Magazin
TEMA TJEDNA: ŽIVJETI I RADITI S KORONOM U SJENI (I)

Popuštanje - da, opuštanje - ne: Iznimno je važno shvatiti da je virus i dalje velika opasnost
Objavljeno 9. svibnja, 2020.

Ovo nije povratak u normalan život, nego suživot s koronavirusom, ukratko bi se moglo opisati zdravstvene, ekonomske, restriktivne, relaksirajuće, ali i sve druge mjere koje donose vlade svjetskih država. A jedno je od važnijih pitanja kako ćemo se ipak i kada vratiti normalnom životu na najbolji mogući način poslije pandemije. Naime, niz zemalja već je poduzeo prve korake prema ublažavanju ograničenja i "normali" za koju još nitko ne zna datum, no gotovo svi se bar nadaju da će to biti već u lipnju. Ali kad god krenuo "dan poslije", odnosno razdoblje nakon "prvog vala korone", prilagodba će biti teška. Jer nitko ne zna ni što slijedi ni kako bi mogao izgledati život nakon korone. Osim da nećemo tako skoro moći živjeti kako smo živjeli prije. A jedino što može osigurati pobjedu je cjepivo!

U međuvremenu na snazi je popuštanje mjera opreza zbog više razloga, prije svega ekonomskih, no to ne znači da treba doći i do opuštanja u svakodnevnici s još uvijek agresivnim virusom. Distanca, higijena i zaštitne mjere ostat će pravilo i mjerilo svakodnevnog života. Zapravo suživota jer korona je i dalje prijetnja. Bez obzira na to što svijet polako počinje dug, težak i riskantan proces - izlazak iz dvomjesečne karantene, iako je pitanja bez odgovora još uvijek puno.

Europski kontinent platio je najteži danak bolesti, zabilježivši gotovo dvije trećine mrtvih od ukupno umrlih u svijetu. Smatrajući da je koronavirus "pod kontrolom", Njemačka i Norveška prve su započele postupan izlazak iz izolacije i restrikcija, nestrpljive ponovno pokrenuti gospodarstvo. Ali situacija je i dalje "delikatna", upozorila je i njemačka kancelarka Angela Merkel. Plan koji provodi Njemačka, gospodarski zamašnjak Staroga kontinenta, pažljivo se prati u cijeloj Europi. Izazov je golem: treba obuzdati i nestrpljivost građana zatvorenih u njihovim domovima, čak rizike od socijalne eksplozije te istodobno spriječiti moguće ponovno širenje virusa. Njemački potez i ne čudi jer već prošloga tjedna diljem zemlje održani su prosvjedi protiv rigoroznih mjera kojih je Nijemcima dosta. Iz dana u dan stanje se pogoršava i u Velikoj Britaniji te Rusiji, koja postaje novim žarištem. Francuski predsjednik Emmanuel Macron, uz Italiju i Španjolsku, jedne od najpogođenijih europskih zemalja, također naglašava da skori kraj karantene nije povratak u normalu: "Imat ćemo oporavak koji će trebati reorganizirati", izjavio je.

BIT ĆE TEŠKO, ALI...
Jer, prema mišljenju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), pandemija je daleko od obuzdane na planetarnoj razini, posebice imajući u vidu brojke koje su "konstantne ili rastu". I u SAD-u, gdje predsjednik Donald Trump zagovara brzo pokretanje gospodarstva, mnogi smatraju da opreza nikad dovoljno i da će nastavak pada snažne koronakrize koja je pogodila i najjaču ekonomiju svijeta ovisiti prije svega o onome što budu činili. Prema predviđanjima, zbog ukidanja mjera u SAD-u se očekuje gotovo dvostruko više umrlih. U Kini, pak, odakle je 11. prosinca 2019. epidemija i krenula, točnije iz grada Wuhana, smatraju da je ona očito obuzdana nakon potpune karantene. Aktivnosti su posljednjih dana postupno nastavljene, što komunistički režim slavi kao svoju "pobjedu", iako se sve glasnije priča o drugom valu koronavirusa u pokrajini na sjeveroistoku Kine.

Pitanje je i što će se dogoditi kada se jednom, makar privremeno, oslobodimo virusa. Scenarija ne nedostaje, od crnog, fašizmu bliskog svijeta budućnosti kojim će dominirati Kina, kakav naziru Mat Burrows i Peter Engelke, autorski dvojac bivših obavještajaca iz Atlantic Councila koji pišu za portal Politico, do blistavog, na zapadnom demokratskom modelu izgrađenog novog, popravljenog svijeta, života bez korone ili suživota s koronom.

Gdje je u tom kontekstu Hrvatska, čija je vlada također opreznim korakom započela proces pokretanja gospodarstva. Kao nikad dosad Hrvatska ovisi o ritmu oporavka u EU-u i drugim zemljama partnerima. Analitičari MMF-a i Svjetske banke hrvatsku budućnost, unatoč svojoj uobičajenoj analitičkoj strogosti, vide malo boljom od nekih domaćih analitičara. Hrvatska će ekonomija i u njihovim scenarijima, naravno, pasti - šest ili devet posto, a u slučaju jesenskog povratka virusa možda i deset posto, ali zahvaljujući tome što je ekonomski tim vlade tijekom protekle četiri godine odradio važan posao sređivanja državnih financija i stavljanja duga pod kontrolu, Hrvatska bi se mogla oporaviti relativno brzo, u svakom slučaju znatno brže nego od posljedica velike recesije 2008. koju je domaća ekonomija dočekala nespremna. MMF Hrvatskoj već u 2021. predviđa rast od 4,9 posto.

Ministar financija Zdravko Marić smatra da će biti teško, nije pristaša brzog "V" (dolje-gore) modela oporavka, ali iz mjera koje Vlada poduzima vidljivo je da se nada rješenju koje bi zemlju postupno, a ipak u relativno kratkom roku, vratilo na održivost. Pomaže mu i činjenica da premijer Andrej Plenković pred njega ne postavlja neispunjive financijske zahtjeve. Vlada predviđa pad BDP-a u ovoj godini od 9,4 posto i proračunski manjak od 25 milijardi kuna. Prognoza je i da ćemo se već sljedeće godine oporavljati po stopi od 6,1 posto, a donesen je i Nacionalni program reformi. No, ovo je najveći pad BDP-a od rata, pa je pitanje je li ova procjena pesimistična ili optimistična? Neki smatraju da će taj pad biti i još veći, posebno ako nam turizam padne i do 80 %. Pitanje je i je li projekcija rađena pod pretpostavkom da se virus neće vratiti na jesen i da nećemo morati ponovno zatvoriti sve i ponovno ugasiti gospodarstvo, na što Marić odgovara. "Nitko to ne može predvidjeti, pa tako ni mi. Ali jest, rađena je pod tom pretpostavkom. Idemo korak po korak, radimo već na valu novih ušteda, a jasno je i da će ići novi rebalans. Ipak ne dolazi u obzir da se investicije, poglavito one iz europskih fondova, dodatno otkazuju. U isto vrijeme ta racionalizacija neće biti dovoljna. Naravno da će biti potrebno posegnuti za zaduživanjem", oprezan je u prognozama ministar. Poduzetnik Branko Roglić na to odgovara: "Siguran sam da krivulja neće biti u obliku slova "V". Oporavak će trajati deset godina..." U HUP-u pak smatraju da su potrebne ozbiljnije i drastičnije mjere od onih koje su predstavljene u Nacionalnom planu reformi, a i u dijelu oporbe o "danu poslije sutra" također kažu da nas, ako jače ne pokrenemo gospodarstvo, čekaju i veći problemi od virusa".

OVISNOST O CJEPIVU
Krunoslav Capak, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i član Nacionalnog kriznog stožera civilne zaštite, kaže: "Vjerujem da će tijekom ljeta situacija biti bolja jer je riječ o kapljičnoj infekciji. No do ljeta nećemo steći kolektivni imunitet. Ako virus ostane isti kakav jest, nastavit će se to prokuživanje i trebat će još jedna sezona da se zaustavi širenje infekcije. Može se očekivati da ćemo se s koronavirusom boriti do proljeća 2021.", rekao je Capak, aludiravši kako bi bilo pogubno zaključiti da ćemo se samo ulaskom u vruće ljetne mjesece riješiti korone.

U ovoj situaciji puno toga ovisi i o pronalaženju cjepiva. Iako Trump tvrdi da će SAD cjepivo imati do kraja godine, o samom virusu epidemiolog s Harvarda, Marc Lipsitch, kazao je, nimalo optimistično, da je njegov stav da se, u konačnici, bolest neće moći obuzdati. Američki znanstvenici složili su se da će, ako ovdje nije riječ o posve bizarnoj abnormalnosti, i prevencija širenja COVID-19 biti pravi izazov. Isto tako zabrinuti su zbog pada mjera jer navodno novi koronavirus širit će se bar još 18 mjeseci do dvije godine, dok se 60 do 70 posto populacije ne zarazi. Prema njima, i varijanta da se virus ne može obuzdati - i da će ostati s nama zauvijek u svojevrsnom suživotu - sada se čini izglednijom od pronalaženja cjepiva, A navodno je otkriven i novi soj COVID-19, koji je, čini se, puno zarazniji od "originala".

Ali čak i ako se realiziraju predviđanja o razvoju cjepiva, proći će dodatno vrijeme da se ono proizvede i distribuira. "Ako čekamo cjepivo da nas spasi, onda smo u problemu", kaže i Jason Schwartz, asistent na Školi javnog zdravlja na Yaleu, koji se posebno bavi cjepivima. Čak i u najboljem slučaju, kako navodi, cjepivo će biti proizvedeno prekasno da suzbije zarazu koja je već krenula. Ipak, ono će se pojaviti prije ili poslije, a od pitanja tko će mu prvi imati pristup teško je pobjeći, odnosno od toga hoće li prvo biti rezervirano samo za bogate?

Dotad mjere sigurnosti će biti potrebne, čak i uz pomoć aplikacija za praćenje pandemije, ali zabrana putovanja, ograđivanje država i gradova te gomilanje namirnica u domovima nisu realistična rješenja za pandemiju koja može potrajati godinama. Jer, iako smo u 21. stoljeću te se stalno hvali napredak tehnologije, borba protiv koronavirusa nije se puno promijenila u odnosu prema onoj nekoliko stoljeća unatrag jer se za sada bolest najbolje sprječava kao u 19. stoljeću - izolacijom i karantenama. A to, znamo iz povijesti, osim dobrih, uključuje i one ružne.

Piše: Damir GREGOROVIĆ
Brojne nepoznanice
Još uvijek nema dovoljno informacija o koronavirusu. Stručnjaci jednostavno ostaju vezanih ruku, a nepoznanica izaziva dodatni strah. Primjerice, ne zna se koliko je test za otkrivanje koronavirusa pouzdan, je li moguće da pokaže pozitivan rezultat i kada nema prisutnog virusa, odnosno da pokaže negativan rezultat, a da virus ipak egzistira u organizmu, jesu li smrtni ishodi izazvani od koronavirusa ili s virusom korone? Dobivamo li informacije o mortalitetu na svjetskoj razini isključivo o umrlima od koronavirusa ili je u pitanju statistika broja umrlih zbog bilo kojeg drugog razloga? Financial Times primjerice piše o “višku smrti”, odnosno da je u 13 europskih zemalja broj smrtnih slučajeva od korone čak do 60 posto veći od službene statistike. Je li dokazano i ustanovljeno koliko virus može opstati u zraku? Zna li se zbog čega su djeca i mlađa populacija otporniji na virus od starijih? Može li itko dati službenu potvrdu da se ne radi o biološkom ratu? Uz to, goleme razlike u simptomima i smrtnosti od COVID-19 među spolovima, narodima i krvnim grupama zbunjuju znanstvenike. Itd...
MIRELA HOLY

DEKONSTRUIRANE SU SVE NAŠE ZABLUDE

 

Susan Sontag pisala je o "bolesti kao metafori". Ako tako promatramo i ovu krizu, čega bi u tom slučaju koronavirusna bolest bila metafora, vjerojatno ovog našeg sadašnjeg, globalnog, konzumerističkog društva, koje se ne brine o prirodi, recimo, devastira planet..., pitali smo doc. dr. sc. Mirelu Holy, sa zagrebačkog Veleučilišta VERN‘?

- Činjenica jest da o Covid-19 još uvijek ne znamo mnogo iako gotovo cijelu ovu godinu živimo pod sjenom pandemije izazvane tim virusom. Ljudi se u pravilu najviše plaše nepoznatog, posebice kada to nepoznato dobije globalnu dimenziju i u cijelosti nas podsjeti na to koliko smo kao bića krhki, ali i međusobno povezani. Modernitet nas je konstantno uvjeravao da smo kao jedinke važni, da imamo slobodu djelovanja i odlučivanja, konstantno se naglašavao naš individualizam. I onda se pojavi pandemija virusa koji i nije toliko opasan kao neki drugi virusi, ebola, na primjer, i ta pandemija u cijelosti dekonstruira naše zablude. Iako čovjek kontinuirano pokušava postati autonoman od prirode ili čak gospodar prirode, u srazu čovjeka i prirode priroda uvijek pobjeđuje, bez obzira na to radi li se o elementarnim nepogodama silovitih razmjera poput potresa, poplava, suša, požara, vulkanskih erupcija ili pak o nevidljivim virusima. Tehnologija i znanost su nas uvjerile u našu superiornost i razliku od prirode, no tek u ovakvim krizama suočavamo se s našom nemoći i ovisnošću o prirodi, čiji smo sastavni dio. Rekla bih da je to daleko dublje od sadašnje krize mahnitog konzumerizma kao najizraženije manifestacije globalnog kapitalizma.

BEZ CJELOVITE SLIKE
Kad smo kod aktualne pandemije, koja traje sad već više od dva mjeseca, što smo u međuvremenu naučili, što nismo, kako smo se kao društvo prilagodili kriznim mjerama, i možemo li se uopće naviknuti na duži suživot s koronom, do pojave cjepiva, pretpostavimo...?

- Prije koju godinu bavila sam se temom odnosa globalizacije, integracije i multikulturalizma te interdisciplinarnosti, transdisciplinarnosti i multidisciplinarnosti suvremene znanosti. Naime, negdje od 17. stoljeća do danas povećava se broj znanstvenih disciplina, a znanja su postala sve specijaliziranija, segmentiranija i fragmentarnija. S procesom specijalizacije i fragmentacije znanosti u Europi koincidira stvaranje modernih nacionalnih država, što je obrnuto proporcionalni proces fragmentaciji znanosti jer dolazi do društveno-političke homogenizacije po nacionalnoj osi. Fragmentacija znanstvenih disciplina, koja se posebno intenzivirala od 20. stoljeća, za posljedicu je imala gubitak cjelovite slike, holističkog sagledavanja problema i stvarnosti. Paralelno s tim gubitkom cjelovite slike u znanost, u posljednjih nekoliko desetljeća, s druge pak strane, jačanjem multinacionalnih kompanija, jačanjem utjecaja nadnacionalnih financijskih organizacija i slabljenjem utjecaja nacionalnih država stvorena je današnja globalizacijska ekonomska, komunikacijska, financijska i kulturološka društvena platforma. Ova kriza pokazala je kako globalizacija nije u stanju odgovoriti na ovakve, pandemijske izazove te svjedočimo sve jačem trendu kontrakcije država, koji se, nažalost, manifestira i kao jačanje nacionalizma. Moja je procjena da ćemo se jako teško vratiti na staro. Hoćemo li kao ljudska bića ovu krizu iskoristiti kao priliku te prigrliti humanistički, holistički, odnosno cjeloviti pristup, ali ne motivirani kao do sada globalizacijskom ekonomskom materijalističkom paradigmom, ili ćemo potonuti u ksenofobiju i strah od različitog i nepoznatog, samo će vrijeme pokazati.

SUŽENE SLOBODE
Puno se govori i o tzv. novoj normalnosti (new normal), napose u okvirima izvanrednog stanja i poduzetih kriznih mjera, ali i u okvirima dugotrajnog suživota s koronom. Kako zapravo objasniti značenje toga pojma u užem i širem smislu? Što bi on trebao značiti običnom čovjeku suočenom s hrpom problema, od korone do posla i stanja na bankovnom računu?

- Novo normalno u sebi donosi velike opasnosti jer se sve više sužava prostor slobode u smjeru namjerno iskrivljenog i manipuliranog kolektiviteta. Holistički pristup podrazumijeva jačanje sustava odgovornosti svakog pojedinca unutar međusobno povezanog društva, a ne širenje nesnošljivosti i netolerancije prema onima koji propituju taj namjerno iskrivljeni i manipulirani kolektivitet. Smjena paradigmi svakako dolazi jer je ravnoteža temeljni zakon prirode, no načini postizanja te ravnoteže mogu biti jako različiti.

Zaključno - kako se osobno nosite s ovakvom situacijom, jeste li optimist ili pesimist, u smislu ne samo konkretne ugroze koronom nego i općenito budućnosti svijeta?

- Sebe volim gledati kao realističnu osobu, dakle ni kao pretjerano pesimističnu ni optimističnu. Jedina pouzdana istina u životu je da svi moramo umrijeti. Na nama je da taj život provedemo u harmoniji sami sa sobom i sa svijetom kojeg smo jedan od sastavnih dijelova. Blizak mi je budizam kao pristup životu jer naglašava sustav osobne odgovornosti u holistički shvaćenom svijetu. (D.J.)

MIHAELA BRONIĆ

POTREBNE SU NOVE MJERE POMOĆI

 

U svom nedavno objavljenom tekstu "Vlada u raljama pandemije: kako osigurati zdravlje i stanovništva i gospodarstva i javnih financija?", dr. sc. Mihaela Bronić s Instituta za javne financije analizira što je u Hrvatskoj već učinjeno i što bi se još moglo poduzeti s obzirom na četiri koraka koja je preporučio TaxPolicyCenter.

OPREZNO SA ZADUŽIVANJEM
Možete li nam to malo objasniti, uzimajući u obzir i sadašnje stanje?

- TaxPolicyCenter preporučuje sljedeća četiri osnovna koraka u vezi s ekonomskom politikom koja bi vlade trebale poduzeti za rješavanje ove epidemijske krize: prihvatiti zdravstvene i ekonomske troškove epidemijske krize; pomoći građanima da prebrode iznenadni financijski šok; pomoći poduzetnicima da održe proizvodne kapacitete te potaknuti domaću potražnju. Još uvijek nije moguće procijeniti koliko će dugo pandemija trajati i kakve će biti njezine posljedice na zdravlje građana, javne financije i gospodarstvo. Zbog toga je teško sa sigurnošću bilo što tvrditi, ali u ovom se trenutku ekonomske mjere koje je Vlada do sada poduzela čine dosta dobrima.

Vlada je prihvatila da će novonastala epidemijska kriza utjecati na pad gospodarske aktivnosti, pad javnih prihoda, rast javnih rashoda, pad BDP-a te povećanje deficita i javnog duga. Vlada je na 214. i 222. sjednici usvojila dva paketa mjera za pomoć građanima i poduzetnicima. Uvela je brojne privremene korisne mjere poput potpore za očuvanje radnih mjesta i moratorija na otplatu kredita građanima i poduzetnicima koji zbog gubitka prihoda ne mogu ispunjavati svoje kreditne obveze. Nadalje, poduzetnicima s teškoćama omogućene su beskamatne odgode ili otpisi poreza na dohodak, na dobit te doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, ali i uzimanje kredita za likvidnost uz povoljnu kamatnu stopu.

Što se RH tiče, sasvim sigurno će osim sadašnjih morati biti donesene i nove mjere, a za financiranje bit će nužno novo zaduživanje...?

- Naravno da uvedena dva paketa mjera nisu idealna, jer su morala biti donesena brzo te bi dio mjera bilo dobro, u mjeri u kojoj je to moguće, revidirati i poboljšavati. Primjerice, iako je Vlada uvela potporu za očuvanje radnih mjesta, Ivica Urban u Aktualnom osvrtu "Potpora za očuvanje radnih mjesta" ističe kako je to korisna mjera za one koji su zaposleni, ali također da bi drugim mjerama, u sferi socijalne zaštite, trebalo pomoći svima koji se nađu ugroženima u ovoj krizi. Poljednjih godina sve veći dio radne snage čine osobe koje rade ugovorne, projektne, povremene ili sezonske poslove, a potpora za očuvanje radnih mjesta na njih se ne odnosi. Također, postavlja se pitanje što će se dogoditi s brojem nezaposlenih kada se 1. lipnja ukine potpora za očuvanje radnih mjesta. Vladimir Arčabić je u svojoj analizi "Koronakriza: pouke iz dosadašnjih recesija" pokazao kako je tijekom prva dva mjeseca epidemijske krize, iako je uvedena potpora za očuvanje radnih mjesta, rast nezaposlenosti bio brži nego u prethodne dvije recesije (1998. - 1999. i 2008. - 2014.). Isti autor naglašava kako je teško očekivati da će ova kriza trajati tek jedan ili dva kvartala, nakon kojih će potrošači nastaviti trošiti kao i prije, jer su mnogi ostali bez posla ili su im se smanjila primanja.

Ova kriza je utjecala na potražnju i ponudu te na sve gospodarske grane, a kraj joj se još ne nazire. Iz podataka Porezne uprave vidljivo je kako je u razdoblju od 24. veljače do 3. svibnja, u odnosu prema istom razdoblju 2019., za sve djelatnosti došlo do smanjenja broja izdanih računa od 38 % i smanjenja iznosa računa od 24 % te da je posebno pogođen turizam. Čini se da će u budućnosti vjerojatno biti potrebno razmišljati o poboljšavanju postojećih i uvođenju novih mjera pomoći građanima i poduzetnicima. Najpoželjnija bi bila ekspanzivna fiskalna politika (u obliku smanjenja poreza i povećanja javnih rashoda). Međutim, Vlada ima ograničenu količinu novca na raspolaganju (jer mora biti oprezna kako se ne bi prezadužila) i morat će pomno analizirati potrebe i mogućnosti financiranja svake nove mjere. Osim toga, jako je važna kvalitetna provedba i kontrola provedbe već uvedenih mjera za pomoć građanima i poduzetnicima te, koliko je god to moguće, popuštanje restriktivnih mjera za gospodarstvo.

DUGOTRAJNI ŠOK
Gledajući u kontekstu pandemije koronavirusa, dojam je da bez državnih intervencija ekonomija, gospodarstvo, financijska poslovanja... ne bi bilo održivi. Vaš komentar s tim u vezi?

- Država je potrebna da usmjerava, ispravlja i dopunjava djelovanje tržišta. Država ima tri osnovne uloge u tržišnom gospodarstvu: alokacijsku (pružanje javnih dobara i usluga), distribucijsku (preraspodjelu dohotka – primjerice, programi pomoći siromašnima i nezaposlenima, briga o starijima i bolesnima kroz sustave mirovinskog i zdravstvenog osiguranja) i stabilizacijsku (briga za gospodarski rast). Dovoljan je jedan primjer koliko je važna uloga države u ovoj krizi. Možete li zamisliti što bi se dogodilo s brojem nezaposlenih da nije uvedena potpora za očuvanje radnih mjesta?

Koliko ova kriza narušava stabilnost poslovanja, remeti stanje na burzama, generira ulazak u novu veliki ekonomsku recesiju?

- Ova kriza nije slična ni jednoj drugoj i nemoguće je trenutno točno predvidjeti njezinu dužinu i dubinu. Postoji zabrinutost da ovaj financijski šok neće biti samo kratak, nego bi za mnoge građane i poduzetnike mogao biti i dugotrajan, jer se, primjerice, brojna radna mjesta i/ili male trgovine možda više nikad neće povratiti. U Hrvatskoj se zbog koronavirusa očekuje najveći pad BDP-a od Domovinskog rata. Vlada u ovoj godini predviđa pad BDP-a od 9,4 %, proračunski manjak od 25 milijardi kuna te rast javnog duga s oko 73 % na 86,7 % BDP-a.

Čak i za tu procjenu mnogi misle da je preoptimistična, jer, primjerice, pretpostavlja da se epidemija na jesen neće vratiti i da će ove godine doći do pada broja noćenja stranih turista za oko 70 %. Iz navedenog se čini da nas čeka teška godina, a, nažalost, možda i godine. (D.J.)
Možda ste propustili...

USUSRET SEZONI EVENATA: GORAN ŠIMIĆ, PODUZETNIK - NJEGOVA PRIČA

Ja sam dijete Slavonije, tamo sam naučio većinu toga što znam i radim

NATO - 75 GODINA: OBLJETNICA PROSLAVLJENA I U HRVATSKOJ

Temelji sigurnosti jučer, danas i sutra

Najčitanije iz rubrike