Prije mjesec dana, u razgovoru za jedan hrvatski dnevni list, doc. dr. sc. Nikolina Borčić sa Sveučilišta VERN‘, među ostalim, pohvalno se izrazila o tadašnjoj kriznoj komunikaciji Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske. O toj temi, ali i o aktualnoj politici, posebno u kontekstu nadolazećih parlamentarnih izbora raspisanih od strane predsjednika RH Zorana Milanovića za 5. srpnja, razgovarali smo s dr. Borčić za ovotjedni Magazin.

Prije tri godine dr. sc. Nikolina Borčić uspješno je obranila i drugu doktorsku disertaciju o temi "Međuodnos argumentacije, konceptualnih metafora i neverbalne komunikacije u javnim nastupima njemačkih i hrvatskih političara". Disertaciju je obranila na studijskom programu poslijediplomskog interdisciplinarnog sveučilišnog studija Komunikologije, na Doktorskoj školi Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

S obzirom na sadašnju situaciju, kakva bi bila trenutačna ocjena krizne komunikacije Stožera i javnosti? U posljednje vrijeme čuju se brojne kritike...

- Prvih tjedana koronakrize Stožer je imao ključnu ulogu. Tada smo smrznuto gledali u smjeru Italije, gledali smo postavljanje kreveta u zagrebačkoj Areni, šator ispred Dubrave. Stožer je vrhunskom komunikacijom pridonio društvenoj klimi.

Nije bilo panike među nama, komunicirali su stručno, svatko je govorio iz svoje ekspertize, stvorili su atmosferu povjerenja.

Ali, kao i u svemu, važno je procijeniti kad se trebate malo "maknuti s pozornice", kako sjena politike ne bi prekrila stvoreno povjerenje. Popuštanjem mjera ograničenja, trebali su postupno prepuštati mjesta pred kamerama drugima, u smislu da se npr. oni pojavljuju samo kad je neka jako važna informacija, a ostale dane da o brojkama i mjerama informiraju glasnogovornici ili netko drugi. Ovako je njihova ekspertiza uvučena u stranačke rasprave, jer se kod nas sve mjeri političkim, a ne stručnim metrom.

Zbog toga nerijetko čujemo i komentare kako je kod nas najbolja antikorona mjera - raspisivanje izbora. S jedne strane, ljudi pamte ključnu ulogu Stožera u upravljanju krizom, no jednako tako mnogi sada sve više propituju kako su odjednom sve mjere ukinute te propituju povezanost raspisivanja izbora i novonastalih okolnosti. Realno, u svim su državama popustile mjere, no kod nas se sve promatra kroz politiku. Posebno zbog izbora, što ne čudi. Što se Stožera tiče, smatram da je sada možda vrijeme da strateški promisle kako vratiti povjerenje koje su zaslužili stručnim znanjem i iskustvom.

Kad smo kod kriznog komuniciranja, disonantnih je tonova sve više između oporbe i vlasti, posebno otkako se približavaju srpanjski parlamentarni izbori. Kako u tom kontekstu komentirate komunikaciju HDZ-a, SDP-a, Škorina Domovinskog pokreta, Suverenista... Svi kritiziraju jedni druge, a i koronakriza je postala faktor borbe za glasače...

- Ništa se nije promijenilo, samo je sve intenzivnije. Kao da je modus operandi postalo "koronapravilo" - sljedeća dva tjedna su ključna! Pa u skladu s tim, svi intenzivnije izgovaraju općenite fraze, ali i kritike. I tako će do izbora. Rijetko tko proaktivno poentira. HDZ trenutno ima adute dobrog upravljanja zdravstvenom krizom, pokretanja mjera za očuvanje radnih mjesta, no situacija u Zagrebu nakon potresa im je uteg.

To su jasno komunicirali predstavnici stranaka Lijevog bloka Grada Zagreba prosvjedom na Markovu trgu zbog glasovanja o raspuštanju Sabora prije donošenja zakona o obnovi Zagreba nakon potresa. Nastavno na prosvjed, o temi se više i konkretnije komuniciralo, a i djelovalo. Dakle, kad oporba jasno poentira, i Vlada ima priliku pokazati što je ili nije napravila.

SDP je zasad dosta vremena potrošio na općenite kritike vladajućih, a čini mi se da su, bar zasad, propustili nametnuti rješenja za neke izdvojene izazove. Preopćeniti su, pokazuju prstom na krivce u vladajućima, a pritom sami nude obećanja, a da ne odgovore - a kako ćete to postići? Naravno, ne mogu imati rješenja za sve izazove. No ako smatraju da su oni "restart" mogućnost, očekivala bih da su komunikacijom postigli da dio javnosti zna na današnji dan nabrojiti par konkretnih prijedloga. A to je nemoguće postići ako koriste medijski prostor gotovo samo za kritiku drugih i općenite teze o boljoj budućnosti. Ovako je najviše pozornosti dobio verbalni ispad predsjednika stranke i performans gospodina Marasa u Saboru. Naravno, do izbora ima još dovoljno vremena, sve još stignu. U konačnici, "sljedeća dva tjedna su ključna."

Što se tiče Škore, on je imao odličnu predsjedničku kampanju. Sada je raspored komunikacije o temama mogao strateški drukčije rasporediti. Konkretno, i u okviru svog narativa je mogao prvo nametnuti par konkretnih ekonomskih mjera, fokusiranih i provedivih. Tako bi možda pridobio širu publiku.

Može li se reći kako su istupi u javnom medijskom prostoru aktera vlasti, nadležnih službi i političara u mirnom razdoblju i u vremenima krize posve različite vrste komunikacija? Koje su najvažnije razlike?

- Ispada da smo mi jedino "na visini zadatka" kad je najteže. Vidjeli smo na početku zdravstvene krize kako transparentna i učinkovita komunikacija Stožera može i u najtežim trenutcima pridonijeti društvenoj klimi. No političari su nastavili "po starom". Izbjegavaju direktne odgovore, uglavnom se iste teme vrte, ne vidim nikakav pomak u kvaliteti. Nažalost. Poneka kvalitetna izjava provuče se kroz šumu obećanja i kritika drugih. I to je očito ta njihova "nova normalnost". No sad je vidljivije više nego prije da je udaljenost između obećanja i hvalospjeva te realnog života ljudi sve veća, posebice u Zagrebu zbog potresa. A teme turizma, gospodarstva, nezaposlenosti, depresije - tek stižu. Smatram da svi političari mogu biti sadržajniji i kvalitetnije komunicirati te da jedino tako mogu olakšati vrijeme koje je pred nama.

Puno se govori i o tzv. novoj normalnosti (New Normal), napose u okvirima izvanrednog stanja i poduzetih kriznih mjera, ali i u okvirima dugotrajnog suživota s koronom. Pojednostavljeno, što bi i kakve bile karakteristike političke komunikacije u takvim novonormalnim okolnostima, u užem i širem smislu?

- "Nova normalnost" je natruha kvalitetnog "starog" života, bar zasad. Nitko ne zna što nas stvarno čeka, nikad do sada nije "stao" cijeli svijet. U takvim je okvirima kvalitetna komunikacija temelj povjerenja u osobe koje nas vode. Kod nas, i prije "zaustavljanja svijeta", komunikacija nije bila kvalitetna. Političari su često u pomanjkanju rješenja posezali za evokacijom emocija. Kako će biti u budućnosti, vidjet ćemo. Političari bi sada trebali biti "građani", što znači da stvarno konačno shvate kakvo je vrijeme pred nama i komuniciraju odgovornije.

Kvalitetna komunikacija u razdoblju kad je stanje tijekom veljače i travnja bilo najteže, kao i provođenje hitnih kriznih mjera pomoći gospodarstvu, između ostalog, za aktualnu vlast, odnosno HDZ i Andreja Plenkovića, bit će jaki izborni argumenti. Može li na temelju dosadašnjeg uspjeha upravljanja krizom HDZ uvjerljivo pobijediti na izborima i je li 5. srpnja dobar tajming?

- Ovo je međurazdoblje. Metaforički rečeno, početak srpnja je most između dviju kriza i tko zna što je pred nama. HDZ ima adut učinkovitog upravljanja zdravstvenom krizom, a ima i adut oporbe koja još uvijek ne poentira dovoljno jasno svoje snage. Sve u svemu, HDZ prema anketama ima mogućnost osvojiti najviše mandata, ali sumnjam da će to biti s takvom lakoćom, kao što se mislilo prije nekoliko tjedana.

Miroslav Škoro će odabirom suradnika i načinom komunikacije dobiti glasove onih koje možda sam HDZ ne bi privukao. Takvom strategijom pojačava "miraz poželjne udavače". Oporba se također pokreće i ima priliku nametnuti kvalitetne izjave preko medija i motivirati ljude na glasovanje. Što je zapravo ključno. Svima je sada primarni cilj motivirati što više glasača da izađu na izbore.

Unatoč krizi i porastu nepovjerenja građana u političke izjave. A ovo će možda biti i prvi izbori na kojima će čak i debate (ako ih bude) A. Plenkovića i D. Bernardića znatno utjecati na motiviranost izlaska na izbore. Posebno bi D. Bernardić to trebao imati na umu. (D.J.)