Magazin
TEMA TJEDNA: PANDEMIJA MIJENJA SVIJET, MIJENJA I HRVATSKU (II)

Stipan Tadić: Ne možemo biti slobodni bez odgovornosti
Objavljeno 4. travnja, 2020.
Svaka kriza ujedno je i prilika za (pro)čišćenje i prilika da se bude boljom i plemenitijom osobom

Vezani članci

VELIMIR SRIĆA

Pred nama stoji kraj nismo li u stanju vidjeti ga kao novi početak

TEMA TJEDNA: PANDEMIJA MIJENJA SVIJET, MIJENJA I HRVATSKU (I)

Stanje je ozbiljno, odgovornost je na svima nama

Da, pandemija mijenja svijet. Ali svijet se trajno mijenja - "trajna na tom svijetu samo mijena jest", kaže Shakespeare. No neke se promjene događaju u kratku vremenu, snažna su intenziteta i širokih razmjera. Ostavljaju duboke tragove na licu svijeta i urezuju duboke brazde u povijest čovječanstva, mijenjaju epohe i globalnoga su značenja - kaže prof. dr. sc. Stipan Tadić, s Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, te dodaje:

- Ova zaraza svijeta koronavirusom svakako je jedan od takvih snažnih događaja koji potresa temelje svijeta i ljudskoga društva. No vrijeme u kojemu živimo je i inače vrijeme užurbanih i turbulentnih promjena i epohalnih događaja. Čini se kao da jedan događaj svojom snagom, intenzitetom i posljedicama pretječe drugi. Stvari se događaju užurbano i u kratku vremenu i, u kriznim vremenima, naravno, pokazuju svu krhost naše civilizacije, tehničkih i tehnoloških dostignuća, znanstvenih rezultata itd. Ali, kriza je trajna pratiteljica ljudske povijesti, čovjekove osobne egzistencije poglavito. Ona može i znade iznjedriti velika promjene, hrabre iskorake, veliku požrtvovnost i solidarnost među ljudima. Znade oboružati ljude društvenim vrlinama i krjepostima koje su već davno zaboravljene u suvremenom individualističkom svijetu. I svi smo, kako je nedavno rekao papa Franjo na praznome Trgu sv. Petra dajući blagoslov urbi et orbi, putnici na istome brodu. I ne možemo se u ovoj neveri spasiti doli zajedničkim veslanjem čuvajući vlastiti život i život svojih bližnjih.

GLOBALNE POSLJEDICE
Koliko je ovaj zdravstveni problem u izvjesnoj mjeri i sociološki izazov, s obzirom na okolnosti krize s kojima je društvo suočeno?

- Naravno da fenomen pandemije nipošto nije samo zdravstveni problem nego i, kako ste rekli, sociološki, društveni izazov. Njemački sociolog Ulrich Beck je još u prošlom stoljeću (1986.), dakle prijd više od tri desetljeća, napisao knjigu Risikogesellschaft. Da, živimo u globaliziranom svijetu i društvu (visokoga) rizika. On tvrdi da je moderno i postmoderno društvo svojim procesima stvorilo opasnosti i rizike koji su bili potpuno nepoznati prethodnim epohama povijesti. I nije taj rizik ograničen samo na ekološke i zdravstvene probleme, ili pak pretjerana emitiranja stakleničkih plinova i zagađenja Zemlje, nego je riječ o cijelom spektru problema, nizu međusobno povezanih promjena u suvremenom društvu. Samorazumljivo je pak da u "globalnome selu" ti rizici nisu više prostorno ili vremenski ograničeni. Današnji rizici ne nose samo osobne nego i globalne posljedice. O društvenim, političkim, ljudskim generatorima suvremenih kriza da i ne govorimo. Sve suvremene društvene institucije i strukture, "oslobođene" tradicija i običaja, postaju globalnima. A pojedinac, točnije kazano, individua u društvu, umanjen iznutra i pritisnut izvana, postaje izoliranim i/ili nezainteresiranim, ili čak negativističkih i nihilističkih nazora o svijetu u kojemu živi. Odriješeni (tradicionalnih) društvenih spona sam oblikuje vlastiti identitet prema vlastitu nahođenju. Traženje apsolutne slobode, bez ikakve odgovornosti prema društvu, može uroditi anarhijom ili završiti u krajnjoj neslobodi. Na taj se način postaje potpuno neodgovornim za svijet i društvo u kojemu se živi.

SVI NA GUBITKU
Razmjeri krize imat će neprocjenjive posljedice, na koje segmente društva najviše?

- Teško je to, zapravo nemoguće, odgovoriti. Netko će u prvi plan staviti gospodarstvo, netko zdravstvene probleme, netko raslojavanje društva, netko migracije itd. U svakom slučaju, ljudi različitih struka uglavnom ono čime se sami bave stavljat će u prvi plan. Živimo u svijetu fragmentizacije znanja i diferencijacije, odnosno specijalizacije, službi. Malo tko vidi cjelinu. Ono što se sa sigurnošću može konstatirati, da se poslužim rječnikom Meše Selimovića, jest činjenica da će čovjek biti na gubitku. Kao sociolog dodao bih da ćemo svi ljudi i sve čovječanstvo biti na gubitku. Ne pitaj kome zvono zvoni, kaže E. Hemingway. Zvoni i tebi i meni, prijatelju. Ako more odnese samo šaku žala s obale, žala je manje, a ako samo jedan čovjek umre, ljudskosti je manje, a ova je pandemija, zaraza koronavirusom već odnijela previše ljudi. I što je još gore od toga, ne nazire se svjetlo na kraju tunela.

Pandemija teško pogađa i svjetsko gospodarstvo, gotovo nitko nije izuzet od krize, pa ni Hrvatska. Možemo li sve to nadvladati, preživjeti, oporaviti se zdravstveno, ali i ekonomski...?

- U svim kriznim i teškim situacijama neki ljudi moraju voditi društvo i upravljati ljudima. Danas postoje i stručnjaci "za sigurnost" i "upravljanja krizom" (što god to značilo). Trebalo bi dakle pitati njih "što učiniti i koje hitne mjere donijeti, kako bi se štete svele na najmanju moguću mjeru". Sumnjam u mogućnost sadašnjih stručnjaka i dvojim o njihovim mogućnostima da nas izvedu iz krize. Potrebni su nam dalekovidni ljudi, vizionari, iskonski vođe koji bi mogli vidjeti svu dubinu krize čovjeka i čovječanstva i znali životom i primjerom posvjedočiti i naći izlaz iz ove krize neprocjenjivih razmjera. Potrebni su nam primjeri autentičnih vizionara, lidera, duhovnih vođe, onih koji istinski vole čovjeka i čovječanstva. Religijskim rječnikom kazano, potrebni su nam proroci. A mi živimo u svijetu u kojemu proroci šute, a poroci caruju.

BOG NE SPAVA
Možemo li u krizi "vidjeti" i nešto dobro, da se tako izrazim, izići iz krize snažniji, mentalno jači kao ljudi, moralno odgovorniji?

- Svaka kriza ujedno je i prilika za (pro)čišćenje i prilika da se bude boljom i plemenitijom osobom. Osim ugroze ona sa sobom nosi i mogućnosti da iznjedri i ono najbolje, najplemenitije, najpožrtvovnije u osobama. Nosi priliku da se bude moralno odgovornim, kako prema sebi tako i prema svemu stvorenome, odnosno cijelom čovječanstvu. Ne možemo biti slobodni bez odgovornosti jer je odgovornost druga strana slobode! E. Husser je prije gotovo stotinu godina odgovorio zašto je čovječanstvo u krizi - zato što je moralnost u krizi. Možemo i moramo, dakle, iz krize izići (pročišćeniji) i jači.

I završio bih riječima pape Franje, koji je nekidan, na sablasno praznom Trgu sv. Petra, govoreći o ovoj ugrozi, ali i detektirajući neka temeljna obilježja čovječanstva i svijeta u kojemu živimo, rekao: Vođeni pohlepom za profitom, pustili smo da nas stvari potpuno obuzmu i žurba omami. Nismo se zaustavili pred Tvojim pozivima, nismo se probudili pred svjetskim ratovima i nepravdama, nismo slušali krik siromaha i našega teško bolesnog planeta. Nastavili smo nesmiljeno dalje misleći da ćemo uvijek ostati zdravi u jednom bolesnom svijetu. Sada, dok smo u moru kojim bjesne valovi, zazivamo Tebe: "Probudi se, Gospodine!"

Samo bih htio naglasiti rečenicu: Ne možemo ostati zdravi u bolesnome svijetu. I dodati: Probudi se, čovječe! - jer Bog sigurno ne spava, niti nas je napustio - nego supati s nama!(D.J.)

LEA MARIČIĆ

Zdrav život u karanteni

Kako koronavirus uzima sve više maha, tako se mnogima sugerira da ostanu u svom domu (karantene, samoizolacije i sl.). Ta vrsta "društvenog distanciranja" smatra se ključnom za usporavanje širenja virusa i smanjivanje opterećenja zdravstvene infrastrukture. Nekima se ideja samoizolacije može činiti kao ostvarenje sna. Druge će ideja odsječenosti od vanjskog svijeta, bili sami ili sa samo nekoliko bliskih članova obitelji, ispuniti strahom i očajem.

Bilo kakav oblik izolacije može biti štetan za naše raspoloženje jer dobivamo dojam "zaglavljenosti" s vlastitim mislima. Osobito je teško pojedincima koji imaju problema s mentalnim zdravljem i oslanjaju se na pomoć stručnjaka, a sada je ne mogu dobiti. Kada smo bolesni, teško nalazimo motivaciju za osnovne stvari. Kada to uparimo s, recimo, depresijom, još je teže pronaći energiju da ustanemo iz kreveta i brinemo se o sebi.

Dio onoga što uzima tako velik danak za mentalno zdravlje tijekom pandemije jest da se radi protiv iskonskog ljudskog društvenog instinkta, da utjehu tražimo u većoj grupi - bilo da je riječ o obitelji, prijateljima, susjedima bilo o suradnicima. Ljudi su po naravi društvena bića i druženje im je mehanizam nošenja sa stresom koji nose tragedije ili katastrofe, a sada nam je rečeno da se s time nosimo držeći se podalje jedni od drugih. Uobičajeni izvori stresa u ovom razdoblju uključuju pad smislenih aktivnosti, osjetilnih podražaja i društvenog angažmana; kod nekih financijske probleme zbog nesposobnosti za rad i nedostatak pristupa tipičnim strategijama suočavanja, poput odlaska u teretanu ili odlaska u crkvu.

ŠTO SVE OČEKIVATI?

Uobičajeno je osjetiti anksioznost ili zabrinutost zbog sebe ili članova svoje obitelji koji bi mogli biti izloženi COVID-19 i širiti ga drugima. Također je normalno brinuti se oko pribavljanja hrane i osobnih potrepština, izostanka s posla ili ispunjavanja obiteljskih obveza. Neki ljudi mogu imati problema sa spavanjem ili usredotočenjem na svakodnevne zadatke.

Prekid rada i drugih važnih aktivnosti prekida našu svakodnevnu rutinu i može rezultirati osjećajem tuge ili niskog raspoloženja. Produženo vrijeme provedeno kod kuće također može izazvati osjećaj dosade i usamljenosti.

Gubitak posla i osobne slobode povezan s izolacijom i karantenom mogu biti frustrirajući. Također, možete osjetiti ljutnju ili ogorčenost prema onima koji su izdali naredbe o karanteni ili izolaciji ili, ako smatrate da ste izloženi virusu, zbog nepažnje druge osobe.

Ako ste bolesni ili ste bili izloženi nekome tko ima COVID-19, možda ćete se osjećati stigmatizirani od drugih, koji se boje da će oboljeti od bolesti ako komuniciraju s vama.

KAKO S IZOLACIJOM?

OGRANIČITE ČITANJE VIJESTI (I TO SAMO IZ POUZDANIH IZVORA): Važno je dobiti točne i pravovremene javnozdravstvene informacije u vezi s COVID-19, ali prevelika izloženost virusu u medijima može dovesti do pojačanog osjećaja straha i tjeskobe. Psiholozi preporučuju usklađivanje vremena provedenog na vijestima i društvenim medijima s drugim aktivnostima, koje nisu povezane s karantenom ili izolacijom, poput čitanja, slušanja glazbe ili gledanja televizije. Na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo možete naći točne i pouzdane informacije (https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologija-zarazne-bolesti/koronavirus-najnovije-preporuke/).

STVORITE I SLIJEDITE SVAKODNEVNU RUTINU: Održavanje svakodnevne rutine može pomoći i odraslima i djeci da sačuvaju osjećaj reda i svrhe u svom životu unatoč nepoznatosti izolacije i karantene. Pokušajte se uključiti u redovite dnevne aktivnosti, kao što su rad, vježbanje ili učenje, čak i ako se moraju izvoditi na daljinu. Imajte jasan raspored svojih obroka u danu, kao i definirano vrijeme za odlazak na spavanje i ustajanje. Planirajte aktivnosti i postavite si realne dnevne ciljeve. Ne samo što će vas pridržavanje vaše uobičajene rutine činiti aktivnijma nego ćete se lakše prilagoditi vanjskom svijetu kada nastupi vrijeme povratka na posao.

BUDITE POVEZANI S DRUGIM LJUDIMA: Vaše interakcije licem u lice mogu biti ograničene, ali psiholozi savjetuju korištenje telefonskih poziva, tekstualnih poruka, video chatova i društvenih medija za pristup mrežama društvene podrške. Ako se osjećate tužno ili anksiozno, gledajte na ovo kao na priliku da razgovarate o svom iskustvu i emocijama koje osjećate. Posegnite za onima koje znate, a koji su u sličnoj situaciji. Facebook grupe su se već formirale kako bi se olakšala komunikacija i podrška među pojedincima od kojih se traži karantena. Oslanjanje na kućne ljubimce za emocionalnu podršku još je jedan način da ostanete povezani.

IZBJEGAVAJTE KONFLIKTE: U nekim slučajevima ljudi će se samoizolirati s malom skupinom ljudi, s obitelji ili prijateljima. To može smanjiti osjećaj usamljenosti, ali može značiti druge izazove, osobito se povećava mogućnost prepirki i svađa. Mogu nam ići na živce čak i oni koje volimo i koji su nam dragi, osobito kada smo dovoljno dugo s njima u istom prostoru. Raspoloženje vam može podići i kraća tjelovježba ili udaljavanje od ljudi na bar 15-ak minuta, nakon čega se obično razlog za svađu više ne čini toliko važnim.

PROMJENA STILA

Dovoljno se naspavajte, jedite dobro i vježbajte u svom domu ako ste za to fizički sposobni. Nastojte duboko disati, istegnite se. Pokušajte izbjeći uporabu alkohola ili droga, kao način da se nosite sa stresom izolacije i karantene. Ako je potrebno, razmislite o alternativnim mogućnostima psihoterapije telefonom ili u videorazgovoru.

ZAPOČNITE RITUALE U KARANTENI: Zašto s ovim novostečenim vremenom ne biste napravili nešto posebno tijekom karantenskih dana? Na primjer, možete pokrenuti dnevnik za bilježenje misli i osjećaja, o kojima možete razmišljati poslije, kako dani prolaze. Povežite se s članom obitelji/prijateljem preko FaceTimea svako jutro ili počnite slikati sliku koju možete svaki dan pomalo uređivati, pokušajte s nekim besplatnim online tečajem stranog jezika, pletenja... Imati neki poseban ritual u ovo vrijeme pomoći će vam da se radujete svakom novom danu. Važno je prihvatiti da je ovo vrijeme izazovno, ali da moramo voditi računa o sebi i o drugima. Pridržavajmo se svih uputa koje nam daju nadležne službe.

MARTINA ČARIJA

Svaka je promjena uvijek stresna

Aktualna situacija donosi niz rizika za psihološku dobrobit građana, kako onih u izolaciji tako i onih koji nastavljaju obavljati poslove važne za funkcioniranje zdravstva i ostalih nužnih usluga i sustava. Trenutna situacija ujedno je prilika da usporimo od uobičajeno ubrzanog života, u kojem nam najčešće nedostaje "vremena za sebe" i da se više usmjerimo na introspekciju, promišljanje o vlastitim željama, slušanje vlastitih osjećaja i potreba - kaže Martina Čarija, prof. psih., voditeljica Centra za djecu, mlade i obitelj Modus, Društvo za psihološku pomoć, te dopdajke:

- Ova situacija također je prilika da se, iako tako ne izgleda, zbližimo s ljudima s kojima inače lako izgubimo kontakt zbog užurbanog života koji vodimo. Iako to ne možemo činiti na uobičajene načine druženja, npr. zajedničkim ispijanjem kave, sada imamo druge načine da uspostavimo kontakt s dragim ljudima: videopozivi, poruke, pisanje pisama i slično. Ovo je prilika da odaberemo što od prethodnog načina života želimo mijenjati, a što želimo zadržati kada se jednom budemo mogli vratiti u "normalu".

KORISNI SAVJETI

Kad smo kod izolacije, kako pomoći sebi, ali i drugima tijekom samoizolacije?

- Važno je voditi računa i o rizicima koje ova situacija donosi za našu psihičku dobrobit. Iako smo do sada osjećali potrebu da više vremena provodimo kod kuće, bavimo se s vlastitim hobijima, provodimo više vremena s obitelji, više vježbamo, više čitamo knjige i slično, sada kada kod kuće MORAMO ostati, može se dogoditi da se počnemo osjećati zarobljeno. Iako sada možemo raditi dosta toga za što do sada nismo imali vremena, sada nemamo izbor da se njima ne bavimo i čini nam se da nam je sloboda ograničena, što može izazvati frustraciju, nervozu, osjećaj bespomoćnosti i slično. Kada je vani nevidljivi neprijatelj od kojeg se skrivamo i kada nam treba posebna propusnica da bismo otputovali iz svog grada, ne osjećamo se kao heroji koji sjede kod kuće da prdoinesu zaštiti lokalne zajednice, nego se može dogoditi da se osjećamo kao zatvorenici. Sljedeće, osobe koje nastavljaju odlaziti na posao jer je njihov rad nužan za funkcioniranje potrebnih sustava izložene su specifičnoj vrsti stresa. Moguće je da će se osjećati kako MORAJU otići van i izložiti se "nevidljivoj opasnosti" i NEMAJU izbor ostati kod kuće. S obzirom na zastrašujuće vijesti koje slušamo iz sata u sat, možemo zamisliti nesigurnost i strah koji bi ljudi u takvim situacijama mogli osjećati. Važno je da se, kao društvo, brinemo o osobama koje će biti dugotrajno izložene ovakvoj situaciji. Također, kronični bolesnici i starije osobe čine posebno ranjivu skupinu te se preporučuje što više s njima održavati kontakt i pružati im podršku dok izolacija i opasnost za njih traju.

Ljude možda i više od koronevirusa muči strah, nelagoda, tjeskoba, panika, depresija... Kako se ta stanja odražavaju na psihičku i fizičku stabilnost ljudi?

- Zajednica pomagačkih stručnjaka ovih dana ulaže jako velik trud da osmisli što bolje načine pružanja podrške ljudima dok su u izolaciji i da ih pozove da se tim oblicima podrške koristi. Bojim se da se, u tako važnoj poruci, izgubila i poruka o otpornosti. Svi mi imamo određenu razinu otpornosti na teške, opasne i neugodne događaje, koja je obično viša nego što to možemo pojmiti. Dakle, imamo određenu razinu sposobnosti da se nosimo i oporavljamo od dugotrajne izloženosti zdravstvenoj ugrozi i strahu te osjećajima bespomoćnosti. U većini slučajeva ne trebaju nam stručnjaci kako bismo izdržali teška vremena, osim što nam možda mogu dati dodatne ideje na koji način da štitimo/održavamo vlastitu otpornost. Ta nam otpornost omogućuje da se nosimo sa situacijom, no ona se može i potrošiti i jako je važno paziti na sebe tijekom ove krize.

Konkretno, što to znači, kad se radi o otpornosti o kojoj govorite...?

- Otpornost možemo sačuvati na sljedeće načine:

* Organizirajte dan tako da on ima neku vrijednu svrhu za vas: neka to bude dan za kućni wellness, učenje stranog jezika, snimanje videa o nekoj vještini koju imate, kuhanje, čitanje knjige i slično.

* Podsjećajte se da ste kod kuće jer BIRATE na taj način zaštititi sebe i ljude iz svoje lokalne zajednice, podsjećajte se da je to što trenutno podnosite, vrijedan doprinos zdravlju i sigurnosti vas i ljudi oko vas.

* Podsjećajte se da ste na poslu jer BIRATE pomoći društvu na način da osiguravate da nužne aktivnosti i servisi nastavljaju funkcionirati, npr. zdravstvena zaštita i skrb, vaš izbor je izuzetno važan za ostale ljude.

* Imajte razumijevanja za sebe i ukućane kada postanu "nervozni bez ikakvog razloga". Može vam se činiti da je nervoza besmislena u ovo vrijeme pa ćete stvoriti očekivanje da vi i ljudi oko vas ne reagirate na takav način. No aktualna situacija jest krizna situacija u kojoj su ugroženi zdravlje i životi mnogih građana. Sama činjenica da svijet više ne izgleda sigurnim kao što je izgledao prije, na primjer, dva mjeseca dovoljna je da zastraši i da nam smanji kapacitete za nošenje sa stresom. Pritom, za građane Zagreba i one koji imaju članove obitelji koji su bili pogođeni potresom - imajte na umu da se radi o traumatskom događaju koji će vas neizbježno uzrujati i za koji svakoj pogođenoj osobi treba vrijeme (najčešće nekoliko dana do nekoliko tjedana) da se oporavi.

STRESNE PROMJENE

Što može učiniti, i što čini, Društvo za psihološku pomoć? Javljaju li se ljudi na kontakt-telefone, i s kojim pitanjima najviše? Kako im pomažete?

- Društvo za psihološku pomoć je korisnicima s kojima radimo osiguralo mogućnost online savjetovanja i psihoterapije, kako bi se pružanje podrške nastavilo i kako bi se što više zadržala rutina i struktura života prije pandemije. Također, građani koji osjećaju da bi im razgovor sa stručnjakom koristio zbog toga kako aktualna kriza utječe na njih mogu nas nazvati na telefon 095 5800 322 i dogovoriti termin za krizno online savjetovanja s našim savjetovateljima i psihoterapeutima. Sljedeće, redovito pišemo psihoedukativne tekstove s ciljem održavanja otpornosti građana, psihoedukacije i upozoravanja na zamke za psihičko zdravlje i dobrobit, koje objavljujemo na našoj internet-stranici www.dpp.hr, našem Facebook profilu i u medijima.

Život nam se mijenja, strah od zaraze natjerao nas je na promjenu ponašanja, no možemo li iz ove teške krize, i na koji način, izaći mentalno jači i odgovorniji kao ljudi?

- Život i svijet su se promijenili i zahtijevat će od nas da na neko vrijeme promijenimo neke od naših navika kao što su okupljanja većeg broja ljudi, na koji način i u kojoj mjeri održavamo osobnu higijenu i higijenu prostora u kojima boravimo, kako obavljamo poslove koji uključuju kontakt s drugim ljudima i slično. Promjena je UVIJEK stresna, čak i kada mijenjamo nešto nabolje, činjenica da ulazimo u novo i nepoznato čini nas, na početku, nesigurnima i stvara nam stres. Stres prilagodbe bit će to manji što se spremnijima i kompetentnijima osjećamo da se nosimo s tom promjenom. Stoga jedna od stvari koja nam može kao društvu pomoći da se s promjenom nosimo što lakše jest osjećaj pripremljenosti. Počnite razmišljati o tome na koji način ćete mijenjati svoje navike, načine na koje obavljate svakodnevne aktivnosti, nakon što mjere Nacionalnog stožera za civilnu zaštiti budu zaustavljene. Kako ćete zaštititi svoje zdravlje dok se virusu ne pronađe cjepivo? Ako je izvjesno da ćete biti egzistencijalno ugroženi, počnite razmišljati o tome koje mjere možete poduzeti već sada ili koje mjere ćete moći poduzeti kada iziđete iz samoizolacije. Kojim resursima za oporavak raspolažete? Kako ste se nosili sa sličnom situacijom u prošlosti, npr. gubitak posla? Je li vam zamislivo da promijenite područje svog rada, ako u vašem trenutnom području više neće biti mogućnosti za osiguranje egzistencije?

Imajte na umu da se usred krize ne savjetuje donošenje većih životnih odluka zato što je naše funkcioniranje sada promijenjeno, no počnite razmišljati o planovima za budućnost koji će biti prilagođeni promjenama koje moramo uvesti. Svoje ideje zapišite, prespavajte i onda ponovo promišljajte dok čekate povratak u aktivan život. (D.J.)

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TJEDNI OSVRT

Prijeti li Škorinu Domovinskom pokretu raspad?

2

OSJEČKA NOGOMETNA PROŠLOST (II.)

U “Jugi” je skrojena hrvatska velika četvorka?

3

TRANZICIJSKA BESPUĆA: SLAVONSKA INDUSTRIJSKA BAŠTINA

Industrijski kombinat Gaj: Slatinski div završio u muzeju