Drugog dana travnja svagdje se u svijetu obilježava Dan svjesnosti o autizmu, kojim se želi skrenuti pozornost na ovu ranjivu društvenu skupinu i njezine potrebe. Iako trenutačna epidemiološka situacija ne dopušta okupljanja, uključeni u rad s osobama s poremećajem iz autističnog spektra ipak ga namjeravaju prigodno obilježiti.

“Dugo smo razmišljali što možemo učiniti s obzirom na trenutačne okolnosti i odlučili smo Svjetski dan svjesnosti o autizmu obilježiti virtualno. Prvo je naša mama Daliborka osmislila prigodan tekst, gotovo kao pjesmicu posvećenu djeci i roditeljima povezanu s plavom bojom koja je simbol za autizam, a zatim smo preko društvenih mreža pozvali naše članove, ali i sve koji nas podržavaju, da stave zajedničku obiteljsku fotografiju ili fotografiju svoga djeteta na kojoj je vidljiva plava boja. To može biti igračka, odjeća ili, primjerice, plavi balon uz istaknutu poruku o podržavanju našeg djelovanja, te podsjetnik da svakako ostanemo doma”, objašnjava nam Emilija Prgomet, dopredsjednica Udruge obitelji djece s autizmom “Dar”, i ističe važnu poveznicu između trenutne (globalne) izolacije i čestog osjećaja izoliranosti osoba s autizmom.

“Posebno je teško odraslima, za koje još uvijek ne postoji dovoljno aktivnosti, pa im se život nerijetko svodi upravo na (samo)izolaciju. U ovim trenutcima, kada se gotovo čitav svijet nalazi pod nekom vrstom ograničenja kretanja i djelovanja, voljeli bismo skrenuti pozornost na to da je takva svakodnevica cijelog života za većinu osoba s autizmom, osobito odraslih, za koje nema organiziranih aktivnosti”, zaključuje Prgomet i poziva sve da se uključe u obilježavanje Svjetskog dana svjesnosti o autizmu praćenjem rada udruge na njezinoj facebook-stranici.

Osim vrijednih članova Udruge “Dar”, od ožujka prošle godine stručnu pomoć i podršku pruža i Centar za autizam iza kojih je vrlo aktivna prva godina. “Veliki je dio posla odradila donedavna ravnateljica Sanda Zlatarić, uz pomoć roditelja djece s poremećajima iz spektra autizma, a posebno smo se usmjerili na edukaciju djelatnika. Većina naših korisnika pokazuje veliko zadovoljstvo prilikom boravka u centru. Naravno, prekrasno uređen prostor te najmodernija oprema sami su po sebi zanimljivi i primamljivi korisnicima. Roditelji su spremni na suradnju, a većina ih je jako zadovoljna, kao i njihova djeca. Ondje gdje naiđemo na prepreke u komunikaciji, ne odustajemo od nastojanja da se to promijeni i da roditelji prepoznaju naš trud i dobru volju. Trenutno imamo 52 korisnika u dobi od 2,5 do 20 godina koja pohađaju predškolski, odnosno osnovnoškolski program. Oni su prema dobi i prema važećim pedagoškim standardima podijeljeni u 14 odjeljenja, a o njima se skrbe 22 odgojno-obrazovna djelatnika i dva stručna suradnika, kao i medicinsko osoblje koje čine medicinska sestra, medicinski tehničar i njegovateljica. Uz administrativno i tehničko osoblje, činimo odličan tim pun empatije, entuzijazma i novih ideja”, ističe Marina Hojsak, v. d. ravnatelja Centra za autizam, i opisuje kako su se oni snašli u organizaciji nastave na daljinu. “Materijali koje šaljemo roditeljima prilagođeni su situaciji te izvedbi u kućnom okruženju. Učitelji svakodnevno vrijedno rade i samostalno snimaju videozapise te izrađuju slikovne prikaze i materijale jer ponuđenih materijala za djecu s teškoćama je vrlo malo, a pogotovo za djecu s teškoćama iz spektra autizma. Vodili smo se tom mišlju da učitelji najbolje poznaju korisnika s kojim rade te da će najbolje znati koje materijale mu ponuditi. Stoga, učitelji nastavu provode po svom starom rasporedu i svakodnevno su u kontaktu s roditeljima i djecom kako bi pratili napredak svakog djeteta pojedinačno”, kaže Hojsak i osvrće se na najvažnije aktivnosti, kao i napredak korisnika, vidljiv u prvoj godini rada centra.

”Ono na čemu se posebice radilo jest uvođenje posebnih znanstveno utemeljenih metoda rada TEACCH metode, ABA i PECS u neposrednom radu s učenicima s poremećajima iz spektra autizma. Dosljedna je primjena tih metoda utjecala na to da se vidi napredak kod većine naših korisnika na svakodnevnoj bazi. Svaki učenik ima tromjesečni individualni odgojno-obrazovni plan te se na taj način lako prati napredak svakog pojedinca. Kod pojedinih korisnika, posebno onih niže kronološke dobi, napredak u razvoju vidljiv je gotovo svakodnevno. Govorimo o malim pomacima u razvoju koji se kroz duže razdoblje očituju u obliku novousvojenih vještina i sposobnosti koje su presudno važne za samostalnost u svakodnevnom životu”, ističe Hojsak. Poručuje kako treba imati puno znanja o teškoćama koje karakteriziraju ovaj poremećaj, puno razumijevanja i strpljenja u svakodnevnom radu, nakon čega ih čovjek počne gledati drugim očima i diviti se njihovoj posebnosti i jedinstvenosti.