Cikorija, ili radič, od davnina čini ranu proljetnu prirodnu hranu, i to najčešće u miješanim salatama od divljeg samoniklog jestivog bilja i kao omiljeno rano povrće. U proljetnim kurama cikorijom pročišćavamo organizam, a preporučuje se osobama slaba teka, koji izvrsno pobuđuje zbog gorkih tvari koje sadržava.

Tradicionalno se rabi za liječenje bolesti jetara (djeluje kao tonik za jetra jer pomaže u detoksikaciji jetara i njihovu radu, pije se čaj od korijena kod žutice, povećanih jetara, ciroze jetara itd.), za liječenje bolesti probavnog sustava (tegobe sa želudcem i crijevima - od poremećaja probave do slabog rada želudca, u raznim dijetama za bolji rad probavnog sustava te kod detoksikacija probavnog sustava, za bolje pražnjenje crijeva kod konstipacije itd.).

List i korijen potiču apetit, kao i digestivno djelovanje, jače izlučivanje mokraće (diuretik), koriste se u dijetama kod dijabetesa (hipoglikemik), kao tonik za metaboličke procese u organizmu (metabolizam masnoća i bjelančevina), kod gihta i reume (kod bolnih stanja, otoka - edema i kostobolje pijemo čaj od korijena cikorije lisnate itd.), kod ozljeda kože i mišića te modrica i hematoma od padova ili udarca (rabimo svježe listove kao oblog), za liječenje bolesti srca (ekstrakt korijena - svježi sok uzimamo za regulaciju ubrzanog srčanog pulsa), kod raznih parazita i nametnika u crijevima (uzimamo mlijeko stabljike, koje dobro uklanja, uništava parazite i nametnike), kod bolesti mokraćnih organa (rabi se kao urinarni antiseptik, kao čaj i kao dodatak raznim dijetama).

Zapadna pučka medicina rabi cikoriju lisnatu kao antihelmetik, aperitiv, digestiv, diuretik, holagog, hipoglikemik, kardik, laksativ, tonik, za liječenje bolesti želudca i crijeva, bolesti jetara, bolesti srca, ciroze, gihta, kostobolje, lošeg rada želudca i crijeva, nametnika i parazita u crijevima, reume, ubrzanog bila, povećanih jetara, žutice. Kontraindikacije nisu poznate.

Salata od listova i korijena lisnate cikorije poznato je ljekovito sredstvo za liječenje probavnih organa. Zbog gorčine dobro je listove miješati s drugim vrstama salata. Dobro je oprani busen cikorije lisnate s korijenom kratko prepržiti na vrućem maslinovu ulju, toliko da uvene i poslužiti kao prilog uz mesna jela. Listove i korijen možemo dodavati i ostalim vrstama povrća u pripremi sokova od povrća s pomoću miksera.

Jestiva cikorija lisnata može biti: žućkasta ili zelena; crvena, koju u primorskim krajevima nazivaju radič zeleni i crveni. Lisnata cikorija ima dugačke mesnate listove koji oblikuju valjkastu glavicu bljedožućkaste do bijele boje. Radi se o povrtlarskoj vrsti cikorije koja se dobiva tako da joj se listovi na vrhu povežu. Unutrašnji listovi, koji su bez svjetla, pobijele, postanu mekani i vrlo ukusni. Takav način uzgoja zovemo etoliranje. Beru se listovi i skuplja sjeme, od proljeća do kasne jeseni, a neke vrste i za zimskih mjeseci, pa, možemo reći, i cijele godine. Etolirani listovi cikorije sadržavaju 7,7 % suhe tvari, 0,4 % bjelančevina, 0,13 % biljnih masti, 4,0 % ugljikohidrata, 2,9 mg vitamina C, provitamina A u tragovima, raznih mineralnih sastojaka i oligoelemenata.

Korijen cikorije lisnate sadržava više ljekovitih aktivnih tvari od samog lista te se uvijek preporučuje da miješamo list i korijen. Ljekovita svojstva i djelovanja sastojaka cikorije lisnate danas su predmet znanstvenih istraživanja, naročito onih koja se odnose na bolesti srca. Listovi i korijen cikorije lisnate danas se iskorištavaju u proizvodnji biomase i komposta te zbog njezina visokog sadržaja inulina (škroba) prerađuju u alkohol.