Osječka konkatedrala i župna crkva svetih Petra i Pavla apostola obilježila je u srijedu 120. obljetnicu svog posvećenja. U večernjem terminu održana je i slavljenička sveta misa, koju je predvodio župni vikar, vlč. Blaž Jokić, uz koncelebraciju župnika, monsinjora Adama Bernatovića, župnog vikara, vlč. Roberta Almašija i vlč. Vladimira Mikruta, svećenika u miru.

Uspomena je to na svečanu posvetu novosagrađene gornjogradske župne crkve, koja je bila u nedjelju 20. svibnja 1900. Obred posvećenja predvodio je đakovački biskup, msgr. Josip Juraj Strossmayer, zajedno s pomoćnim biskupom, msgr. dr. Anđelkom (Engelbertom) Voršakom. U to vrijeme u Osijeku su postojale samo još dvije katoličke župe, Sv. Mihaela arkanđela u Tvrđi (Festung) i Presvetog Imena Marijina u Donjem gradu (Unterstadt). Gornji grad (Oberstadt) bio je u to vrijeme najperspektivnija osječka četvrt. To možemo pročitati i u samoga Strossmayera u njegovim "Putopisnim crticama" iz 1875., koje opisuju biskupovo putovanje po središnjoj Europi. Iako na početku kaže kako "Grad Osiek ništa osobita ne ima", taj će rođeni Eseker, razočaran nedostojnom gornjogradskom crkvicom na mjestu današnje konkatedrale, reći: "U gradu takovu, kakav je Osiek, valja da crkva i vanjskim svojim obličjem i nutarnjim svojim uresom Božje veličanstvo, a ujedno i pobožnu i plemenitu ćud građanstva svjedoči. Ona će biti mjerilo kojom će stranac suditi izobraženost i skrb građana za višje idealne svrhe." Strossmayer je dobro znao o čemu govori jer je u toj crkvi kršten, a u njoj je služio i svoju mladu misu. Na mjestu te crkve i njezine drvene prethodnice bilo je groblje. Iako je incijativu za podizanje nove gornjogradske crkve đakovački biskup dao još 1866., put do njezine gradnje bio je tegoban i spor. Najveća teškoća bila je novac. Najvrjednije darovnice dali su valpovački vlastelin Gustav barun Prandau, osječki trgovci Josip Katzthaller i Franjo Redlstein, udovica Regina Fragner i tadašnji župnik Franjo Knittl, no stvari kreću s mrtve točke kada je, 1891., Strossmayer darovao 10.000 forinti. Uz brojne peripetije, gradnja nove crkve počela je 1894., a posebno povjerenstvo izabralo je projekt arhitekta Franza Langenberga iz Xantena, nedaleko od Bonna. Želeći pod svaku cijenu monumentalnu crkvu u Gornjem gradu, osječki su gradski oci s prijezirom odbacili projekt najvažnijeg arhitekta bečke secesije Otta Wagnera, a nisu prošli ni projekti Hermanna Bolléa i Josipa Vancaša.

Nakon što su građevinsko-klesarski radovi završeni, još 1898., održana je svečanost posvete nove crkve. Istoga dana, 20 svibnja 1900., 85-godišnji Josip Juraj Strossmayer proslavio je i 50. obljetnicu svoga biskupstva. Tomu činu nazočili su brojni uzvanici, među kojima i veliki župan virovitički, dr. Teodor grof Pejačević, koji će tri godine poslije postati hrvatski ban. Bila je to velika fešta za grad, koji je okićen svečanim girlandama, slavolukom i hrvatskim trobojnicama, a biskup Strossmayer je na počinak u subotu uoči posvećenja ispraćen pjesmama "Zrinsko-Frankopanskom" i "Lijepom našom domovinom" u izvedbi zborova "Lipa" i "Smilje". Nakon posvećenja nove crkve u Gradskom vrtu, koji je u to vrijeme bio perivoj, a ne nogometni stadion, priređena je pučka zabava s vojnom glazbom, češkom bandom i donjogradskim tamburašima. Navečer je u gradskom kazalištu održana i predstava "Katarina Zrinska".