Prvoga dana proljeća koprivnički etno-punk sastav Ogenj predstavio je svoj novi singl "Kaj nebi bilo" i prateći spot, snimljen u suradnji s Folklornim ansamblom Koprivnica. Iz prvih taktova jasno je da bend, koji je svojim prvijencem osvojio dva Porina, još jednom pije s tradicijskih izvora.

Jednostavna je to pjesma zapakirana u polka poskočice, koja najavljuje drugi studijski album ovog peteročlanog benda, čiju postavu čine Tomislav Mihac Kovačic, Filip Kušnjer, Denis Kuzel, Borna Ilić i Luka Iverac. Popričali smo s frontmenom Tomislavom i bubnjarom Denisom.

Prije okupljanja pod imenom Ogenj svirali ste u brojnim drugim bendovima, zar ne?

DENIS: Tomo je sa svojom suprugom Anom imao hardcore-punk bend Božje ovčice, u kojem sam i ja svirao. Taj bend prosvirao je uzduž i poprijeko cijelu regiju. Nismo se utopili u masi bezličnih bendova koji kopiraju američki HC jer se pjevalo na rodnom međimurskom kajkavskom i svakako ga je jedinstvenim činilo to što je imao i kršćansku poruku. Takav bend teorijski ne bi smio uspjeti unutar antagonizama zatvorene publike, no ipak je prkosio i uspijevao, žario i palio i pridobio mnoge koji su bili na koncertima. Tu smo se učili, kovali i tesali da bismo mogli sve te stvari primijeniti na Ogenj, koji je, doduše, veseliji i bavi se širim i univerzalnijim temama pa na nas ne bacaju suzavac. S Bornom sam svirao u alt-rock bendu Pubic Bunny, a usporedno s Ognjem sviramo i u eksperimentalnom acid-rock sastavu Acid Hags. Naš violist i harmonikaš Luka vjerojatno je najsvestraniji od nas svih. Svirali smo u hrpetini bendova tako da smo svi nekako kopali po underground sceni i imali svoje uspjehe i rasli kao glazbenici, a kao Ogenj smo se probili na sunce, otvoreni prostor i svjež zrak.

Kako su izgledali početci Ognja?

DENIS: Ogenj je kao bend oformljen još 2015. Krenuli smo vjerojatno kao i svaki drugi bend - u podrumskim prostorijama, bez puno opreme, s nejasnim idejama, s fiks-idejama čak. Zamišljali smo možda neki gipsy-punk bend, neku čak i šansonijersku spiku, ali kad smo nakon nekoliko mjeseci ubacili bubnjara, osjetili smo da neki poluakustični Ogenj baš i ne bude funkcionirao. Pomalo smo gradili pjesmu za pjesmom, dodali violinu i nakon pola godine Ogenj je zazvučao onak da nam se dopalo. Danas smo petorka i sviramo devet instrumenata. Klasični rock‘n‘roll instrumenti pojačani violom, tamburicom i harmonikom. I prvu svirku imali smo u podravskom selu, Gotalovu, na paletama ispred staje, gdje smo odsvirali prvih šest komponiranih stvari, od kojih je jedna konačno našla svoje mjesto na novom albumu.

Koprivnica je uvijek bila poznata kao grad rocka i punka. Kako je stvarati u takvom okruženju?

DENIS: Rekao bih općenito umjetnički grad. Novinarstvo, slikarstvo, poezija... uvijek je bio grad u koraku s ostatkom svijeta. Što nije mala stavka za grad koji po svom geografskom položaju nije nužno u zavidnom ili privilegiranom položaju. Uvijek je bilo godina tijekom kojih su bendovi nicali kao gljive nakon kiše i širili utjecaj na ostatak države. Na svakom koraku svirke i glazba u posljednjem stoljeću, i više. Imali smo i jedan od najboljih punk bendova regije, a možda i svijeta, Overflow, koji je početkom 1990-ih proputovao Europu i svirao žanr koji su tek poslije popularizirali bendovi poput Green Day i The Offspring. Overflow i danas svira te, kao i nekad, i danas potiče mlade da osnuju bend. Čini se da svi oko nas nešto sviraju i rade nešto vezano uz glazbu i relativno uspijevaju u regiji. Super je što se svi nekako srećemo; sestra gitarista jednog benda udana je za bubnjara drugog i slično. Podržavamo se, ne podmećemo si noge. Uzori su na svakom koraku. Učimo jedni od drugih, to se sigurno može reći.

Kako to da ste svoju glazbenu priču odlučili pričati na kajkavskom narječju?

TOMO: Od samih početaka kajkavski je jedini na kojem mogu i želim stvarati. Prirodno je milozvučan, ritmičan, bogat i, posebice, nerazumljiv, što nam daje posebnu notu avangarde. (smijeh) Publika često ne može uhvatiti tekstove na prvu kod bilo kojeg benda, a s nama je to još teže jer nas teško razumiju već i ako odemo desetak kilometara dalje. No cijela je slika Ognja izrazito drukčija. S prvim taktovima bisernice ili pak viole padne ljubav između publike i nas, i nema prepreke koje zajedno ne možemo svladati. Specifičan izričaj daje i specifičnu notu koja dodaje još simpatija.

Što za Ogenj znači osvajanje Porina za novog izvođača godine i za najbolji etnoalbum za "Domaj"? Koliko vam znači mišljenje glazbenih kritičara?

TOMO: Ima "kolega" glazbenika kojima je Porin stalno nekakav kamen spoticanja i ismijavanja. No Ogenj je druga priča. Mi smo od samih početaka željeli biti dio toga. Svjesno i u dogovoru s izdavačem birali smo kategorije i kada smo od dvije nominacije osvojili dva Porina, bili smo ne samo iznenađeni nego nevjerojatno sretni i ponosni. I dandanas smo ponosni na osvajanje Porina, najprestižnije nacionalne glazbene nagrade. Kada ne bismo radili glazbu kakvu radimo, kada ne bismo nastupali koliko nastupamo, mogli bismo reći da nam ničije mišljenje nije važno. Ogenj nije bend koji ima za cilj samo održavanje proba i popunjavanje slobodnog vremena i zato nam je mišljenje važno. Ono donosi dobre emocije nama samima, a često je i dobar smjerokaz organizatorima koncerata koji se prvi put susreću s bendom. Dakle, nije nam od životne važnosti, ali jest važno i cijenimo ta mišljenja kakva god bila.

Je li vas iznenadilo kada ste saznali da ste uvršteni u "Enciklopediju hrvatskog milenijskog rocka"?

TOMO: Lijepo je bilo saznati da se nalazimo u knjizi, ali u enciklopediji, i to enciklopediji rock‘n‘rola stvarno je nešto ekstra. Ovo je stvarno superstvar jer osim albuma i pjesama koji će nekad poslije i fizički ostati za nama, tu je i enciklopedija koja je ovjekovječila taj trenutak. Trenutak kada je Ogenj kročio u jedno taku važnu knjigu. Nama je to trenutno kao da smo primljeni u Kuću slavnih.

Predstavi nam vaš novi singl i spot "Kaj nebi bilo".

TOMO: "Kaj nebi bilo" počinje a capella zborom članova Folklornog ansambla Koprivnica, koji svojim grlenim glasovima daju tradicionalni štih. Iako traje samo dvije minute, minimalizmom kroz nekoliko glazbenih slika dolazimo do snažnog dojmljivog refrena testiranog na nastupima diljem regije i šire. Tako su pjesmu pjevali već i Nijemci gore u Hamburgu, Poljaci u podnožju Karpata, a, među ostalima, i Sinjani na svojoj kuli Kamičku. Spot je također zamišljen kao spoj tradicije i "modernizma", avangarde, alternative. Sniman je na tri lokacije u okolici Koprivnice. Kako na audiosnimci tako i u spotu, Ogenj prvi put surađuje s vanjskim suradnicima. FA Koprivnica objeručke je prihvatio poziv da ponovi neke plesove, osvježi nošnje i zapleše uz punk ritmove. Oni nose narodnu nošnju Koprivničkog Ivanca, najprepoznatljiviju podravsku nošnju, koju ponosno prezentiraju diljem Hrvatske, kao i izvan granica Lijepe Naše. Plesnu Podravinu ugurali smo u ruševine propalog industrijskog diva, zelenu livadu letjelišta, kao i šljunčane oaze Šoderice. Tehnički smo snimanje podijelili u dva dana te snimali u gotovo nemogućim uvjetima. Snažan vjetar nosio je pijesak, i radio probleme s dronom, no donio je i fantastične kadrove šešira koji bježe s glava. Suknje i podsuknje su se vrtjele. (smijeh) Imali smo i situacije s divljači, "inspekciju" na terenu i zabranu snimanja, vlakove i pune vagone, a na kraju i posjet letjelice s pilotom.

Kada možemo očekivati album "Si kak jen" i što će on novoga donijeti u usporedbi s prvijencem? Tko je producent?

TOMO: U trenutku odgovaranja na vaša pitanja, master albuma je spreman i blagoslovljen. I mi možemo konačno odahnuti. Čeka nas prijava mastera pa onda još malo kreative oko izrade grafičkih rješenja za album. "Si kak jen" sadržavat će 14 stvari. Puno je razlike u odnosu prema "Domaj". Pod "puno" mislim na goste na albumu, pa tako osim folkloraša imamo i gudački kvartet Libra, koji nas nosi na našim baladama i daje jednu filmsku dimenziju. Pod "razlike" mislim na to da su pjesme koje smo odabrali sve one koje smo pripremili baš za taj drugi album. I nismo ih radili na "drž - ne daj" principu, nismo ih serijski proizvodili da imamo minutažu albuma, i nema samo etno-punk stvari. Album je konceptualno zreliji, s više emocije i traje gotovo 50 minuta. Vjerujemo da izlazak možemo očekivati krajem travnja. Producent Ante Prgin Surka ostao je s nama. Dvije su važne stvari zašto - s njim smo osvojili Porina i znamo već kako dišemo i jedni i drugi.

Kakvi su planovi za Ogenj nakon izlaska albuma? Može li se išta planirati s obzirom na situaciju s koronavirusom?

TOMO: Moramo planirati jer vjerujemo da mi nismo brod koji tone i da ovo sve, uz pomoć svih nas, može proći uz minimalne štete. Planiramo uživati u recenzijama i kritikama, pratiti razvoj te situacije online, svakako raditi mini akustične nastupe i prezentirati ih online. Moramo se svi nekako restrukturirati i donositi radost i vedrinu kako smo činili i do sada. No, kada stvari krenu u normalu, prvo pripremamo lijepo druženje i multimedijalnu slušaonicu za sve naše bliske prijatelje, podupiratelje i medije u našoj Koprivnici. Jesen će biti razdoblje promokoncerata, već sada mogu najaviti Koprivnicu i Zagreb, a ako se brzo izvučemo iz današnje situacije, ljetni festivali čekaju nas s našim potvrđenim nastupima, pa tako i oni slavonski.