Umirovljenici Antonia (71) i Ante (77) Stanić svoje dane u izolaciji provode najvećim dijelom radeći u vrtu i voćnjaku, na svojoj, kako kažu, hacijendi, na samom rubu Vinogradske ulice u Donjem gradu. Što ne bi bilo čudno, jer proljeće pokazuje svoju raskoš i upravo je vrijeme za vrtlarstvo, da ovaj bračni par ne živi na drugom kraju grada, u stanu u Retfali!

"Zemlju sa starom kućom naslijedila sam od roditelja i tu od 1967. godine suprug i ja obrađujemo vrt i njegujemo voćnjak. Bila je tu i stara kuća koja je srušena u ratu, a koju nikada nismo obnavljali jer nismo imali pravo na pomoć pri obnovi s obzirom na to da tu nismo živjeli. No dolazili smo oduvijek, ja sam uz taj plac emotivno vezana, a sada kada smo u mirovini, dolazimo nekada i po dva puta na dan. Ovdje se inače često okuplja i naša obitelj, prijatelji, baci se roštilj, uživamo. No sada nije tako. Druženja nema, tiho je, nas dvoje smo tu sami“, kaže Antonia, koja će u srpnju sa svojim Antom proslaviti zlatni pir.

Stanići su u Vinogradskoj trenutno u dva posla - ubiru plodove koje su posadili jesenas, a sade ono što će roditi u ljeto.

"Rodili su špinat, bijeli i crveni luk, salata. To sada beremo. Istodobno, počeli smo sadnju krumpira, graška i blitve. Bit će svega. Sada posebno brinemo o voćkama, one su nam najveća ljubav. Voćnjak nam nije velik, ali je raznovrsan. Imamo bijele i plave šljive, nektarine, kruške i jabuke. Kada sve dozrije, ne znamo kamo bismo s voćem. No ne prodajemo ga. Podijelimo više od pola djeci i dragim ljudima“, kaže Antonija, koja, dok se brine o voćkama, najviše misli na svoju unučicu, koju je u posljednjih mjesec dana vidjela samo nekoliko puta, kako kaže, "s vrata“.

"Mahnemo si, bude mi teško, ali što ćemo. Moramo biti disciplinirani da bismo ostali živi i zdravi“, zaključuje.