Piše: Dražen JERABEK

Da nam je netko prije godinu dana rekao da ćemo imati zatvorene škole, vrtiće, fakultete, knjižnice, kina, tvrtke, tržnice..., i da će svi ljudi morati boraviti u svojim kućama i stanovima, da će postojati socijalna distanca, da će biti zatvorene granice i zabrana kretanja te da će tako biti u gotovo svim zemljama svijeta, siguran sam da nitko od nas u to ne bi mogao povjerovati, budući da to više odgovara nekom filmskom scenariju apokaliptičkoga žanra.

I da, zaista..., vjerojatno nitko nije mogao niti zamisliti takav scenarij godinu dana ranije, premda već godinama postoji “scenarij” za pandemiju takvih razmjera (bar filmski).


Dakle, kada kažem scenarij, onda mislim na ideju koja negdje postoji “zapisana” i razmatrana sa svim implikacijama koje on nosi.

Sama riječ scenarij odnosi se na nacrt dramskoga ili filmskoga djela. Radi se, dakle, o nacrtu autora/scenarista koji osmišljava priču s namjerom da ju plasira publici putem nekog od medija. Kao i sve ideje koje počinju namjerom zamišljanja ili - imaginacijom.


Isto je tako i sa svim “planovima” koji oblikuju našu svakodnevnicu, tj. naš život.


Jer, kao što sve sadržaje, predmete i forme koje oblikuju našu realnost kreira, dizajnira neki autor, dizajner ili skupina autora, dizajnera, tako i mi kao ljudska bića kreiramo svoju realnost, kako na individualnom planu naše svakodnevnice, tako i na kolektivnom.


Stoga je naša svakodnevnica odraz naše percepcije ili, drugim riječima, onako kako percipiramo našu stvarnost, tako je i manifestiramo, odnosno živimo je.


Ako slušamo i primamo vijesti s radija i televizije te ih uzimamo zdravo za gotovo, komentiramo ih i dopustimo tako da informacije oblikuju naš doživljaj stvarnosti i utječu na naše razmišljanje, tada se naša svakodnevica pretvara u psihotičan, stresan i paranoičan, a primaran strah i briga za preživljavanjem postaju glavni nositelji naše “defetističke” svakidašnjice.


Nasuprot tomu, ako i slušamo vijesti povremeno, ali dopustimo osvijestiti se i osjetiti što nam naš unutrašnji “kompas”, tj. srce govori, tada ćemo vjerojatno osjetiti mir unutar sebe i nepogrješiv osjećaj da je sve u redu. To nam ostavlja prostora da jasnije sagledamo “širu sliku” te primimo informacije iz višeg polja naše svijesti, jer konstantno “hranjenje” informacijama tipa Koliko je novozaraženih i mrtvih kod nas i u svijetu?, samo pridonosi spuštanju naših frekvencija, što za posljedicu ima snižavanje, odnosno suženje naše svijesti, a to, pak, rezultira padom tjelesnoga imuniteta i podložnosti lakšoj izloženosti infekciji bilo koje vrste, a najčešće “infekciji” vrste virusa koja se zove - strah.


Važan je utjecaj pozitivnih i afirmativnih informacija i isticanje istih radi unutrašnjeg psihofizičkog sklada. Naravno da nije dobro niti skrivanje činjenica vezanih uz aktualnu situaciju, no trebalo bi se zapitati koji cilj ima takvo negativističko izvještavanje i “informiranje” javnosti, dok se istodobno traži od ljudi da “ne paničare”, i da se “ne stvara ozračje straha”!?


Činjenica da se velika većina ljudske populacije na Zemlji, sve društvene strukture, zanimanja i aktivnosti nalaze u jedinstvenom položaju karantene, ipak govori o značajnom trenutku vremena u kojem jesmo i koji živimo! Posljedično ovoj globalnoj karanteni osjećamo negdje intimno i duboko u sebi da se događaju PROMJENE! To nije samo moj unutrašnji doživljaj, dijelim ga s istomišljenicima diljem našeg planeta!


Primijetili smo svi u kolikoj se mjeri pročistio zrak iznad mnogih gradskih i napučenih područja planeta, pročistila se voda u potocima, rijekama..., pojavile su se mnoge vrste ptica, riba… Koliko se ljudi povezalo u društvenoj izolaciji preko digitalnih društvenih mreža komunikacije i dijele svoje doživljaje, mišljenja, ideje, iskustva... Primjećujemo istodobno povezanost, ali i razdvajanje po pitanju različitih interpretacija onoga što se zbiva među nama (koronavirus, 5G mreža, sječa stabala i dr.). Zapravo uopće nije važno kako je nastao koronavirus, nego kako ćemo mi reagirati u danim okolnostima na činjenicu njegove prisutnosti među nama.


Što mi kao pojedinci možemo učiniti po pitanju ove novonastale globalne situacije? Kakav ćemo prinos mi dati u širenju energije i kreiranju stvarnosti koju priželjkujemo. Svi smo povezani i sve je međusobno povezano, činjenica je to koju potvrđuje i kvantna fizika.


Sva materija je oblik energije, svako tijelo - bilo ljudsko, životinjsko, biljno, predmet ili objekt - ima elektromagnetsko tijelo i odgovarajuće polje frekvencije. Znajući taj podatak danas ne možemo više razmišljati u starim okvirima i konceptima, jer ta činjenica mijenja naš odnos prema stvarnosti, budući da se već nalazimo u novoj paradigmi.

Mi smo kreatori u doslovnom smislu te riječi. Često sam to naglašavao na svojim predavanjima učenicima i studentima da sve zamišljeno ima tendenciju ili namjeru ostvariti se, manifestirati se, i to ne samo u umjetnosti. Svojom namjerom, osjećajima, riječima i postupcima mi sve vrijeme kreiramo našu stvarnost i pravo pitanje je kreiramo li iz pozicije straha ili ljubavi?


Zato je važno da mi stvaramo iz našeg područja ljubavi, tj. iz onoga dijela naših aktivnosti u kojem osjećamo stvaralačku strast dok kreiramo. To može biti slikanje, crtanje, pjevanje, plesanje, čitanje, kuhanje, rješavanje matematičkih zadataka, spremanje i uređivanje prostora, šetanje itd. Dakle, sve one aktivnosti koje u nama stvaraju stanje ljubavi (stanje “zaljubljenosti”, prema dr. Bruceu H. Liptonu), i u kojima istinski uživamo.


Možda bi upravo zato trebalo ovu novu situaciju promatrati kao priliku da konačno budemo sa Sobom, i da jasnije čujemo svoj unutrašnji glas, da konačno otkrijemo darove koje nosimo u sebi, a još ih nismo stigli, ili imali priliku “otpakirati” zbog različitih “trebanja” i “moranja”.


Moji su darovi moje sposobnosti da usrećujući sebe usrećujem druge, a dok usrećujem druge istodobno usrećujem sebe. Moji su darovi različiti, a među njima je i ilustriranje slikovnica i knjiga. Vrijeme koje provodim doma koristim kreativno, radeći ilustracije za dvije slikovnice paralelno. Jedna od tih slikovnica predstavlja mi izazov, ali i užitak učenja, radi se o strip-slikovnici. To budi moju strast za stvaranjem, a karakteristika je to prisutna u svima nama kao obilježje našega podrijetla.
Stvaram i ujedno zamišljam ovu našu prekrasnu Zemlju svijetlu i čistu, sva njezina bića i sve elemente u međusobnom skladu, miru... Svijet bez bolesti, ratova, gladi i siromaštva… Svijet bez straha, gdje je kreativnost njezinih stanovnika obilježje prosperiteta života na svim razinama i u svim područjima, gdje Ljubav i međusobno razumijevanje teku u slapovima svjetlosne komunikacije, i to ne samo među stanovnicima Zemlje, nego i dalje, mnogo dalje…