Magazin
PETAR VUŠKOVIĆ NEOVISNI EKONOMIST

Još jedanput se pokazalo da je dobro što smo u EU
Objavljeno 2. svibnja, 2020.

Nikada u ljudskoj povijesti nije se dogodilo da smo imali ovakvu priliku zajedno učiti. Kao i kod svakog učenja, javljaju se dileme. Danas je svijet pun dilema. One stvaraju kritički okvir za stjecanje znanja, međutim, nažalost, i neznanja. Ekonomija se ne može točno predvidjeti, zato treba biti oprezan s prognozama. Ako me pitate što sam osobno naučio, naučio sam da je vrijeme najvažniji resurs - kaže Petar Vušković, neovisni hrvatski ekonomist, te dodaje:

- Vladine ekonomske mjere donesene su kako bi u kratkom roku (do tri mjeseca) poduzetnicima dale jasan signal da se strpe i ne otpuštaju radnike, banke nude odgodu plaćanja kredita (moratorij) do šest mjeseci, zaposlenici rade kod kuće na određeni rok i znaju da im je sa svakim danom rizik za dobivanje otkaza sve veći (imamo od 500 do 1000 otpuštanja dnevno), računamo koliko BDP-a gubimo mjesečno, prognoziramo rast javnog duga sljedeće godine, Vladine mjere se relaksiraju po fazama, od datuma do datuma, uspoređujemo broj zaraženih virusom danas s brojem zaraženih jučer, svi brojimo dane kada ćemo izići iz duhovne karantene. Jedna jedina varijabla koja povezuje sve naše dileme je vrijeme. Pandemija COVID-19 zaustavila je svijet i ekonomiju i dala nam spoznaju o važnosti vremena. Vrijeme je važno za ekonomske formule, modele, projekcije, ali, s druge strane, i za naše živote, jer svi želimo izići iz ove mentalne kutije u kojoj se nalazimo. COVID-19 nas je naučio kako digitalizirati posao, da je globalna ekonomija povezanija nego što se to misli, da je državni intervencionizam u ovakvim kriznim situacijama poželjan, zatim, epidemija je popularizirala OPG-ove i zdrav način prehrane, podsjetila nas je na apsurdnost teritorijalnog ustroja. Zamislite, na otoku Braču imate jedan grad, Supetar, i osam općina. Zamislite, na otoku ste, a trebaju vam propusnice za izlazak iz jedne općine u drugu kako biste posjetili obitelj, djevojku ili otišli u trgovinu.

STRAH I POTROŠNJA
Koronakriza ostavila je goleme posljedice na ekonomiju, gospodarstvo zemalja pogođenih zarazom. Kad su ovakve krizne ekonomske nepogode u pitanju, što je ključno? Sve je počelo u Kini...

- U menadžmentu oni koji strateški vode svoja poduzeća koriste se brojnim metodama upravljanja. Jedna takva metoda je SWOT analiza. Ona analizira poslovno okruženje u kojem se poduzeće nalazi. U portfelju od 300 poduzeća koje auditiram ni jedno poduzeće u kategoriji prijetnji nije navelo rizik od pandemije virusa. To samo govori kako nitko nije mogao pretpostaviti da će virus iz Kine "zaključati" ekonomiju. Vidite, pogrešno je govoriti da je ova kriza bila očekivana, jer da je ekonomija pokazivala simptome, kao što neki tvrde, a da je pandemija samo dodatno potpirila ekonomsku krizu. Dodatno, pogrešno je reći da je ova kriza nalik na onu iz 2008. godine, a najmanje ima veze s ekonomskom depresijom iz 1930. Razlog tome je što je etiologija krize različita, uvjeti u kojima je kriza nastala su različiti, pa su i sami efekti krize različiti. Na kraju se možda pokaže da virus i nije toliko opasan za zdravlje, to svjetska istraživanja već sada pokazuju. Stope smrtnosti su niže nego što se mislilo, također, ekonomske posljedice bit će veće nego što se prognoziralo. Istina, trebali smo dati prednost zdravlju pred ekonomijom. Bilo je važno preventivno djelovati jer se najviše bojiš onog što ne poznaješ. Sada se mjere moraju što prije vratiti jer bismo mogli imati novu epidemiju, a to je depresija, i to zbog gubitka ili smanjenja dohotka građana koji moraju otplaćivati svoje kredite. Ekonomska kriza i strah uzimaju danak. U ljekarnama je porasla potražnja za antidepresivima za 40 %. Strah je loš i za ekonomiju općenito. Kada na tržištu imate strah, imate pad potrošnje. Zbog pada potrošnje poduzećima je smanjena likvidnost. Pad likvidnosti poduzeća dovodi do situacije da poduzeća ne mogu platiti svoje dobavljače. Dolazi do pada povjerenja, a uspostavljeni poslovni odnosi se prekidaju pa posljedično poduzeća sve brže tonu u krizu. Tada se događa novi, izraženiji val otpuštanja zaposlenika. Manje dohodaka znači manje poreza (PDV-a) i doprinosa za državnu blagajnu. Doprinosi od plaća i PDV-a čine više od 60 % budžetskih prihoda. Budžetski deficit zahtijeva nova zaduživanja države. To prouzročuje rast javnog duga, a oni koji procjenjuju bonitet naše države zbog rasta javnog duga smanjuju nam bonitetne razrede. To je jasan znak za ulagače u državne obveznice ili kreditore da se rizik ulaganja povećao. Veći rizik za našu državu znači plaćanje viših kamatnih stopa, pa je svako novo zaduživanje uz teže uvjete. Jednostavno, ekonomija je zatvoreni krug i zahtijeva sinkronizirano kretanje svih njezinih elemenata kako bi se izišlo iz krize.

Većina poslodavaca dobro je ocijenila interventne krizne mjere Vlade RH. Kakvo je Vaše mišljenje?

- Sve što je napravljeno s makroekonomske razine vrlo je dobro napravljeno. Monetarna politika HNB-a za sada je obranila tečaj kune operacijama na otvorenom tržištu. U ožujku je intervenirala nekoliko puta plasiravši više od 2,5 mlrd. eura. Snižena je stopa obvezne rezerve banaka s 12 % na 9 %. Ekspanzivna politika ima za cilj smanjiti pritisak tečaja eura na kunu na način da se osigura rast novčane ponude nacionalne valute. Znate, likvidnost je sveti gral ekonomije. Novac jednostavno mora cirkulirati što je više moguće i što brže, uz uvjet, naravno, da je inflacija na niskoj razini. Kada na tržištu novac cirkulira, tada ga ima dovoljno za sve, iz njega se plaćaju plaće i doprinosi radnicima, porez državi, narudžbe dobavljačima, isplaćuje se dobit poduzetnicima. Jednostavno, to je dobitak za sve zainteresirane strane. Još jedanput se pokazalo da je dobro što smo u Europskoj uniji, nedavno se dogodio povijesni presedan, da je HNB napravio valutni swap (zamjena eura za kune) s Europskom središnjom bankom u iznosu od dvije milijarde eura. Na takav način HNB osigurava dodatnu likvidnost, koju će na tržištu povećati preko banaka. Uz dobre monetarne politike, s druge strane, treba pohvaliti i Vladine mjere. Poduzetnici su se za takve mjere uspjeli samostalno izboriti preko interesnih skupina, udruga. Mjere su pomogle da nezaposlenost ne bude izraženija. Rast nezaposlenosti prvi je indikator ozbiljnijih makroekonomskih neravnoteža.

UKINUTI SVE MJERE
Kad pogledamo malo dublje u prošlost, krize kapitalizma uvijek je rješavala država. Znači li to da je fenomen državnog kapitalizma trajan?

- Naša ekonomija je nacionalna. Dat ću samo tri empirijska dokaza za to: naša državna potrošnja zauzima 45 % u BDP-u, opća država ima udjele u više od 1000 poduzeća, svaki treći zaposlenik naše države radi za državu. Mi ne poznajemo kapitalizam, a država stvara samo prividnu vrijednost (kapital) na način da uzme novac od efikasnog poduzetnika x i neefikasno ga troši kroz svoj glomazni sustav. U takvim uvjetima ni tržište ne može biti efikasno, jer bi poduzetnik x na tržištu mogao više novca stvoriti od države. Tako stvoren novac omogućio bi mu investicijsko ulaganje ili zapošljavanje. Upravo zbog toga je važno da država ostavi što više novca tržištu uz manje poreze i niže doprinose. Kad imate nacionalnu ekonomiju kao što je naša, sve je na strani države, jer država znači moć. Pitanje među ekonomistima koje je uvijek aktualno - država ili tržište. Državni intervencionizam ili laissez faire? John Maynard Keynes ili Friedrich August von Hayek? Uloga države i tržišta mora biti komplementarna jer ideologija nikamo ne vodi. Treba razvijati ekonomiju temeljenu na dokazima, odnosno ekonomiju mjerenja i u skladu s tim pronalaziti rješenja s jedne ili druge strane.

U jednom svom tekstu za CEA portal napisali ste, što se ekonomije tiče, da su dvije ključne varijable koje sada treba pratiti... Možete li to malo šire pojasniti? Treba li u ovoj krizi razmišljati i o mogućoj prilici za širu provedbu reformi...?

- Neizvjesnost je najgora za ekonomiju. Trebamo požuriti s potpunim ukidanjem mjera jer je sasvim izvjesno da će ekonomske posljedice za državu biti ozbiljne. Ova kriza je naša prilika. Nefunkcionalna javna uprava zahtijeva reformu. Građani žele transparentnu državu, gdje će se znati na koji se način troši svaka kuna. Danas je digitalna tehnologija dala rješenja za praćenje trošenja novca. Takve programe praćenja trošenja javnog novca imaju neki gradovi u Hrvatskoj. Bez smanjivanja javne potrošnje nema ekonomskog napretka. Pitate me gdje uštede pronaći. Otpuštanjem bar 20 % viška zaposlenih u javnom sektoru opće države koji se bave raznim nepotrebnim birokratskim poslovima i stvaraju prepreke konkurentnosti gospodarstva, zatim povlaštene mirovine (4 mlrd. kuna), zatim materijalni rashodi (3 mlrd. kuna), koji se odnose na debirokratizaciju i papirologiju, energetsku učinkovitost i smanjenje opsega javne nabave, zatim crkva i udruge (1 mlrd. kuna), zatim subvencije (1 mlrd. kuna), koje treba ukinuti gubitašima i javnim poduzećima, koja treba privatizirati, zatim uštede na raznim programima (1 mlrd. kuna) koji su iracionalni, suvišni i eventualno koruptivni. Nikada nije bilo bolje vrijeme za provedbu reformi kao što je to sada. Krizu moramo iskoristiti u našu korist.

(Petar Vušković neovisni je hrvatski ekonomist. Predsjednik je Centra za javne politike i ekonomske analize. Doktorand je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao i magistrirao. Direktor je i konzultant u firmi Q Norma d.o.o., gdje se bavi ekonomskim savjetovanjem.) (D.J.)
Trebamo požuriti s potpunim ukidanjem mjera jer je sasvim izvjesno da će ekonomske posljedice za državu biti ozbiljne. Ova kriza je naša prilika.
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana