Za razliku od "običnog" portreta, njegova autoreferencijalna inačica, koja je zapravo samosvjesna naracija vlastite ličnosti likovnim sredstvima, u svijetu umjetnosti uživa poseban status. Autoportret uvijek odašilje jednu drukčiju vrstu poruke jer on je umjetnikov osobni komunikacijski medij, sredstvo prenošenja informacija o vlastitom umjetničkom identitetu potvrđeno vizualnim potpisom njegova vlastitog lika. Bio on mimetički vjerodostojan, figurativan i realističan, krajnje stiliziran ili posve apstraktan, autoportret je uvijek eksplicitan iskaz umjetnikova "ja" i kao takav je reprezentativan dio cjeline njegova opusa. Uvijek ima neku posebnu magiju kojom nas zaokuplja, i to je ono što ga odvaja od portreta - rekao je mr. sc. Daniel Zec u sklopu predavanja O umjetnosti prikazivanja vlastitoga lika: Autoportreti iz fundusa Muzeja likovnih umjetnosti, kojim je u MLU-u obilježen Međunarodni dan muzeja, ove godine o temi Muzeji za jednakost: različitost i uključivost.

Predavanje je bilo usko vezano uz izložbu Autoportreti iz fundusa Muzeja likovnih umjetnosti, čiji je viši kustos Zec i autor, a koju u MLU-u planiraju otvoriti kako su to činili nekoć, ali čim prilike dopuste.


Tijekom jednosatnog izlaganja Zec je iznio svoja vlastita teorijska razmatranja o umjetnosti portreta i autoportreta, pozabavio se problemom autoportreta unutar filozofije sebstva, kao i samom izložbom koju MLU od 10. travnja prikazuje na službenoj mrežnoj stranici i Facebook profilu Muzeja.


Izložba problematizira temu autoportreta u fundusu MLU-a, revalorizira i prezentira u novom svjetlu poznate nam autoportrete i tako daje prinos kompletnoj obradi jednoga aspekta muzejskog fundusa koji je ujedno i kvalitetna priprema za budući stalni postav. Njezino značenje također je u činjenici da većinu djela potpisuju umjetnici koji pripadaju osječkomu likovnomu krugu ili su rođenjem Osječani (raspon djelovanja od sredine 19. stoljeća do danas), što je rezultat planiranoga formiranja i dopunjavanja zbirki.


Prikazano je ukupno 48 autoportreta 36 autora (što je odraz brojčanog stanja u fundusu) raspoređenih u četiri zbirke: slikarstva, kiparstva, plaketa i medalja te crteža i grafika.


- Riječ je o djelima od kojih većina do sada nisu bila prezentirana ili bar nisu prezentirana kao jedna koherentna cjelina. Stilski i kronološki vrlo su različita, pa se tako mogu vidjeti najstariji autoportret u fundusu - onaj Franje Pfalza pa sve do djela recentnih autora kao što su Helena Janečić i Lana Ključarić. Među njima su i neki od glavnih protagonista umjetnosti 20. stoljeća u Hrvatskoj poput Julija Knifera, Slavka Kopača i još nekih imena čija ćete djela naći u našim najznačajnijim umjetničkim muzejima. Ali, dakako, puno je više djela regionalno određenih umjetnika ili onih koje povijest umjetnosti još uvijek nije kritički valorizirala. Mislim da je izložba zanimljiva i zbog toga što prikazuje autoportretna djela onih umjetnika za koje ne bismo očekivali da bi se bavili samoreprezentacijom - rekao je Zec.
Uz one spomenutih umjetnika, izloženi su i autoportreti afirmiranih hrvatskih umjetnika poput Branka Ružića, Vladimira Filakovca, Ive Kerdića, ali i, kao što je autor izložbe napomenuo, autoportreti osoba koje su poznatije kao likovni kritičari i povjesničari umjetnosti negoli kao umjetnici poput Guida Jenyja i Ota Švajcera. Valja istaknuti da je, uz autoportrete Janečić i Ključarić, Zec stručno obradio i autoportrete slikarica poput Elze Rechnitz, Ljerke Filakovac i Helle Reymann, što govori o kontinuiranoj prisutnosti žena na osječkoj slikarskoj sceni. Također su predstavljeni i umjetnici iz Mađarske te Srbije: István Altorjai, Elemér Soltra, Jovan Bijelić i Miodrag Stanković.