Novosti
IZAZOVI ŠKOLE NA DALJINU

Roditelji: Radimo na školi od 7 ujutro do iza ponoći
Objavljeno 2. travnja, 2020.
Pritužbi na sustav ima pregršt, od loše tehnologije do prevelikih očekivanja

Školarci su u trećem tjednu škole na daljinu. Uz neizvjesnost vezanu uz to kako će se u konačnici vrednovati njihov rad i je li, bez obzira na to što oni učinili, školska godina 2019./2020. izgubljena, uz poneke iznimke, većina njihovih roditelji je, kako kažu - na rubu. Jedva balansiraju između radnih obveza, nastojanja da školarcima zamjene učitelje/nastavnike/profesore te da istovremeno osiguraju hranu i brigu za mlađu djecu.

Pritužbe

Koliko je situacija eskalirala najbolji govori činjenica da je nedavno pokrenuta i Facebook grupa pod nazivom “Roditelji o koronaškoli”, koja trenutačno broji 2710 članova i munjevito raste, jer roditelja koji očajnički traže ispušni ventil da si olakšaju svakodnevnicu sve je više. Pritužbi na princip rada škole na daljinu ima pregršt. Svoju priču i s nama je podijelila jedna od majki.


“Dijete mi je inače odličan učenik 5. razreda. Sada provodi 12 do 18 sati dnevno za tabletom, učeći, rješavajući zadatke i strepeći hoće li se učitelj pojaviti u vrijeme kad je dijete online, ili će se pojaviti kad ode na WC i vikati da imaju sat i da ih nema! Učitelji se nisu dogovorili kako će nastava teći i to zahtijeva cjelodnevni rad djece, jer što god kažu, nije dobro. Cijeli dan prolazi nam kontinuiranim bombardiranjem s nejasnim zahtjevima kad i koliko djeca moraju biti na online nastavi i prema kojem rasporedu. Prvo kažu da djeca budu online u to i to vrijeme, onda učitelja nema, onda napadnu djecu da im to nisu rekli, tako tri dana. Onda kažu da se radi svakako, onda kažu prema rasporedu, onda se jave svi u isti sat, pa dijete pita s kim mora biti na chatu, pa polude da otkud im to da se radi prema rasporedu, onda dijete ode ručati, pa se jave dva učitelja s prijetnjama da zašto djeca nisu na satu. Imam dokaze za sve. Sve je na dječjem tabletu. Uz to, ovo što zadaju u aplikaciji toliko je komplicirano za pratiti. Ne radi se o težini gradiva ni o prevelikom gradivu, nego o nejasnim uputama za praćenje nastave. Na rubu sam živčanog sloma. Radimo na školi od 7 ujutro do iza ponoći, a dijete mi je odličan učenik koji voli školu i ide mu. I ja još nađem vremena, jer radim u poljoprivredi. Slabiji učenici, kao i oni bez nadzora roditelja, jedva prate, niti ne shvaćaju što treba. Dodatno, još se bojimo bilo što i prigovoriti ili pitati, jer nam je rečeno kako će se učitelji osvećivati na djeci ako se netko bude bunio. Znam mamu koja svaki dan plače nad školom, a ja više niti plakati ne mogu", priča A.G., majka jedanaestogodišnjaka.


Ni kada je u pitanju srednja škola roditeljima nije mnogo lakše, bez obzira na to što su djeca “starija i odgovornija”.


“Dijete mi je prvi razred strukovne škole, prema prilagođenom programu od ove zime. O prilagodbi ni traga. Ona se jadna trudi i muči, jedva uspijeva. A meni žao da je po cijele dane pred knjigom i računalom. Evo, trenutačno već peti put rješavamo set zadataka iz tjelesnog po šest pitanja. Primjerice, dimenzije rukometnog igrališta, udaljenost kaznenog udarca u hokeju na ledu, visina mreže u muškoj odbojci. Idiotizam. Gubimo po pola sata guglajući takve gluposti. Kao da nemaju dovoljno posla! Sinoć otvorim njezinu ‘app Class‘ i vidim broj predanih zadaća - 32! Za najjednostavniju treba pola sata, a za one složenije i po tri do četiri sata. Uz napomenu kako neki profesori vraćaju uradak da se nešto promijeni, nadopiše. To se onda još jednom mora sve prelaziti, ispravljati, slikati. Nije li to previše?”, pita se Z.G..
Psihofizičko zdravlje

Svakako, najteže je posljednjih dana onima koji rade “na prvoj crti”.

“Ja sam zdravstveni djelatnik koji radi u tri smjene u bolnici. Doma imam blizance, 5. osnovne, do sada odlični učenici, ali ovo je stvarno ludnica od takozvane nastave. Sve je to bilo zbrda-zdola, od preuzimanja tableta koje smo dobili, umjesto u jesen tek sada, do toga da treba na njih instalirati pojedine aplikacije koje sama djeca nisu mogli odnosno znali. Školu on-line trebali su zapravo provoditi on-line, tako bi odrađivali gradivo i nejasnoće rješavali s učiteljima, a ne da roditelji odrađuju i uče gradivo. Svi imamo osjećaj da škola traje 24 sata. Ne krivim tu učitelje, nego sustav koji je sve samo ne za život. Neka europske zemlje razmišljaju čak da ponavljaju školsku godinu, a ni jedna nije bila više od mjesec dana u štrajku. Pitaju li se odgovorni za psihofizičko zdravlje nas i naše djece?”, pita se M.L.

Ivana Solar
Boris Dusper

roditelj

RODITELJI NISU NA GODIŠNJEM

Boris Dusper roditelj je troje osnovnoškolaca i potaknut Preporukama o organizaciji radnoga dana učenika tijekom održavanja nastave na daljinu uputio je i pismo Ministarstvu, a čije dijelove prenosimo. "Ovakve savršene dane i rasporede pišu ljudi koji nemaju pojma da trenutačno postoje najmanje tri kategorije roditelja: roditelji koji rade svoj posao na radnom mjestu, roditelji koji rade svoj posao od kuće i, nažalost, roditelji koji su u kući zbog otkaza, ili su na čekanju. Roditelji koji svoj posao rade na radnome mjestu moraju svoju djecu ostaviti doma ispred televizora, računala i mobitela i otići na posao, moleći u sebi Boga da bar nešto od nastave na daljinu djeca savladaju, osim sve te elektronike pomoću koje mogu švrljati na internetu i tv kanalima gdje hoće i koliko hoće (...). Roditelji koji rade od kuće ne rade u pidžami i uz šalicu savršene kave, u krevetu i - što je najvažnije - na tvrtkinom laptopu, nego na svom privatnom, dok istovremeno njihov školarac čeka da roditelj završi posao, pa da se prihvati škole na računalu. Jedu pod uvjetom da je jedno od njih tijekom dana ‘pobjeglo s posla‘, jer trgovine hranom rade skraćeno. Roditeljima koji su doma, a ne rade, egzistencijalna pitanja odzvanjaju iz minute u minutu i kako uopće u takvom stanju da pomognu svojoj djeci? Kao što je početkom prekida nastave u školama djeci poručeno: ‘Ovo nisu praznici!‘, tako i ja vama poručujem: ‘Roditelji nisu na godišnjem!‘", stoji u Dusperinom pismu.
TEHNOLOGIJA I "DUPLIRANJE" ZADAĆA
Valja istaknuti nekoliko citata roditelja veznih uz pisanje ispita i svrhovitost “Škole na trećem”: "Zanima me jesu li vaša djeca već pisala testove iz pojedinih predmeta? Koliko se sjećam bilo je rečeno da se u ožujku neće ocjenjivati njihov rad. A evo, mi danas odradili matematiku za 5. razred. Zbog potresa bili smo izvan stana tjedan dana. Dijete nije imalo pristup tehnologiji, i trebalo nam je jutros vremena dok smo sve upogonili. I sustav, naravno, ima svoje mušice. Komentar profesorice bio je: ‘Jel‘ to nije moglo brže?‘ Strašno!”

"Nikako mi nije jasno sljedeće: Ako postoji Škola na Trećem koja je obvezna i koja ima zadaću, sve materijale na linku, kvizove i igre, može se gledati na YouTube kanalu, tamo su i izrezane lekcije - zašto se toliko muči učitelje da isto gradivo još obrađuju i šalju učenicima još zadaće - jer onda djeca imaju duplu zadaću."
Roditelja koji očajnički traže ispušni ventil da si olakšaju svakodnevnicu sve je više
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike