Ne kaže se uzalud čiste ruke - pola zdravlja. Pravilnim i redovitim pranjem ruku na jednostavan i jeftin način štitimo se od mnogih zaraznih bolesti poput prehlade, gripe, infektivnog proljeva ili zarazne žutice

Da je higijena pola zdravlja, već i vrapci na grani pjevaju, no, ipak, pranje ruku često se shvaća vrlo površno.

Budući da su ruke naši glavni instrumenti, njima dodirujemo sve, što znači da su one ujedno i odlični prijenosnici bakterija i mikroorganizama. Upravo zato higijena ruku ubraja se u važnu mjeru prevencije različitih vrsta infekcija, jer pravilnim i posebice redovitim pranjem ruku na jednostavan i jeftin način štitimo se od mnogih zaraznih bolesti poput prehlade, gripe, infektivnog proljeva ili pak zarazne žutice. Riječ je o bolestima koje se vrlo često prenose i šire upravo nečistim rukama, a potencijalni uzročnici bolesti preko ruku mogu se unijeti u organizam kroz probavni sustav - usta, dišni sustav - nos, spojnicu oka, ali i preko obične ogrebotine, odnosno veće ili manje rane na koži. U slučaju ogrebotina također je važno zaštititi rane zavojima ili flasterima jer je takva oštećena koža najpodatnija za razne infekcije.

Pranje ruku je zapravo stvar navike, a tu naviku koja zdravlje čuva potrebno je usaditi već u ranom djetinjstvu, tako da ono dosadno ponavljanje uvijek iste fraze "peri ruke prije jela" i te kako ima smisla. No prije jela je samo jedna od situacija koje traže čiste ruke, pa je potrebno prisjetiti se te radnje i prilikom pripremanja hrane, prije dojenja ili hranjenja djeteta, kao i svake aktivnosti koja se obavlja s djetetom, posebice novorođenčetom. Čiste ruke također traži i dodirivanje usta, nosa ili očiju, te kontakt s bolesnom osobom. Kako nakon svakog "prije" dođe i "poslije", kad je pranje ruku u pitanju, to "poslije" odnosi se na uporabu toaleta, brisanje nosa, kašljanje, kihanje, mijenjanje pelena, kontakt sa životinjama, iznošenje smeća, ali i na povratak iz šetnje, kupnje... općenito, ruke je potrebno oprati nakon svake situacije u kojoj postoji i najmanja mogućnost da su kontaminirane.

Skrenimo malo pozornost i na pravilan način obavljanja ove, naoko banalne, higijenske radnje i zapitajmo se - peremo li doista ruke onako kako treba?

Prije svega, potrebno je skinuti sav nakit, zatim se ruke namaču u, najbolje bi bilo, toploj vodi, potom slijedi sapunanje te trljanje cijele površine ruku - od dlanova, nadlanice, kože, preko prstiju, područja ispod noktiju te kože zapešća, a sve u trajanju od tridesetak sekundi. Slijedi ispiranje i brisanje ruku, pa čak i za to postoje neka pravila, tako da je pri upotrebi pamučnog ručnika poželjno koristiti ga samo u tu svrhu te ga često mijenjati. Također, najbolje bi bilo da ručnik koristi samo jedna osoba.

No što kad sapun i voda nisu dostupni, a to je vrlo često prilikom odlaska na putovanja ili izlete. Rješenje, dakako, postoji, i to u obliku preparata koji sadrže dezinficijense na bazi etilnog alkohola ili izopropranola. Na tržištu je danas dostupan uistinu velik broj takvih sredstava, i to u obliku tekućine, vlažnih maramica ili ručnika. Potrebno je samo voditi računa o njihovim aktivnim sastojcima, te se njihovo korištenje preporučuje samo onda kad se želi postići produljena antimikrobna aktivnost ili kad nismo u mogućnosti doći do vode.