Izbor Glasa Slavonije za najbolju momčad NK Osijek počinjemo pozicijom vratara. Bilo kakvi izbori uvijek su sklizak teren i nemoguće je zadovoljiti baš sve ukuse, posebno ako ni kriteriji nisu jasno precizirani, odnosno ako nije obuhvaćena cijela povijest kluba. Svaka era osječkog prvoligaša koju zahvaća akcija Glasa Slavonije imala je svoje junake između vratnica, a mi među kandidate u akciji Glas za Top 11 stavljamo četvoricu.

Neki su u Gradskom vrtu proveli manje, neki više vremena, a treći su pak pravi uzlet u karijeri doživjeli tek kada su napustili Osijek, ali bijelo-plavi su rijetko imali problema s vratarima, a često su se, posebno otkako je zaživio HNL, oslanjali na "portire" koji su stvarani u inkubatoru Gradskog vrta. Mi smo kao najvažniji kriterij uzeli trag koji su igrači ostavili u Osijeku. U predlaganju kandidata za vratarske pozicije posebno je škakljiva bila priča oko Pave Majera, kojeg mnogi smatraju neupitnom legendom osječkog kluba. Problem je u ograničenosti razdoblja koje obuhvaća ovaj izbor. Naime, Pavo Majer je bio jedna od najvažnijih karika na putu ulaska NK Osijek u Prvu jugoslavensku ligu 1977. No u elitnom razredu odradio je samo prvi dio sezone 1977./78. jer je nakon zimskih priprema zbog bolesti bio prisiljen prestati baviti se nogometom, a naslijedio ga je Ratomir Dujković. Ipak, Majer je skupio 13 prvoligaških nastupa, pa smo ga odlučil uvrstiti u ponudu, prije svega zbog zasluga koje je imao u sezoni dok se NK Osijek borio za ulazak u elitu bivše države. Njegovih intervencija prisjetit će se starija generacija navijača Osijeka, a mlađima preostaje tek vjerovati toj staroj navijačkoj gardi na riječ. Iz tog razdoblja dolazi nam i drugi kandidat, Dušan Alempić, koji je u Gradskom vrtu proveo pet godina (od 1978. do 1983.). Bio je važna karika na putu povratka Osječana u prvoligaško društvo u sezoni 1980./81. Riječ je o vrlo pouzdanom vrataru, čije su glavne odlike bile odličan refleks i čitanje igre. Alempić je već tada imao dosta osobina koje se i danas kod vratara iznimno cijene. Po nekima od njih bio je ispred svog vremena. U toj eri bilo je još odličnih vratara, poput Branka Davidovića ili Stevana Mičića, ili Vlade Bilića, koji se proslavio obranama jedanaesteraca u sezonama kada je u prvenstvo Jugoslavije uvedeno pravilo da se nakon neodlučenog ishoda utakmice pobjednik dobije izvođenjem jedanaesteraca.

U tu eru prije HNL-a spada, vjerojatno, najjače vratarsko ime koje je Osijek imao u predloženom razdoblju - Miroslav Žitnjak. On se na sceni pojavio u sezoni 1987./88. Bio je dio juniorske generacije NK Osijek koja je igrala finale Kupa Jugoslavije (poraz od Vojvodine 1:0), a trebao je biti i u poznatoj "čileanskoj generaciji" reprezentacije Jugoslavije koja je postala svjetski prvak u uzrastu do 20 godina, ali su ga baš te godine poslali u JNA. Svjedoci tog vremena kažu da to nije bilo baš slučajno. U dresu Osijeka Žitnjak je u jugo-ligi imao sjajnih nastupa, a jedan od najboljih mu je bio protiv Hajduka u Splitu u pobjedi Osijeka sa 1:0, kada je obranama doslovce izludio napadače "bilih", a obranio je i kazneni udarac. Prve godine HNL-a Žitnjak je proveo igrajući za Zagreb, a u Gradski se vrte vratio u ljeto 1994., kada je oformljena jaka momčad, koja se do posljednjeg kola borila za naslov prvaka. Već sljedeće sezone, nakon što je branio u nekoliko uvodnih utakmica, Žitnjak se otisnuo u inozemstvo i četiri je godine proveo u portugalskoj Leiriji. Čudno je što nije ostavio dublji trag u reprezentaciji Hrvatske, za koju je odigrao samo jednu utakimicu. Često je bio pričuva, a to je vratarsko prokletstvo. Inače, imao je dva nastupa za reprezentaciju Jugoslavije.

Jedini kandidat iz ovog tisućljeća je - Marin Skender. Njegova bi priča bila dobar materijal za film. Naime, već je počeo razmatrati prekid karijere kada mu je, 2003., stigao poziv iz Gradskog vrta i vrlo brzo se nametnuo kao nezamjenjiv dio momčadi. Debitirao je u 9. kolu sezone 2003./04. na Poljudu u susretu s Hajdukom, a nakon toga je sljedećih pet sezona bio nezamjenjiv između vratnica osječkog prvoligaša. Već to dovoljno govori o njegovoj kvaliteti, koja ga je na kraju i dovela do ulaska u krug kandidata za reprezentaciju Hrvatske. Bio je vrlo pouzdan vratar, koji je svojim intervencijama nerijetko znao donositi bodove, a na kraju je i čuvar mreže koji je u eri HNL-a skupio najviše nastupa za NK Osijek, ukupno 192, od kojih 175 prvenstvenih. Skender je danas aktivan u klubu, gdje obnaša dužnost glavnog skauta.

Inače, od osnutka HNL-a Osijek je imao niz odličnih vratara, poput Ilice Perića, Domagoja Malovana, Vladimira Balića, Filipa Šušnjare, Marija Galinovića, Ivana Vargića i njegova imenjaka Karduma, Zvonimira Mikulića, sve do današnjih dana, kada vrata bijelo-plavih brane Marko Malenica i Ivica Ivušić. Posljednja dvojica, s obzirom na to da su članovi aktulane momčadi, ne mogu biti dio ovog izbora.