Magazin
TALIJANSKI POUČAK: SPECIJALNI IZVJEŠTAJ IZ TRSTA

Drama u susjedstvu: Tragedija koja se ipak mogla i morala izbjeći
Objavljeno 25. travnja, 2020.
l VRIJEME JE NOVAC: EKSPRESNE MJERE ZA RASPODJELU 450 MILIJUNA EURA SOCIJALNE POMOĆI

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovito analizira događaje na Bliskom istoku i Balkanu. Dejan Azeski makedonski je povjesničar, novinar i publicist, član Međunarodnog instituta, koji trenutno živi i radi u Trstu i sjevernoj Italiji. U svom tekstu pod naslovom "Što svijet može naučiti od Italije o virusu Covid-19?" analizira izbijanje pandemije te piše kako neposredno vidi situaciju u Italiji i kakav će biti svijet nakon krize. Njegovu analizu objavljujemo u dijelom skraćenoj verziji.

Apeninski poluotok geografski je udaljen od Balkana, ali u osnovi, sudeći po mentalitetu, Talijani su nam vrlo slični. Zato je intenzivno druženje u malim zatvorenim mjestima (poput većine talijanskih kafića i pubova) u trenutcima neposredne opasnosti od virusa ubrzano pridonijelo njegovu širenju. Talijani, kao i Balkanci, nisu previše pazili na apele vlasti da ne odlaze u kafiće svakodnevno nakon posla - a često i tijekom posla. Pritom lokalna policija ima i kulturni problem s izricanjem restriktivnih mjera i ovlasti. Dakle, karantenu je, iako je to u praksi odavno najavljeno, teško primijeniti. I zato se došlo do ovako goleme katastrofe.

Moj strah je da će, s obzirom na sve te mentalne sličnosti i sve nepoštovanje preporuka koje sam čitao ovih dana, brzo dovesti cijeli Balkan u isto ili bar slično stanje. Jer nositelji virusa nisu samo oni koje ne poznajemo, i koji nam loše misle. Naprotiv, većina zaraženih žrtva je svojih najbližih i najdražih, rođaka i prijatelja.

DOBRA I LOŠA ISKUSTVA
U cijeloj je Italiji kretanje ograničeno već više od mjesec dana. Prvobitna zamisao vlasti bila je zatvoriti stanovnike u njihove domove bez mogućnosti da napuštaju kuće, stanove, čak ni zbog hrane i lijekova, a vojska bi im trebala dostavljati namirnice na kućni prag. Ali kada su izračunali koliko je stotina tisuća vojnika, a možda i milijuna, potrebno da bi se opskrbili stanovi/kuće 60 milijuna stanovnika u ovoj ogromnoj zemlji, ideja je brzo napuštena. Ali zato su stanovnicima ograničili kretanje obvezom odlaska u najbliži supermarket ili u najbližu ljekarnu. Ako vas policija pronađe daleko od vašeg doma i ako se ne budete koristili uslugama najbližeg supermarketa, bit će vam izrečena novčana kazna. Dakle, šetnja službeno nije dopuštena. No bez obzira na to, kršenja karantene su svakodnevna i postoje svagdje. To znači, bez obzira na veliku opasnost i strah - karantenu je teško dugoročno održati, a posebno u cijeloj državi ravnomjerno. Zbog toga je potrebno da druge države precizno izračunaju kada je najbolje i najpotrebnije potencijalno razdoblje za potpunu izolaciju.

Pozitivan primjer malog talijanskog gradića Vo, koji je donedavno bio jedno od središta epidemije, daje neku novu nadu, a trenutno se gotovo ne suočava s novim pacijentima. Tako su testiranjem i retestiranjem svih 3300 stanovnika grada Vo, u blizini Venecije, bez obzira na to jesu li pokazivali simptome, i rigoroznom karantenom pojedinaca koji su bili u kontaktu s inficiranim zdravstvene vlasti uspjele posve zaustaviti širenje zaraze koronavirusom u tom gradu.

Taj nam uspjeh govori o važnosti testiranja i izolacije inače zdravih prijenosnika, pristupa koji je pohvalila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Nedavno su pozvali sve zemlje da se što više testira. Tako su Južna Koreja i Tajvan uspjeli testiranjem ograničiti broj zaraženih.

Za taj je pristup prvobitno planirano da se primijeni na cijelom području Veneta u Italiji, gdje se planiralo uzeti najmanje 11.000 brisova dnevno. Ali to je samo teorijski. Jer ni Italija ni bilo koja druga zapadna zemlja nemaju toliko državnih resursa za provođenje tako intenzivnih mjera testiranja i izolacije na cijelom teritoriju. Samo Kina i, eventualno, Rusija i dalje su jedne od rijetkih država koje imaju aktivne milijune pripadnika svojih vojska kako bi to mogle učiniti.

Balkanske države i vojske nemaju takve potencijale. Stoga nam preostaje jedino osloniti se na svijest stanovništva i, što je prije moguće, razumijevanje jednostavnog značenja pojmova samoizolacije i odgovornosti prema samome sebi i sredini.

PRED SOCIJALNOM REVOLUCIJOM
Postoji i drugi vrlo ozbiljan problem o kojem sve više pišu lokalni mediji - nedostatak novca, koji definitivno dominira stanovništvom, i opasnosti koje ta pojava izaziva. Naime, izvještaji policije o napadima na supermarkete, čak i organiziranih skupina, postaju sve češći. Vlasti su hitno usvojile ekspresne mjere za raspodjelu 450 milijuna eura socijalne pomoći, što bi trebalo biti dopunjeno s više od četiri milijarde eura i drugim vrstama socijalnih davanja. Ali veliko je pitanje hoće li taj novac u uvjetima kada državna administracija jedva funkcionira uspjeti stići do onih kojima je to najpotrebnije.

Takve slike iz Italije vjerojatno bi mogle biti upozorenje i balkanskim čelnicima - da se svakog dana zbog karantene vatra socijalnog nezadovoljstva može brzo samozapaliti. A tim ranjivim kategorijama, koje su zaista gladne, trenutno treba pružiti pomoć, da ne bude prekasno. Doduše, mnogi čelnici iz regije poduzeli su mjere na vrijeme, ali to uopće nije garancija uspjeha.

Kada se naprave komparativne analize situacije u Kini, Italiji i na Balkanu, neizbježno se postavlja pitanje: Jesu li naše vlasti pravodobno poduzele potrebne mjere da se ne bi ponovila tragedija intenziteta kao u sjevernoj Italiji? Kronologija događaja govori o sljedećem:



l Kina je Wuhan i druge pogođene gradove diljem zemlje stavila u punu karantenu 23. siječnja 2020., kada je prijavljeno samo 25 smrtnih slučajeva. Prošla su tri tjedna od najave stroge karantene do vrhunca bolesti.

l Italija je započela slične mjere kao Wuhan 11. ožujka, kada je zabilježeno 827 smrtnih slučajeva, osam dana nakon što je zabilježeno prvih 79 smrtnih slučaja i devetnaest dana nakon izbijanja epidemije u zemlji.



Zbog svega toga Italija, iako ima gotovo 20.000 registriranih slučajeva manje nego Kina, ima dvostruko više smrtnih slučajeva nego preostali svijet. Ta usporedba govori mnogo o važnosti pravodobnog i odgovornog pristupa opasnosti od COVID-19.

Većina balkanskih zemalja, za razliku od Italije, uvela je karantenske mjere i policijski sat kada nije bilo žrtava, a samo je nekoliko desetaka zaraženo. To nam daje dobru osnovu i nadu da ćemo izbjeći katastrofu takvog intenziteta kao u Lombardiji i Venetu. Ali moramo znati da i unatoč pravodobno poduzetim mjerama Balkan ima nekoliko ograničavajućih faktora u usporedbi s Italijom, a posebno s Kinom:



l Masovni povratak dijaspore u zemlju - što ćemo sigurno skupo platiti. To su uglavnom ljudi koji su ostali bez primanja i ne mogu servisirati svoje visoke režijske troškove na Zapadu i zato su se morali vratiti.

l Masovno nepošoivanje karantenskih mjera nakon povratka kući - što je očito na svakom koraku.

l Nedostatak osoblja i odgovarajuće medicinske opreme - činjenice koje će s vremenom i porastom broja pacijenata posebno doći do izražaja.

l Mentalitet i potreba za socijalizacijom isti su ili lošiji kod Balkanaca nego kod Talijana.

l Sklonost širenju lažnih vijesti i panike, do čega će sigurno doći tijekom vrhunca bolesti, koji stiže za otprilike mjesec dana.

PRIPREME ZA DUGU KARANTENU
Napokon, dobra vijest o koronavirusu stigla nam je i iz Sjedinjenih Američkih Država. Jennifer Haller hrabra je 43-godišnja majka dvoje djece koja je prva primila testno cjepivo protiv tog virusa. To znači da je prva faza imunizacije zbog zaštite od COVID-19 službeno počela.

Cjepivo, kodnog naziva MRNA-1273, razvija se u suradnji s Nacionalnim institutom za zdravlje i suvremenom biotehnološkom kompanijom Moderna iz Massachusettsa. Novo cjepivo ne prouzročuje COVID-19 kod onih koji su ga primili, ali sadržava malu količinu genetskog koda kopiranog iz virusa koji izaziva bolest - što je zapravo osnovni zahtjev da cjepivo djeluje. No nadležni su dovoljno jasni - da bi se cjepivo počelo primjenjivati masovno, trebat će više od godinu i pol dana.

Takvi stavovi američke znanstvene zajednice, da je potreban dug period za početak cijepljenja, nedavno su potvrđeni i analizom BBC-a, u kojoj se također spominje period od godinu i pol dana. Još opsežniju analizu napravio je poznati američki časopis The New Yorker, koji doslovce piše: "Razvoj, licenciranje i proizvodnja cjepiva za COVID-19 za 12 mjeseci bilo bi nevjerojatno, revolucionarno dostignuće bez presedana. Ni jedno drugo cjepivo nije se tako brzo razvilo!"

Poznato je da je do sada najbrži razvoj cjepiva zabilježen tijekom virusa Zika, kada je za sedam mjeseci bilo spremno za testiranje, ali je epidemija nestala i prije nego što su uzorci cjepiva poslani klinikama diljem svijeta.

Takav skepticizam prema ekstrabrzom razvoju cjepiva osobno je američkom predsjedniku Donaldu Trumpu prenio šef istraživanja i razvoja u multinacionalnoj farmaceutskoj kompaniji Sanofi, John Shiver: "Definitivno postoji nesporazum. To nije isto što i testiranje nekoliko ljudi i stavljanje cjepiva u masovnu upotrebu. Dakle, kliničko testiranje obavlja se na zdravim ljudima, a kada je u pitanju masovno cijepljenje, dobivaju ga sve kategorije stanovništva, i mnoge stvari mogu poći po zlu. Sigurno ne želimo koristiti cjepivo koje može pogoršati stanje. Kroz povijest je bilo primjera cjepiva koja su, umjesto da smanjuju, pokretali bolesti." Njegovi kolege, vrhunski svjetski stručnjaci, slažu se da je čak i u slučaju najneugodnije potrebe gotovo nemoguće očekivati masovno cijepljenje za manje od godinu i pol dana. Do sada su neke vrste cjepiva razvijene u Belgiji, Njemačkoj, Italiji, čak i Hong Kongu, ali ni jedan tim stručnjaka koji rade na njima nije uspio obećati da ćemo imati nešto upotrebljivo za manje od godinu dana.

Piše: Dejan AZESKI
U kakvom ćemo svijetu živjeti?
Na osnovi svih analiza koje ovih dana pomno pratim u najvažnijim svjetskim medijima, mogu zaključiti sljedeće:



Prije svega, stvorit ćemo toliko navika i kreativnosti u radu od kuće da ni šefovi neće htjeti trošiti ogromne svote novca na urede, a ni zaposleni neće imati želju napustiti toplinu i udobnost svog doma - naravno u onim sektorima gdje je to moguće.



Na taj način rad će postati znatno pokretniji, jer ćete ići i platiti za obavljeni zadatak. Princip “zamahuje vratima - uzima plaću”, s malim iznimkama, vjerojatno ćemo ostaviti iza sebe, jer nakon ove krize nitko neće imati višak novca koji bi bacao.



Načelo i ispravnost “turističko-potrošničkog” društva u kojem smo do sada živjeli bit će preispitani. Prije svega za nepotrebnu šetnju svijetom neće biti novca, i drugo, ljudi će još dugo biti uplašeni da bi se koristili aerodromima, autobusima i njihovim opuštenim prostorom.



Ponovo će se pojaviti potreba za jakom državom umjesto nezavisnih korporacija i gospodarstvenika. Jer, u krizi je bilo jasno, zemlje s jačim javnim sektorom mnogo će lakše svladavati ovakve situacije. To će neizbježno dovesti do jačanja pokreta i političkih stranaka koje zagovaraju pravedniju raspodjelu bogatstva, što znači da će i u Sjedinjenim Američkim Državama održivost kapitalizma u njegovu sirovom obliku biti duboko dovedena u pitanje.



Vojska i njezino omasovljavanje opet će postati tema razgovora i važan faktor u društvu. Prije svega u krizi je bilo jasno da zemlje s velikom i organiziranom vojskom mogu mnogo lakše provoditi policijski sat, karantenu i dostavljati hranu te pomagati bolesnima. Drugo, ulazimo u period kada će zbog nedostatka novca - sukobi unutar zemlje, ali i između dviju zemalja, ponovo postati relevantni, što znači da će vam trebati mehanizam koji vas može zaštiti i osigurati mir. To vjerojatno znači odustajanje od potrage za globalnim svijetom i povratak u borbu za nacionalne interese.



Ukratko: svijet u kojem ćemo živjeti nakon krize, bar kratkoročno, bit će mnogo sličniji onome u kojem su živjele naše bake i djedovi 1950-ih i 1960-ih nego našem svijetu koji smo ostavili prije samo mjesec dana.
Kako će izgledati normalizacija?
Pozitivna vijest koju sam čuo ovih dana je da će se butici i druge trgovine uskoro otvoriti u Austriji. Dopustite mi samo da objasnim - Trst je stotinama godina bio pod jurisdikcijom Beča i na događaje u Austriji i danas se gleda s velikom pozornošću. Tako su lokalni mediji, na temelju austrijskog primjera, već počeli stvarati scenarije i procjene kako će Italija izići iz krize. Definitivno je jasno, prvi korak će u Italiji biti dopuštanje slobodnog kretanja u određenim dijelovima dana kao osnova za povratak ljudi na njihova radna mjesta. Drugi korak, koji ćemo vjerovatno vidjeti do kraja ovog mjeseca, jest otvaranje nekih drugih trgovina i dozvola restoranima da pripremaju hranu za kućnu dostavu. Ali to ne znači da ćemo uskoro zajedno ručati i večerati u poznatim talijanskim restoranima. Vlasti su ovdje u Italiji, a, nadam se, i na Balkanu, svjesne da zbog mentaliteta stanovništva kafići ne bi trebali biti otvoreni do kraja epidemije, što znači da je moguće ostati bez kafića, barova i restorana cijelo ljeto. Prema kolumnistu lista Il Piccolo iz Trsta, građane ne bi trebala preplaviti euforija očekivanja, jer, navodeći kineski primjer, kaže da nitko ne može garantirati da se karantena neće vraćati ponovo i ponovo. “Da, uskoro će prestati mjere i bit će prilike da se slobodnije krećemo. Ali ako broj novih pacijenata počne i minimalno rasti - opet ćemo svi biti zaključani u novoj karanteni.” Drugi problem je što nitko ne kaže kada će se javni prijevoz ponovo pokrenuti unutar i izvan države. Svi znamo da je Trst podjednako talijanski koliko i bivši jugoslavenski s desetcima tisuća Slovenaca, Srba i Hrvata, koji ondje žive. Oni kažu da nisu toliko dugo bili odsječeni od svojih matičnih zemalja ni u Drugom svjetskom ratu kao što je to sada, u vrijeme ove koronapandemije. Dakle, Italiju čeka još dug put do normalizacije stanja.
Cjepivo, kodnog naziva MRNA-1273, razvija se u suradnji s Nacionalnim institutom za zdravlje i suvremenom biotehnološkom kompanijom Moderna iz Massachusettsa.
Veliko je pitanje hoće li novac u uvjetima kada državna administracija jedva funkcionira uspjeti dospjeti do onih kojima je to najpotrebnije.
Pozitivan primjer talijanskog gradića Vo, koji je donedavno bio jedno od središta epidemije, daje novu nadu, a trenutno se gotovo ne suočava s novim pacijentima.
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana