. Može li Hrvatska i dalje spašavati radna mjesta minimalcem?


- Proteklih mjeseci dogodio se određeni grč, bit će potrebno vrijeme da se vrati potrošačka moć. Sve je stvar potrošnje i poticanja potrošnje, i zato smatram da nije vrijeme za rezanje plaća, baš suprotno, osobno sam za povećanje plaća od deset posto. Isto tako, potrebno je povećati i neoporezivu osnovicu za plaće. Naš su najveći izvozni proizvod u zadnjih nekoliko godina bili građani. Moramo zaustaviti iseljavanje. To je u ovome trenutku najvažniji interes Hrvatske. Jedne od mjera zasigurno su plaće, ali i mjere reorganizacije i racionalizacije javnog sektora. Preskupa smo država za investitore, i zato nas obilaze kada su u pitanju proizvodnja i druga ulaganja. Potkrijepit ću to primjerom naše tvrtke. Naime, Pevex je u 2019. godini platio 640 milijuna kuna raznih javnih davanja kako državi tako općinama i gradovima. Tu je porez na dohodak, porez na dobit, i naravno da nije dobro plaćati predujam poreza na dobit. Sustav mora biti učinkovit, bez toga u gledalištu promatramo europsku, ali i svjetsku tržišnu utakmicu. Krajnje je vrijeme podvući crtu i ukloniti sve što nije dobro.

Središnja država ipak je u ovoj situaciji epidemije koronavirusa dobro i učinkovito reagirala.


- Domaće gospodarstvo je kao i ova situacija s koronom, ako si dobar, jak, izdržljiv, možeš to podnijeti. Ako si slabiji, ova kriza će te pokositi. Mjere državne pomoći trajat će još vrlo kratko. Zaista bih se radovao da prestane potreba za njihovim korištenjem dok još traju. U suprotnom, sigurno ostaju problemi koji će za posljedicu imati racionalizaciju njihovih sustava, a to podrazumijeva određena otpuštanja. Smatram da je u ovoj krizi guverner HNB-a Boris Vujčić povukao dosta dobrih poteza, međutim, mišljenja sam da se Hrvatska, dok je novac bio jeftin, nije trebala zaduživati na domaćem, nego na europskom tržištu. S obzirom na to da će nam kreditni rejting biti sve lošiji, jasno je da će cijena kapitala sve više rasti. Najlakše je štampati novac, ali nisam zagovornik toga, dapače, mi trebamo ne pričati, nego provoditi reforme da budemo jedna stabilna država. Iz izvješća Europske komisije za Hrvatsku, iz veljače 2020. godine, vidljivo je da zaostajemo u svim reformama koje smo ranije definirali, jer nismo učinili što je potrebno. Kada se štedi? Ne kada se nema, nego kada se ima. Prošlih godina Hrvatska je imala dobru perspektivu, imali smo priliku izdavati obveznice ispod jedan posto kamatne stope, i to je bilo vrijeme za rast. Promatrajući prethodne godine, apsolutno svi su rasli, međutim, dok su drugi rasli osam posto, naš rast je bio dva posto. Kad drugi padaju pet posto, mi padamo deset posto. Najsporije rastemo, najbrže padamo. Zar nije vrijeme preispitati sebe? Korištenje europskih sredstava? Slabo.

Jeste li vi radili simulaciju za vašu tvrtku?


- Naravno. U slučaju pada prihoda u turizmu od 50 posto, BDP pada za 12 posto. Ako pad bude na razini 70 posto, što mnogi prognoziraju, BDP, ali i rejting, na koljenima je. Pevex kao kompanija u ovom trenutku osjeća razliku između Zagreba, Dalmacije i Slavonije, razliku po ulaganjima između pojedinih regija, ovisno o njihovim komparativnim prednostima, ali i nedostacima. Primjerice, trenutačno se ne kupuje keramika za obnavljanje hotela, apartmana, kao oblik ulaganja u dugotrajnu imovinu, što je jasan signal stanja na terenu.

Koliko ljudi mogu izdržati ovu situaciju, poznata je izjava kako su naši radnici "samo jednu plaću udaljeni od ovrhe"?


- Mnogo se ljudi našlo u teškoj situaciji. Većina ljudi živi od mjeseca do mjeseca, većina ljudi opterećena je kreditima. Promatrajući i kompanije na tržištu većina njih može izdržati mjesec, dva, ili tri, u teškoj situaciji, dalje više nije moguće. Evidentno je da poduzetnici upućuju svoje signale državi kako je preskupa. Državna je potrošnja donedavno dosezala iznos od 100 milijardi kuna, a sada je na 150 milijardi kuna. Jednostavno nije racionalizirana niti se dovoljno vodilo računa o gospodarstvu, a jedino gospodarstvo može učinkovito generirati nova radna mjesta. Ne možete tražiti od poduzetnika porez na dobit ako oni dobit reinvestiraju i otvore nova radna mjesta te daju svoj doprinos poticanju rasta gospodarske aktivnosti i zaposlenosti.


Gospodarstvo u krizi, ili kada nešto zapne, uvijek okreće pogled prema državi, ali ni državni proračun nije rupa bez dna...


- Dobar dio kompanija osigurava se u slučaju određenih rizika, međutim, ne možete baš sve uvijek osigurati. S tim da su se u ovim okolnostima sama osiguravajuća društva zatekla i razmatrala do koje razine, odnosno pod uvjetima će, primjerice, priznati osigurane tražbine. U takvim okolnostima neizbježno je da država participira. Samo što bi bilo sve jednostavnije da nisu poduzete tako radikalne mjere kako za nas poduzetnike, tako i za već ogoljeni proračun. Biti odgovoran, svakako, ali i biti svjestan da život ne staje. Sve je stvar razmjernosti. Uvijek sam usmjeren na to kako se može napraviti, a ne kako ne može.

Bojite li se jeseni? Ne političke, nego gospodarske?

- Kao ozbiljna kompanija radimo procjene rizika na tržištu. Do konca izbornog ciklusa potrošnja će biti maksimalna. Nakon toga slijedi podvlačenje crte i smanjenje potrošnje. Moramo razborito voditi brigu oko svake kune u državnom proračunu, a realni sektor brigu za svako radno mjesto. Država se mora racionalizirati, pa i okrupnjavanjem gradova i općina kako bi djelovali učinkovitije. Previše je podjela kojima se nastoji razdvojiti privatni i javni sektor, a radi se o povezanim posudama. Bez jakog privatnog sektora država je u problemima. Ne može realni sektor rezati troškove, a javni istovremeno bujati. I oni moraju preispitati troškove. Najjednostavniji model za to je transparentnost. U svakom slučaju nakon izbora sve ovdje iznesene procjene postat će evidentnije.