3D tehnologija, tj. (pre)tanka granica između digitalnog i stvarnog, zaintrigirala je Lea Vukelića do te mjere da je posljednje mjesece proveo baveći se 3D printerima i svim onim što ta tehnologija pruža - doslovce svima i u svakom trenutku. Bez ikakve odgovornosti, čini se. No odvrtimo priču Ghost liberators na početak, prije nego što je ovoga vikenda dospjela u osječku Galeriju Kazamat, gdje (zahvaljujući suradnji s Atelijerima Žitnjak) ostaje do 21. lipnja. Leo je Vukelić odlučio istražiti anomalije 3D tehnologije i pronaći umjetnički moment koji se može dobiti i to je na izložbi pokazao, što nije prošlo nezamijećeno.

- U fokusu mi je životna, stvarna, svjetski brutalna tema koja problematizira oružje i sve ono što je rubno dopušteno. S tom 3D tehnologijom došli smo u situaciju da nam je dostupno nešto što običnom, "normalnom" čovjeku svakodnevno NIJE dopušteno. Ovdje je čak i besplatno, tj. zahtijeva vrlo malo ulaganja da bi se došlo do ȁrtefakta koji je vrlo opasan i kojim se može zlo učiniti - ističe Vukelić, misleći, dakako, na pištolj. Danas su na internetu brojni izvori na kojima se uz nekoliko klikova može doći do geometrije koja može biti opasna i koju svatko kod kuće može isprintati i činiti što mu je volja. To je ružn(ij)a strana, no, srećom, medalja ima i ljepšu stranu, na koju upozorava Leo.


- Postoje i neke pogreške koje su se dogodile digitalno, jer ta tehnologija ima svoje nedostatke, koji nama umjetnicima omogućuju da se time bavimo, zabavljamo i problematiziramo tu temu. Moj je pištolj s greškom, kroz 3D tehnologiju sam je potkopao svoje temelje i na neki se način raspao. S jedne strane imamo pištolje koje sam ja printao i pripremao za print namjerno provocirajući pogrešku i upravo je ta pogreška ljepota koja se događa baš kao u čovjekovoj svakodnevici, koju ne vidimo jer se uvijek nekamo žurimo, no ponekad nas nešto pogodi - objasnio je Vukelić temelj svoje ideje, rada i izložbe. Neizostavne su varijacije razloga koji su doveli do pogreške, što radimo, gdje smo i kamo idemo u budućnosti.


Već dugo, ne samo "danas", oružje u rukama terorista nije samo vatreno oružje nego i informacija, potvrđuje Vukelić.


- To su pitanja kojima se godinama bavim i na to mi je upravo ova izložba odgovorila. Postavljamo si pitanja: Je li stvarno pištolj oružje? Je li oružje printer kojim je pištolj isprintan? Ili je oružje informacija na internetu? I u konačnici: što sve može biti oružje a da to zapravo "nije"?! S druge, pak, strane, tehnologija je koja je zamišljena da nam olakša boravak u svemiru, jer ne ćemo morati nositi svu nepotrebnu prtljagu sa sobom, nego samo printer, poslati podatke i "tamo negdje gore", na Marsu, isprintati si što nam treba. To uistinu jest bila temeljna ideja kada se počela razvijati ta tehnologija, ali ona ima i svoju Ahilovu petu, koju sam ja u ovom slučaju i pronašao i razotkrio što nam se događa kada dođe neki virus - slikovito objašnjava Leo Vukelić, 48-godišnji Zagrepčanin iza kojega su brojni i različiti realizirani projekti, izložbe (čak 25 samostalnih i desetci skupnih), 100-tinjak kazališnih projekata.

Ovaj idejni pokretač Noći kazališta od 2016. je i vanjski suradnik Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Svi koji posjete ovu izložbu moći će razgledati niz pištolja koje je umjetnik izradio koristeći se "simbolima čovječanstva", a koji su mu pomogli da ih isprinta. To je jedan rad. Drugi je vezan uz repeticiju.

- Jedan printer dobio je zadatak printati statuu Kipa slobode. Pojavile su se vrlo zanimljive pogreške, stvarajući umjetnički rad, primjerice, kada Kip slobode ostane bez glave. Jednoj skupini radova pronašao sam manu i podvrgnuo ju mikroklimatskim promjenama koje su uništavale same radove. Povezano je to i s čovjekom, koji na neki način sam sebe počinje jesti. Problem samouništenja pokušavam i u galeriji, koja je u ovom slučaju i pozitivna i negativna prema radu - kaže autor.