Hrvatska u posljednje dvije godine proizvodi oko 110.000 tona suncokreta iz kojega se može proizvesti oko 45 milijuna litara jestivog ulja, što je dovoljno za pokriće ukupne potrošnje u Hrvatskoj. Većinu tog suncokreta prerađuje Tvornica ulja Čepin, koja još od 2014. godine i preuzimanja od strane Žito grupe radi punim kapacitetom te prerađuje oko 150.000 tona uljarica godišnje.
Dio suncokreta završi i u izvozu, te se razlika do ukupnih potreba namiruje iz izvoza sirovog ili jestivog ulja.
- Kad je riječ o ostalim uljaricama - uljanoj repici i soji, proizvodnja osnovne sirovine je i više nego dovoljna da se njezinom preradom dobiju potrebne količine repičina i sojina ulja, no zbog nedovoljno preradbenih kapaciteta većina te sirovine završi u izvozu, te se u Hrvatsku uvozi ulje - kaže Josip Bičvić, član Uprave Žita.
Bičvić navodi i da je uljana repica unatrag nekoliko godina doživjela značajno povećanje u sjetvenim površinama (s 18.000 ha na 55.000 ha), da bi se u sjetvi 2019. vratila na oko 30.000 zasijanih hektara.

"Bum" prodaje

"Suncokret je unatrag tri godine doživio mali pad sjetvenih površina (s 43.000 na 36.000 ha), ponajprije zbog niske otkupne cijene koja je vladala zbog ekstremno niskih cijena ulja (cijene ulja na policama trgovačkih lanaca bile su ispod šest kuna za litru). U ovoj žetvenoj godini očekujemo oporavak cijena suncokreta i vjerujemo da će to motivirati proizvođače da iduće godine znatnije povećaju površine pod suncokretom. Tvornica ulja Čepin je zajedno sa Žito grupom ugovorila proizvodnju na 17.000 hektara uljane repice, 25.000 hektara suncokreta i 20.000 hektara soje. Naravno, zainteresirani smo za otkup svih proizvedenih količina suncokreta i uljane repice. Proizvodnja soje se već nekoliko godina drži na razinama 80 - 85.000 hektara, a ove je godine došlo do malog smanjenja u sjetvenim površinama, prije svega zbog određenih promjena u politici poticaja na soji", kaže Bičvić.
Dodaje također da se tržište uljarica, a ponajprije ulja, i dalje nalazi pod golemim pritiskom jeftinog ulja koje primarno dolazi iz crnomorske regije. Naime, kako nadalje pojašnjava, velika ulaganja u tehnologiju proizvodnje koja se događaju posljednjih nekoliko godina znatno su povećala prinose i proizvodnju ulja (npr. proizvodnja suncokreta samo u Ukrajini u posljednjih pet godina povećala se s 10,5 na čak 18 milijuna tona suncokreta na približno istoj sjetvenoj površini). Te količine ulja mahom završavaju i na tržištu Europske unije, što je i uzrok niskih cijena ulja posljednjih godina. Ove se godine, zbog manje proizvodnje u regiji, očekuje povećanje cijene kako suncokreta tako i ulja. - U vrijeme pandemije COVID-19 logistički tokovi bili su narušeni te je i pritisak uvoznih ulja bio nešto manji, no stabilizacijom logističkih kanala ponovno se javljaju isti problemi - kaže Bičvić.
Nedavno, u vrijeme zatvaranja (lockdowna) zbog koronakrize, osnovne namirnice poput ulja, brašna, šećera... doživjele su 'bum' prodaje. Je li i čepinska uljara? Josip Bičvić navodi: "Ove podatke potrebno je gledati u malo širem kontekstu. 'Bum' prodaje trajao je zapravo vrlo kratko, ne više od 10-15 dana. Iako su u medijima objavljivani veliki porasti prodaje u odnosu prema redovnoj prodaji, to nije dugo trajalo. Dobar dio te prodaje zapravo je bilo rješavanje količina koje su trgovački centri imali već na zalihama, premda su narudžbe prema nama također bile velike. S obzirom na to da zapravo nije došlo do znatnijeg povećanja same potrošnje ulja, nakon tog 'buma' nastupilo je zatišje te sve veći pad prodaje. Što se tiče prodaje ambalažiranog ulja u razdoblju ožujka i travnja, ona nije drastično povećana u odnosu prema prošloj godini jer je Tvornica ulja Čepin i tada radila punim kapacitetom, stoga i nije bilo previše slobodnog proizvodnog kapaciteta", kaže Bičvić i dodaje da Tvornica ulja više svojih proizvoda izvozi nego što ih distribuira na domaćem tržištu, a tržišta na koja najviše izvozi su ona Italije, Njemačke, Slovenije, Poljske, Češke, Slovačke i Mađarske.
Čepinska uljara, kako doznajemo, na domaćem tržištu najviše proda sačme, a ambalažirano ulje podjednako distribuira na strana i domaće tržište, a sve količine sirovog ulja izvozi, kako iz te tvrtke ističu, ponajviše za kogeneracijska i postrojenja za proizvodnju bioetanola. Od ukupno 60 milijuna litara proizvedenog ulja, 28 milijuna litara je ambalažirano jestivo ulje, a ostatak se prodaje kao sirovo ulje ili rinfuza.
Ovdje valja istaknuti da je prilikom preuzimanja uljare od strane Žito grupe 2014. godine izrađen plan rekonstrukcije samog pogona i ulaganja koja će se odvijati u tri faze.
Prva faza završena je 2017. godine te je uloženo 170 milijuna kuna u izgradnju novih skladišnih kapaciteta za ulje i sačme, novih silosa i sušare za suncokret, nove kotlovnice na biomasu i pogona ekstrakcije. Druga faza trenutno se odvija (projektiranje i priprema za izgradnju), planirano ulaganje je otprilike 36 milijuna kuna.

Potražnja

"Planiramo izgraditi novu liniju za punjenje ambalažiranog ulja koja će ne samo modernizirati sam proces nego i povećati kapacitet. Uz to, u cilju je i ugradnja solarnih panela na području gotovo cijele tvornice koji bi trebali osigurati samodostatnost i u proizvodnji električne energije. Planirani završetak ove faze investicija je 2021. godina. Treća faza uključuje izgradnju pogona za proizvodnju margarina, maslaca i majoneza, no ona je za sada u fazi planiranja", kaže Bičvić te na upit kakvi su planovi za dalje, jesu li neke investicije na čekanju zbog koronakrize, s obzirom na to da je i čepinska uljara dobila državnu pomoć za zadržavanje radnih mjesta, odgovara: "Investicije nisu pauzirane, one se odvijaju planiranim intenzitetom i dinamikom. Najveći problemi izazvani pandemijom COVID-19 za Tvornicu ulja bili su logistički - u isporuci narudžbi kupcima izvan Hrvatske (upravo zbog velikog udjela prodaje proizvoda na stranim tržištima), jer je određeno vrijeme bila potpuno onemogućena isporuka sirovih ulja i sačmi. Dio kupaca bio je prisiljen opskrbiti se na svojim lokalnim tržištima te je tu došlo do znatnog pada prodaje i prihoda. Drugi veliki problem je drastičan pad cijena nafte (na povijesno najniže razine), koji je izravno utjecao ne samo na cijene nego i na potražnju za sirovim uljima koja se koriste u proizvodnji biogoriva. Potražnje trenutno gotovo da i nema jer je pri ovim cijenama nafte proizvodnja bioetanola potpuno neisplativa. To je dovelo do znatnog pada prihoda i same Tvornice ulja Čepin, te smo se bili u mogućnosti prijaviti na mjere potpore očuvanja radnih mjesta. No moramo naglasiti kako ne planiramo otpuštanje djelatnika i nadamo se skorašnjoj normalizaciji potražnje za sirovim uljima."

Zdenka Rupčić