Jedan od danas najvećih autoriteta u području molekularne biologije i istraživanja genomike, svakako je Osječanin prof.dr.sc. Gordan Lauc.
Iako je već niz godina redoviti profesor u trajnom zvanju na Zavodu za biokemiju i molekularnu biologiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, javnosti je poznat kao osnivač i predsjednik Uprave biotehnološke tvrtke Genos d.o.o. te direktor projekta ljudskog glikoma. No, Osječanima je zanimljiviji podatak da je riječ o čovjeku koji je bio i pročelnik Katedre za kemiju i biokemiju Medicinskog fakulteta Osijek, prodekan za znanost Medicinskog fakulteta Osijek, a u medijima je postao poznat još 90-ih godina prošlog stoljeća kao voditelj Laboratorija za analizu DNA za potrebe identifikacije žrtava Domovinskog rata Medicinskog fakulteta Osijek. Ovih dana postao je posebno zanimljiv zbog svojih promišljanja o borbi protiv aktualnog Covida-19.
Uloga djece
Već dugi niz godina bavite se istraživanjima u području genomike i glikomike. Kako biste na temelju stečenih spoznaja o genima objasnili činjenicu da dio stanovništva koji se zarazi virusom Covid-19 uopće nema nikakve simptome i reakcije na bolest, dok dio ima jako izražene simptome bolesti. Bismo li to ipak mogli objasniti genetskim nasljeđem? I kako to da su djeca otpornija?
- Jedan od temeljnih mehanizama kojim se ljudi, a i životinje, bore protiv virusa jesu interindividualne razlike na molekularnoj razini. Najpoznatiji primjer su ABO krvne grupe, no postoje još tisuće drugih takvih primjera. Tu se uglavnom radi o glikanskim strukturama koje nisu izravno zapisane u jednom genu, što bi značilo da je dijete u tom svojstvu identično jednom od roditelja, nego u stotinama gena, što čini svakoga od nas donekle različitim. To neke od nas čini potpuno otpornim, a druga manje ili više podložnim Covidu-19, ili bilo kojoj drugoj virusnoj bolesti. Djeca su također u velikoj mjeri drugačija od odraslih, pa imamo bolesti koje se obično javljaju u dječjoj dobi te one na koje su djeca otporna. Kod Covida-19 djeca su, srećom, u velikoj mjeri otporna te uglavnom imaju vrlo blage simptome. No ona ipak obolijevaju i mogu virus širiti dalje, tako da su djeca važan element u širenju bolesti.
Objavili ste nedavno i fotografije Genosovog laboratorija koji je prazan, jer svi radite od kuće. Znamo da je Genos vodeći svjetski laboratorij za razvoj biomarkera za stratifikaciju pacijenata, a kako su glikani važni u doslovce svim aspektima Covida-19, kažete da ste postali popularniji nego ikad. O čemu je točno riječ, i što radite?
- Genos je poslao sve zaposlenike na rad od kuće kada je Hrvatskoj prijetio eksponencijalni rast epidemije. Sada, kad smo to izbjegli, ponovno smo pokrenuli laboratorij i od ponedjeljka ponovno radimo, iako uz nešto drugačiju organizaciju posla i dodatne mjere sigurnosti da spriječimo širenje virusa. Kako je Genos vodeći svjetski laboratorij za visokoprotočnu glikomiku, a glikani su važni kako za samu biologiju virusa, tako i za regulaciju funkcije imunog sustava, trenutačno postoji velik interes za suradnju s nama. Konkretno, istraživat ćemo jesu li razlike u glikozilaciji ono što neke ljude čine podložnijim obolijevanju od COVID-19 te mogu li promjene u glikozilaciji imunoglobulina predvidjeti komplikacije u kasnijim fazama bolesti. Za sada su nam najavili uzorke iz Kine, Italije, Irana, Španjolske, Portugala i Velike Britanije.
Kada se na području Hrvatske intenzivirala priča oko Covida-19 odmah ste u javnost izišli sa svojim spoznajama o načinu smanjivanja transmisije virusa, a koje su vezane uz važnost ovlaživanja zraka i povećane konzumacije tekućine, a sve kako bismo održavali dostatnu "vlažnost mukoze". Biste li još jednom objasnili za naše čitatelje o čemu je riječ?
- Jedna od nužnih stvari koje virus mora napraviti da bi nas zarazio jest specifično prepoznati neku molekularnu strukturu na našoj stanici kako bi se mogao pričvrstiti za tu stanicu i na koncu je inficirati. Da bi se virus mogao vezati na našu stanicu, on neke od svojih proteina, a kod SARS-Cov-2 to je takozvani Spike glikoprotein, mora vrlo usko specijalizirati da točno prepoznaje neki naš glikoprotein. Postojanje interindividualnih razlika u glikozilaciji tih proteina za virus je nepremostiva prepreka, tako da se još uvijek nije pojavio virus koji bi mogao zaraziti sve jedinke iz neke populacije. Osim tog temeljnog mehanizma interindividualnih razlika koje štite na razini populacije, tijekom evolucije razvili smo i brojne mehanizma aktivne zaštite koja funkcionira na razini pojedinca. Jedan od njih je primjerice naša koža, koje ja vrlo učinkovita barijera koja ne dopušta prolaz virusima i bakterijama. Na osjetljivim mjestima, poput unutrašnjosti usta ili nosa, razvili smo posebne mukozne barijere koje su zaštićene posebno debelim glikanskim štitom. Štoviše, preko tih štitova stalno cirkulira gusta mukozna tekućina (sluz) u kojoj se nalaze posebni "mamci" koji love viruse i bakterije. Ti "mamci" su posebne molekule koje nazivamo mucini, a u svojoj strukturi sadrže dijelove koji nalikuju glikanima na površini naših stanica. Ti mucini viruse navlače na sebe i sprječavaju ih da se vežu na naše stanice. Posebne trepetljike pomiču taj mukozni sloj prema gore u našim dišnim putovima, i na taj način viruse sprječavaju da uđu u pluća te ih preusmjeravaju u jednjak i konačno u želudac, gdje će ih želučana kiselina ubiti. Mukozna barijera je vrlo učinkovita zaštita, no osjetljiva je na isušivanje. Ako udišemo zrak čija je relativna vlažnost manja od 40 do 50 %, on isušuje našu mukoznu barijeru i na taj način ju inaktivira. Štetnost suhog zraka nedvojbeno je potvrđena pokusima na životinjama, a indikativno je da i sezonske pojave gripe i prehlada koincidiraju sa sezonom grijanja kada je zrak u grijanim prostorijama obično jako suh. Problem suhog zraka nešto je manji od kada su gotovo svi stari prozori koji nisu dobro "dihtali" zamijenjeni modernom stolarijom, no, nažalost, velik broj ljudi još uvijek nije svjestan tog problema i čestim prozračivanjem stana, ili čak držanjem prozora otvorenog cijelu noć, previše isušuju zrak koji dišu. Stan moramo prozračivati, no to treba raditi na način da se kratko vrijeme otvori više prozora ili vrata, zamijeni zrak, i nakon toga u njega vrati izgubljena voda. To je moguće postići posebnim ovlaživačima, no i jednostavnim kuhanjem vode, ili stavljanjem vlažnih ručnika na radijatore.
Sapun i voda dovoljni
Kako biste komentirali pokušaj Švedske za drugačijim pristupom, zatim britanski pokušaj stvaranja "imuniteta krda", ali i Rusiju koja, čini se, kao da je nekom čarolijom izbjegla masovnu epidemiju?
- Svi pokušavaju naći izlaz iz ove situacije, no kako još uvijek vrlo malo znamo o virusu, nije lako odabrati optimalan model. U Velikoj Britaniji prvo su odlučili zaštititi gospodarstvo, ne uvoditi nikakve restriktivne mjere i pustiti virus da se proširi kroz mladu populaciju. U isto vrijeme starije osobe planirali su držali u samoizolaciji i tako ih zaštititi, dok većina mladih ne preboli bolest i postane na nju otporna, tj. dok se ne postigne tzv. imunitet krda, koji bi onemogućio daljnje širenje virusa. Nažalost, pokazalo se da se virus širi mnogo brže negoli su to njihovi inicijalni modeli predviđali, tj. da se broj zaraženih udeseterostručuje svakih 7-8 dana, tako da bi u svega mjesec dana od tisuću došli na milijun oboljelih, a tjedan dana kasnije do deset milijuna, što bi im potpuno blokiralo zdravstveni sustav. Zapravo, čitava Europa nalazila se na toj vrlo zastrašujućoj trajektoriji koju je bilo moguće zaustaviti samo vrlo drastičnim mjerama. Hrvatska je tu reagirala vrlo brzo i odlučno, pa smo izbjegli scenarij kojeg sada vidimo u Lombardiji, a sve više i u nekim drugim europskim državama. Do prije gotovo dva tjedna i u Hrvatskoj smo imali eksponencijalni rast, i da nisu uvedene odlučne mjere broj od tadašnjih dvjestotinjak zaraženih do danas bi se već dva puta udeseterostručio te bismo imali oko 20.000, a ne nešto više od 1000 oboljelih, koliko ih imamo sada. Tada bi i naš zdravstveni sustav bio u kolapsu i imali bismo tisuće mrtvih, kao i u Lombardiji. A da bismo tada spriječili daljnji eksponencijalni rast na još strašnije brojke, bili bismo opet na koncu prisiljeni uvesti drastične mjere izolacije, ali u mnogo nepovoljnijim uvjetima, s nepotrebno velikim brojem žrtava zbog kasne reakcije.
- Što se tiče Švedske, mislim da je u pitanju više kulturološka nego strateška razlika. Oni nisu uveli zabrane, nego preporuke kojih se ljudi u velikoj mjeri i drže. No i tamo vidimo veliki porast zaraženih i vjerojatno će i tamo doći do pooštrenja mjera. Glede Rusije, jako je teško znati što se tamo doista događa, pa je to teško komentirati. No virus ne poznaje državne granice, i u svim zemljama do sada se širio vrlo sličnom dinamikom do uvođenja mjera društvenog distanciranja.
Ljudi su nedavno dosta emotivno doživjeli vašu objavu o tome kako bismo trebali prati sve stvari koje donesemo iz trgovine, posebice one u plastičnoj ili staklenoj ambalaži, tvrdeći kako bi ih takvo promišljanje odvelo u neurozu i neprestano promišljanje o bolesti, čak i u vlastitom domu. No, nedavno ste izjavili i kako smatrate da primjerice nema potrebe za dezinfekcijom ruku alkoholom ili agresivnim sredstvima te da su sapun i voda sasvim dovoljni. Kako pronaći sredinu, i može li je uopće biti kada je epidemija u pitanju?
- Mislim da nema potrebe za paničnim reakcijama na ovaj virus. Velika većina ljudi razvija vrlo blage simptome i nema potrebe za velikim strahom. Jedini problem s ovim virusom je što se iznimno brzo širi, tako da među jako velikim brojem oboljelih ima i mnogo teških slučajeva. Zato je potrebno usporiti širenje virusa. Infekcija kontaktom s predmetima na kojima se nalazi virus nešto je što se može dogoditi i zato je sve predmete koje donosimo u kuću potrebno smatrati potencijalno inficiranima. Srećom, virus je jako osjetljiv na sapun i toplu vodu, tako da se jednostavno može uništiti na većini površina. Osobno mislim da su sapun i voda sasvim dovoljni i nema potrebe za alkoholom ili agresivnim dezinficijensima koji mogu oštetiti kožu.
Kako komentirate različite teorije urote, od one da je riječ o namjerno uzgojenom virusu u nekom od laboratorija i tome da je riječ o biološkom oružju, do one posljednje kako je riječ o nusproduktu 5G mreže?
- Mislim da su to notorne gluposti na koje nije vrijedno trošiti vrijeme. Koronavirusi jako brzo mutiraju i u prirodi nastaju sve moguće varijante ovoga virusa koje možemo zamisliti. Osim toga, svojstva ovog virusa ne odgovaraju onome što bismo željeli imati kao učinkovito biološko oružje. A ideja o vezi 5G mreže i virusa je toliko suluda da je doista nije moguće komentirati.
Nefreteta Z. Eberhard
PODBIOKOVSKO SELO - PRAVO MJESTO ZA IZOLACIJU U PRIRODI
U jeku ove epidemije i potrebe za ostankom u vlastitom domu čini se da su ljudi opet prepoznali važnost povezanosti s prirodom, pa je odlazak na neko seosko imanje, ili kuću s vrtom, postao glavni hit. Provodite li ove dane u Zagrebu, ili ste i sami pronašli izolaciju negdje u idili prirode, i jeste li u komunikaciji s rodbinom i prijateljima iz Osijeka?
- Meni osobno kontakt s prirodom jako je važan i u normalnoj situaciji gotovo sam svaki dan sa psom na Sljemenu. Kao molekularni biolog jako sam svjestan opasnosti koje nose virusi, a to naglašavam i generacijama studenata. Svjesnost da nas jednog dana očekuje ovakva pandemija bila je jedan od razloga zašto smo obnovili staru kamenu kuću u gotovo napuštenom podbiokovskom selu. U normalnim uvjetima to je moj mali ljetni raj, a u uvjetima pandemije mjesto gdje s obitelji mogu u isto vrijeme biti i u izolaciji, i u prirodi. Igrom slučaja, dva dana prije potresa u Zagrebu otišli smo se odmoriti na dva do tri dana, no sad se to produljilo na gotovo tri tjedna. Kako je za moj posao dovoljno računalo i dobar internet, meni su ovo bila tri jako intenzivna radna tjedna. U Osijeku mi žive mama, dva sina i unuk, tako da smo stalno u kontaktu.
Bez odlučnih mjera Hrvatska bi imala oko 20.000 oboljelih, a ne nešto više od 1000, koliko ih ima sada