Galeriju fotografija pogledajte OVDJE.

Maturanti su se, kako su se  i dogovorili putem društvenih mreža, samoinicijativno okupili da bi obilježili druženjem završetak školske godine u osječkim školama. Nisu svoje okupljanje najavili policiji, no, čitajući objave maturanata na društvenim mrežama policija i osluškujući glasine je neslužbeno utvrdila će se okupljanja ipak biti pa su ih dočekali na Trgu Ante Starčevića. Ekipa od njih stotinjak veselih i pristojnih prošli su u koloni od Tvrđe i „Emše“ do središta, a po nekim majicama moglo se razaznati da se radi o učenicima iz Medicinske škole, II. Gimnazije...

Preko korza i središnjeg trga do šetališta na Dravi pa dalje prema katakobmama na lijevoj dravskoj obali prošli su mirno, nisu stvarali nikakve nepodopštine a niti su bili pijani pa ni ekipe volontera Gradskog društva Crvenog križa Osijek nisu imale posla. Kako smo doznali od volontera, na Trg Ante Starčevića došli su puno ranije, kao i policajci, kako bi ih dočekali da, bude li bilo potrebno, pruže pomoć. Nije bilo šatora za smještaj „obrađenih“, kako to obično biva na obilježavanju zadnjeg dana škole kada volonteri pomažu onima koji baš i ne podnose alkohol. Tek imali su spremne torbice sa sanitetskim materijalom kako bi, zatreba li, mogli pružiti provu pomoć.

Volonterke su nam kazale kako se, nakon prolaska kolone učenika središtem, trebaju prebaciti na lijevu obalu i tamo se pridružiti ostatku ekipe volontera Gradskog crvenog križa Osijek. Dok smo čekali veselu kolonu, koju je iz policijskog vozila onako samo usput „nadgledala“ od mjesta okupljanja u Tvrđi, bilo je zanimljivo se prisjetiti s nekom od građana kako je to izgledalo to u njihovo vrijeme. Jedna od Osječanki zabrinuto je pitala policajca zašto djeca prosvjeduju, ali laknulo  joj je što djeca ipak samo obilježavaju kraj svog jednog životnog razdoblja. Navirale su uspomene i nekim policajcima, pa se jedan prijetio kako je i on bio malo neobuzdan kada ga je policajac na njegovom obilježavanju kraja školovanja zatražio osobnu iskaznicu.
- Sada mi je to smiješno, ali tom sam prilikom mislio da što ću ja njemu davati dokumente i tako to, pa sam se dao i trk, i pobjegao mu. No, kada sam došao kasnije raditi u policiju naletio sam na tog istog policajca. Joj, problijedio sam, zakolutao očima jer mi je bilo neugodno kada mi je za dobrodošlicu prijateljski stavio ruku na rame i rekao: „Mali, ti si meni nešto jako poznat!“. Nisam ništa tada odgovorio, samo sam šutio. Mislio sam da sam se lako provukao, no, nisam. Ipak mu je, nakon kojeg mjeseca kasnije, kada smo već bili dobri radni kolege u policiji, sinulo odakle se znamo pa smo obojica pukli u smijeh – prisjetio se jedan od policajaca koji svi skupa nisu na Trgu imali razloga za niti jednom intervencijom.

No, to ne znači da nisu radili, neki su maturanti ranije od kolone pristigli u središte tražili da im malo pripazi na vrećice, u kojima je očito bila folklorno u ovakvim prigodama neozaobilazna cuga za proslavu i „kreveljenje“,  dok oni obave još neke kupovine u obližnjim trgovima.
Lijepo su zamolili jer nisu htjeli vrećice s već kupljenIm pićem unositi u trgovine gdje su htjeli vjerojatno kupiti još toga da povećaju zalihe za druženje koje će potrajati do kasno navečer.
Naime, blizu katakombi nema niti jednog dućana.No, ipak su shvatili da to nije pristojno tražiti od policajca pa su i oni otišli za kolonom maturanata.

Na lijevoj obali Drave, “kod katakombi”, atmosfera je bila usijana već u ranim poslijepodnevnim satima. Umjesto razglasa i pozornice glazbena je kulisa odjekivala iz automobila maturanata, šireći tako čudan koktel glazbenih žanrova. Volonteri crvenog križa ni tamo nisu imali posla. “Za sada je sve ok, super su, no, još je rano, pričekajmo sa zaključcima”, poručili su nam.

Gotovo jednak zaključak imali su i čuvari reda i sigurnosti koji su budno pazili na oko 300 maturanata. Kod Kopike je bio usidren i policijski čamac, u slučaju da se kakva usijana glava odluči rashladiti u Dravi. Jedan od natpisa na tipičnim maturantskim majicama glasio je “Sve korona zeza, a nas je dokrajčila Jeza”. Ako ćemo nagađati, rekli bismo da je riječ o nekoj profesorici. No, ocjene i sve što donosi učenička jeza i(li) Jeza bilo je u drugom planu. Ono što je najvažnije, i kornoavirus i kiša koja je dosađivala danima uoči norijade smilovali su se našoj mladosti, popustile su i mjere, i oni su svoj dan odradili onako kako su ga odradile generacije prije njih. I to je bila najljepša vijest u petak.
Darko PEJIĆ/Ivan ALILOVIĆ