Pet godina nakon izlaska albuma “Dođi po još”, Porinom nagrađivani pjevač Mario Huljev krajem prošle godine predstavio je svoj treći samostalni album. Album pod nazivom “Okreni me” objavljen je za izdavačku kuću Menart i sastoji se od čak 19 stilski raznolikih pjesama, tematski podijeljenih u dva dijela. Marija smo upitali na koji su način podijeljene pjesme na albumu, koji su mu bili pjevački uzori u mladosti, kako čuva glasnice i kako se osjeća za vrijeme nastupa, a što nam je odgovorio po mnogima najbolji hrvatski pjevač, pročitajte u nastavku.

Koja su tvoja prva sjećanja vezana uz glazbu? Sjećaš li se kada si odlučio da želiš biti pjevač, i o čemu si još maštao čime ćeš se baviti?

- Moja prva sjećanja vezana uz glazbu sežu u rane godine mog djetinjstva kada sam otkrio da u stanu u kojem živim postoje glazbena linija, ploče i kasete. Vrlo brzo sam se naučio koristiti gramofonom i kasetofonom. Preslušavajući glazbu upijao sam rock and roll iz ranih pedesetih i šezdesetih godina. Odlučio sam se za pjevanje već u srednjoj školi, jer sam u prvom srednje oformio svoj bend s kojim smo na samom početku radili autorske pjesme, i uz to svirali neke obrade. Već sam tada znao da je pjevanje nešto čime se želim baviti i nisam imao nikakve druge maštarije.

Koji su ti bili pjevački uzori u mlađim danima i koji su ti sada najdraži domaći i strani pjevači?

- U mlađim danima pjevački uzori su mi bili Elvis, Little Richard, The Beatles, Wilson Pickett i Eddie Cochran, od stranih. Domaće pjevače počeo sam slušati kasnije, pa iz srednje škole pamtim da su mi za uho zapeli Damir Urban, Tony Cetinski, Oliver Dragojević i Goran Karan. Danas je glazbeni repertoar koji slušam širi, pa tako od stranih mogu navesti Davida Bowieja, Stevieja Wondera, Princea, Georgea Michaela, Seala, Annie Lennox, Arethu Franklin, Gladys Knight, Marvina Gayea, Al Greena, Bonu Voxa... Od domaćih su to i dalje Oliver Dragojevic te Massimo i Josipa Lisac.

Mnogi te smatraju najboljim muškim vokalom u Hrvatskoj. Laska li ti to?

- Naravno da mi s jedne strane laska, međutim, s druge strane ima mnogo mladih pjevača koji odlično pjevaju, pa imam odgovornost da zadržim i radim na kvaliteti svog pjevanja. Treba biti prizeman po pitanju komplimenata.

Kako čuvaš glasnice i na koji način održavaš tjelesnu formu?

- Glasnice čuvam tako što izbjegavam bučna mjesta u kojima ne možeš normalno govoriti, a vježbanje pjevanja je najbolji recept za održavanje forme glasnica. Tjelesnu formu održavam dugim šetnjama i trčanjem.

Jesi li zadovoljan albumom “Okreni me”?

- Jesam. Napravili smo ono što smo htjeli, a to je veći album raznolikih pjesama.

Kako to da si se na njemu odlučio na čak 19 pjesama? Na koji su one način podijeljene u dva dijela?

- Snimajuću pjesme proteklih pet godina od prošlog albuma “Dođi po još”, snimio sam dosta suradnji, a i raznolikih solopjesama koje su sve na neki način zaslužile da budu uključene na album. Moj producent Silvio Pasarić i ja nismo htjeli izostaviti s albuma već objavljene pjesme, pa smo ih tematski podjelili, kao nekad A i B strana LP ploče. Prva polovina je vesela i vedra, druga je tamnija i ozbiljnije tematike. Tako da je album presjek između pjesama bržeg, plesnog tempa, i sporijeg tempa, u smislu balada ili rock-pjesama sporijeg ritma te posjeduje vedriju i tamniju stranu u smislu podijeljenosti na dva dijela.

Kakve su dosadašnje reakcije slušatelja? Je li ti bitno mišljenje glazbenih kritičara?

- Reakcije slušatelja su različite, ovisno od pjesme do pjesme. No, uglavnom su to pozitivne reakcije. Bitno mi je svačije mišljenje, jer htio bih da se moje pjesme svide većini.

Na albumu si ostvario mnogo suradnji. Prema kojem kriteriju biraš s kime ćeš surađivati?

- Prema kriteriju sviđa li mi se pjesma ili ne. Od suradnji koje su uvrštene na album, tu su uglavnom glazbenici koje osobno poznajem i s kojima sam dosad već surađivao na nekoj razini. Primjerice, obradu pjesme “Bitanga i princeza” Bijelog dugmeta čuo sam u studiju nakon snimanja bubnja za jednu od mojih pjesama s albuma “Okreni me”. Dado Marinković mi je pustio tu verziju i odmah sam pristao. Uglavnom cirkuliram s ljudima s kojima dijelim interese, pa lako dođe do suradnji.

Koji ti je najdraži ambijent za nastupe? Možeš li opisati kako se osjećaš dok si na stageu?

- Ja sam uglavnom nastupao po klubovima u svojoj karijeri, tako da mi je to ambijent u kojem sam najrasterećereniji. Na bini osjećam navalu uzbuđenja, a s druge strane razuzdanost i kao da netko drugi vuče konce i upravlja sa mnom.

Jesi li zadovoljan smjerom u kojem se kreće tvoja karijera? Imaš li ambicija ozbiljnije se probiti na strano tržište?

- Zadovoljan sam, jedino bih povećao broj nastupa, što je u ovom trenutku nemoguće zbog pojave koronavirusa. Pjesama za prezentaciju albuma ima još, tako da ćemo poraditi i na tome. Što se tiče probijanja na strano tržište, imam nekih ambicija jer smo paralelno u studiju radili na engleskim verzijama pjesama, ali to je dosta veliki zalogaj i u ovome je trenutku malo nezahvalno pričati o tome.

Imaš li neki krajnji glazbeni cilj? Koji su ti planovi za budućnost nakon što se smiri situacija s koronavirusom?

- Nemam krajnji cilj. Cilj je da kvalitetno trajem i opstanem u glazbi. Isto tako da širim svoj pjevački vokabular s dobrim pjesmama te da se povezujem s publikom. Plan za budućnost je raditi na novom materijalu u studiju, a paralelno s tim i nastupati uživo.