I za Marka Dabru Bijelo Brdo moglo bi biti mjesto sreće! Poput zamjetnijem broju nogometaša koji su preko toga kluba s krajnjeg istoka Hrvatske ostvarili profesionalne karijere i(li) u njoj napredovali! Bajkoviti je primjer Borne Barišića koji je stasao u BSK-u, a nakon igranja u elitnim hrvatskim klubovima otišao u ponajbolji škotski (Glasgow Rangers), istodobno izborivši standardnu poziciju u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Reprezentativni je "A" dres odijevao i Jakov Filipović, tako dodatno etablirajući klub iz sela nadomak Osijeka s približno dvije tisuća stanovnika koji je prije 20-ak mjeseci dosegnuo natjecateljski zenit plasiravši se u drugi hrvatski razred.

Prošloga je ljeta u njega stigao Marko Dabro sa sjajnim životopisom koji je tada imao zaustavljenu krivulju uspona i taj se, sada 23-godišnji (28. ožujka 1997.), rođeni Vinkovčanin, našao na raskrižju karijere, odnosno novom početku. Prvi, pak, organizirani nogometni koraci u Cibaliji, načinjeni prije 17 godina, nagovještavali su njenu blještavilost. Odmah se, naime, nametnuo među vršnjacima i postao reprezentativac u svim mladim hrvatskim vrstama, od U-15 do U-21, ne mogavši pritom ostati neprimijećen od inozemnih skauta. Tražene vrline prodornog i individualno jakog te ponajprije efikasnoga napadača vrlo brzo su prepoznali u Fiorentini tako da je Dabro sa 16,5 godina rodni grad zamijenio Firencom gdje je igrao za U-19 momčad toga uglednog člana talijanske Serie A. No boravak u Italiji valjda mu nije bio suđen, jer je u čak tri navrata ljubičasti dres Fiorentine mijenjao nebeskoplavim matične Cibalije čiji je, naposljetku, član ponovno postao u ljeto 2016. godine.

- Izvjesno je bilo da me se Fiorentina nije htjela olako odreći, pa me više puta vraćala i posuđivala, a da mi ipak nije ponudila pravi ugovor i mjesto u seniorskom sastavu. Osim promjene sredine, posebice su mi teško padale sve aktivnosti u kojima sam davao maksimum, ali činilo se kao da pri tome nekoga nosim na leđima i brzo sam se umarao, što do tada nije bio slučaj. Trebalo je proći nekoliko godina da bi mi u Vinkovcima dijagnosticirali mononukleozu, ali, srećom, karijeru nisam morao zaključiti, jer se organizam uspio oporaviti i bio sam spreman pomoći Cibaliji u prvoligaškim borbama. Igrati za klub u rodnom gradu bilo je doista zadovoljstvo, ali nije dugo trajalo jer je Cibalia upala u probleme te je karijeru trebalo nastaviti graditi na drugom mjestu - kaže taj ljevonogi napadač, koji se ne bi posve mogao svrstati u debatu trebaju li nogometaši u inozemstvo odlaziti kao tinejdžeri, ili kao gotovi proizvod s imenom? Bolest je, očito, bila remetilački čimbenik na koju se nadovezala procjena kojim smjerom krenuti. Bio je prema predgrađu metropole, odnosno prvoligašu Gorici, kojoj je pristupio u ljeto 2018. godine te poslije šest mjeseci bio ustupljen slovenskom prvoligašu Bravu, i iz Ljubljane bio ispraćen pljeskom nakon vrlo dobro odigrane polusezone. U Gorici ga, međutim, nisu dočekali raširenih ruku...

- Na mojoj su poziciji, u međuvremenu, angažirali strance kojima, prema objašnjenju čelništva Gorice, nisam bio konkurentan, tako da je izostao potpis novog ugovora - dodaje Dabro.

- Uslijedio je povratak kući i dolazak u obližnji BSK gdje su me iznimno korektno primili te sam zadovoljan provedenim vremenom u tome klubu koji se bori za drugoligaški ostanak. Vjerujem da ćemo, uz moj doprinos u pogocima, zadržati taj status, a nakon toga vidjet ću što dalje. Budući da se ugodno osjećam u blizini Vinkovaca neću nikamo žuriti, iako sam spreman za novi iskorak, posebice poslije stečenog iskustva i slaganja kockica u glavi. Sada razmišljam na drugi način nego kada sam vrlo mlad otišao od kuće - zaključio je taj drugi strijelac Druge HNL s deset pogodaka u 19. kola. No Dabro i kad ne zabija ostavlja odličan dojam, sigurno vrijedan elitn(ij)e nogometne scene.