Poznata hrvatska pjevačica prije svega sevdalinki Slavonka je odličnog glasa, a posebno se ističe i svojom svestranošću. Ona je Zrinka Posavec, rođena Đakovčanka, koja je uspješna u mnogim granama kulture, piše poeziju, dirigentica je, vokalna pedagoginja.

Akademska je glazbenica, pjevačica, kantautorica i producentica. Prošle, 2019. godine izdala je odličan debitantski album "Pantomima - Sevdah i Panonika", u kojemu je publiku naučila da je po glazbenom izričaju negdje na diobi džeza i etnoglazbe. Zrinka je jedna od onih koji uživaju u svakom danu, bilo koja grana njezina djelovanja da je u pitanju, pa je tako ni ova tišina svakodnevice nije uspavala i radi punom parom. Na pragu je izdanje svoje nove knjige poezije, a nedavno je iz radionice Tihomira Ivanetića izašao je i novi Zrinkin glazbeni uradak. Rado se odazvala na naš poziv i samo za Glas Slavonije ispričala sve o svojim novim projektima,

Svi dobro znamo tko je i što je Zrinka Posavec, no zaintrigira pogled na vaše djelovanje, niz je tu titula. No volite sami reći kako ste ponajprije glazbenica...

- Baviti se glazbom je poziv, a ako postane posao, onda to nije najbolja stvar, ponajprije za glazbu. S obzorom na to da sam se glazbom počela baviti ozbiljnije kao amater u KUD-u ‘‘Tena‘‘ Đakovo, moj je cilj uvijek da se njome bavim s istom ljubavlju i žarom. Budući da se bavim glazbom u puno raznih smjerova, to mi omogućava iznimnu zanimljivost i dinamičnost bilo da podučavam, pjevam ili skladam. Iako možda pisanje poezije na prvi pogled zvuči kao da iskače iz svega, zapravo je sve čime se bavim međusobno vrlo, vrlo povezano. I poezija je glazba, a nekad i neku svoju pjesmu uglazbim.

Veliki ste ljubitelj tradicijske glazbe i folklora, nešto što je rijetkost kod današnjih hrvatskih glazbenih imena, iako je to jedno od najvećih bogatstava hrvatske glazbe i umjetnosti...

- Folklorom sam se počela baviti s pet godina. Tada ste dovoljno mali da upijate sve, a dovoljno svoji da osjetite koliko vam se nešto sviđa, pa se brzo zna otići ili ostati za cijeli život. Ja sam se u tradicijsku glazbu zaljubila, ta ljubav traje sve do danas. Hrvatska je zbog svoje povijesti i položaja, ali i duha, bogata riznica i osjećam se počašćenom što živim u ovoj zemlji koja je toliko bogata tradicijskom kulturom. Ne pripada tu samo glazba, nego i odijevanje, govor, narodna poetika, kulinarstvo, ples, običaji... Kad malo zagrebete u to područje, jasno je zašto se nakon niza godina i danas ovako ponašamo i zašto su Hrvatima neke stvari u suvremenom životu važne. Naša tradicijska glazba je raznolika, usko vezana uz regiju u kojoj smo razvili autentičnost. Naša je dužnost da se s tim bavimo i tu autentičnost očuvamo.

Odlično se snalazite u izvedbama tradicijskih pjesama drugih naroda kao što su portugalski fado ili židovski klezmer. Odakle ljubav prema tome?

- Svaka tradicija počiva na vrlo sličnim karakteristikama. Kad nešto počnem raditi, prvo se pozabavim time. Pročitam što god više mogu, preslušam snimke, pripremim se. Narodna glazba je tako isprepletena da uvijek nešto od toga već prepoznajete iz svoga naroda, samo morate biti iskusni i dobro se pripremiti. Važno je osjetiti duh pjesme i njezinu srž, odnosno što se njome hoće pokazati. Ako volite tradicijsku glazbu, onda nema veze s kojeg je kontinenta i na kojemu je jeziku. Energija same pjesme i činjenica da su je pjevali predci nekog naroda daje joj veliku moć. Upravo zbog toga tradicijska glazba i world music nikad neće izgubiti svoju publiku, a ja uživam biti promotor takvog glazbenog svijeta.

Kako se jedna istinska Slavonka zaljubila u sevdah?

- Slavonci vole sevdah! Rado ga slušaju i pjevaju. Glazba i ples Slavonije i Baranje isprepleću se sa starim sevdalinkama. Na neke tekstove koji su svrstani u stari sloj sevdaliniki Slavonci plešu šetana kola. Melodijski su pjesme slične. Neke pjesme se pjevaju i kao narodne slavonske pjesme kod nas i kao sevdalinke. Sevdah se pjeva u cijeloj regiji. To je i poetski i glazbeno vrlo snažna pjesma. U nju je lako zaljubiti se!

U ovo vrijeme glazbene tišine vi niste stali, dapače, stvorili ste odličan uradak spojivši sevdah i tamburu u pjesmi ‘‘Moj dilbere‘‘. Kako je došlo do tog uratka?

- Glavni pokretač tog uratka je moj dugogodišnji prijatelj i suradnik Tihomir Ivanetić, koji oko sebe okuplja izvrsnu ekipu glazbenika. Zbog Tihomira galzbenici iz cijele Hravstke hitaju u njegov studio u Strizivojnu. Tihomir je vrsni poznavatelj tambure i tamburaškog zvuka. Tako su njegovi stalni suradnici Krunoslav Dražić i Damir Butković Budo, jedni od najboljih tamburaša iz Hrvatske i vrsni glazbenici koji čine za ovu priliku Rockoko Orchestra. Kad god dođem kod Tihomira, pjevam sevdah, pa smo na ideju koju ćemo pjesmu odabrati vrlo brzo došli. Pjesmu smo snimili modernim tehnologijama, a spot onako kako jedino trenutno možemo, mobitelima. Spot je uredio Mario Šulina - Produkcija nova. Vjerujem da će se publici svidjeti jer mi smo doista uživali radeći je.

Glazbenicima je danas jako teško, kako vi provodite ovo sumorno vrijeme, je li još nešto novo u planu?

- Mnogi su koncerti i festivali do daljnjega otkazani. Nadamo se svi da će se što prije sve vratiti u normalu. U ovoj pandemiji teško su stradali umjetnici, glazbenici, kulturnjaci, kazalištarci... svi oni kojima je za opstanak publika nužna. Puno je mojih prijatelja oko mene u vrlo nezavidnoj situaciji i svi jedva čekamo kad ćemo opet čuti pljesak. Imam sreću da sam ovo vrijeme iskoristila za dovršetak moje nove knjige poezije, što mi je jako važno. Poezija traži mir pa je ovo idealno vrijeme. To će biti moja druga zbirka poezije pod naslovom ‘‘Pjevaj, Molyu‘‘ u izdanju Hrvatskog društva pisaca. Kad se sve smiri, onda slijedi promocija, nadam se, i u mom rodnom Đakovu.