U trenutku kada se više europskih zemalja očajnički bori protiv pandemije koronavirusa zbrajajući mrtve i procjenjujući katastrofalne posljedice na gospodarstvo, a sve govori da bi nas mogla pogoditi strašna recesija gora i od one iz 2008., u Europi se potiho i daleko od medijske buke vodi još jedna važna bitka o tome postoji li europska solidarnost, odnosno je li iz Europske unije trebala stići snažnija pomoć Italiji koja se slama pod teretom epidemije.

Ovisno o tome kako će Europska unija odgovoriti na ovaj izazov takva će biti i budućnost ove zajednice država čiji su temelji već prethodno uzdrmani izlaskom Ujedinjenog Kraljevstva iz njezinog članstva početkom ove godine. Sudeći prema kaosu koji se širi na društvenim mrežama, za koji mnogi okrivljuju i hiperatkivnu rusku agenturu, u Italiji se sve češće čuju zahtjevi da ova zemlja napusti Europsku uniju. Istu misao začinjenu psovkama izgovorio je ovih dana i opasni čovjek talijanske politike Matteo Salvini, čelnik populističke stranke Lega.

Sjećate li se da je ta ista stranka, koja i danas službeno nosi svoj stari naziv Lega Nord per l’indipendenza della Padania, zagovarala odcjepljenje sjeverne Italije? Sada kada je proširila svoje djelovanje na ostatak zemlje uključujući i ranije mrski im Rim (žmuglere iz talijanskog glavnog grada nazivali su prezrivo “ladri di Roma” iliti rimskim lupežima) te “neradnički” jug (tamošnje Talijane nazivali su pogrdno “Afrikancima”) došla je na red ideja o izlasku Italije iz Europske unije. Kada bi se to slučajno i dogodilo, a nakon Brexita više ništa nije nemoguće, “odcjepljenje” Italije od ostatka Europe bilo bi posebno fatalno s obzirom na činjenicu da je jedan od temeljnih dokumenata Europske unije, a riječ o Ugovoru o osnutku Europske gospodarske zajednice iz 1957. godine, potpisan upravo u Rimu! Italija je važna članica Europske unije od njezina osnutka. Treba li podsjećati da su inicijalnu “Europu šestorice” (Europe des Six, Sei fondatori, Europa der Sechs) uz Italiju još činili Belgija, Francuska, Luksemburg, Nizozemska i Zapadna Njemačka. Izlazak Italije iz Europske unije ili Italexit o kome se na društvenim mrežama sve više priča bio bi nevjerojatan šok ne samo za arhitekturu nego i identitet ove zajednice država koja bi taj udarac teško podnijela.

Nije teško otići na Twitter i u tražilicu upisati riječ “italexit”. Na vidjelo će izaći bezbroj nerijetko prostačkih poziva da se Europa uništi, a Italija što prije pobjegne iz članstva Europske unije. Ono što je više nego očito da na društvenim mrežama poput Facebooka, Google Plusa ili Twittera nema nikakve rasprave nego se mogu vidjeti puke parole. Ključne riječi povezane s ovim pojmom podjednako su razorne, vulgarne ili jednostavno defetističke, bez ikakva smisla: #CiSalviamoDaSoli, #ITALexit, #BruciaUnaStraccioBlue, #FuckEU, #stopeuropa, #naziUE, #europanonesiste, #Europa (ciao ciao), #fankuloUe… Teško je sa sigurnošću reći je li brojnost zahtjeva da Italija što prije raskrsti s Europskom unijom rezultat očaja koji je zahvatio ovu zemlju nakon što je koronavirus odnio više od 11.000 života i to mahom na sjeveru Italije odakle potječu Matteo Salvini i njegova stranka Lega ili je posrijedi još jedna specijalna ruska promidžbena operacija kakvu smo već vidjeli tijekom američkih predsjedničkih izbora, kampanje za Brexit ili sustavne diskreditacije ugleda ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka koja je dovela do njegovog pada na izborima 2019.

Da bi farme ruskih trolova ipak mogle imati svoga udjela u potpirivanju beznađa, očaja i bijesa u Italiji govori nam već i puka usporedba onoga što pišu ruski internetski portali na temu Italexita i parola koje možemo pronaći na Twitteru. Primjerice, poruka na toj društvenoj mreži koja glasi “free Italy from Euro Nazi Slavery and make Italy Great Again” neodoljivo podsjeća na rukopis putinske propagande na internetu.

Da ruski agitprop dolijeva vrelo ulje na otvorenu talijansku ranu, naročito kada je riječ o epidemiji koronavirusa, upozorila je Europska služba za vanjske poslove nakon raščlambe pisanja niza portala. Zaključujući kako je posrijedi “dezinformacijska kampanja” ovo europsko tijelo istaknulo je kako je cilj dezinformacija iz Kremlja “pogoršati zdravstvenu krizu u zapadnim zemljama unutar šire strategije slabljenja europskih društava”. U istom izvješću još stoji kako je spomenuta “kampanja osmišljena tako da pojača pometnju, paniku i strah te da ljudima onemogući pristup pouzdanim informacijama o virusu i mjerama javne sigurnosti”. Agresivno rusko djelovanje usmjereno na “meko tkivo” zapadnjačkog javnog mnijenja traje od 2014. kada je Rusija izvršila agresiju na susjednu Ukrajinu zbog čega su joj nametnute sankcije.

Analitičari upozoravaju kako je propagandna kampanja s Italexitom počela istodobno s dolaskom ruskih vojnih liječnika u Italiju. Ono što je posebno razbijesnilo Moskvu jest pisanje torinskog lista La Stampa koji je ustvrdio kako je 80 posto ruske humanitarne pomoći “neupotrebljivo” te kako je riječ o geopolitičkom i diplomatskom projektu Vladimira Putina. Ma koliko zvučalo paranoično, ali nazočnost ruske vojske u blizini NATO-vih vojnih baza u sjevernoj Italiji ne zvuči baš umirujuće ukazujući na visoku cijenu koju su platili Talijani.

Bez obzira na geopolitičke, propagandne i špijunske igre u koje je uvučena Italija, nedvojbena je činjenica da je naš jadranski susjed na koljenima zbog krize koju je izazvala pandemija. Ljudi masovno umiru, osmrtnice se samo u Bergamu objavljuju dnevno na desetak novinskih stranica, a gospodarstvo je zaustavljeno i praktički je na koljenima.

Talijani, ali i još neke nacije poput Francuza, zavapili su za tzv. koronaobveznicama što je eufemizam za dodatno tiskanje europskog novca kako bi se pomoglo onima koji su najviše stradali, no tome su se prije nekoliko dana usprotivile Njemačka, Nizozemska i Austrija. Europa se pred našim očima raspada na bogate i siromašne, što neodoljivo podsjeća na naziv nekada popularne talijanske skupine “Ricchi e poveri”.

Čini se da sit gladnome ponovno ne vjeruje. Očaj pa i histerija koji su zavladali dijelom talijanskog javnog mnijenja neće umiriti vidljivi nedostatak solidarnosti unutar Europske unije koju bi ovaj zloćudni koronavirus mogao nespremnu dotući.