Kao gošća indijskog sveučilišta živjela sam tri mjeseca u Hyderabadu. Tijekom boravka imala sam priliku posjetiti Hampi, povijesno i duhovno važno središte na jugu Indije, koje se nalazi oko 380 km jugozapadno od Hyderabada.

Putovanje starom makadamskom cestom trajalo je gotovo dvanaest sati. Vožnja cijelu noć. Vozeći se kroz sela i gradove, u Hampi sam stigla sutradan rano ujutro. Nakon bogatog i raznovrsnog doručka u reprezentativnom hotelu Krishna Palace krenula sam s ruksakom na leđima u povijest 15. stoljeća. Hampi je drevni grad u južnoj indijskoj državi Karnataka. Dobro je poznat po svojim palačama, hramovima i drugim povijesnim spomenicima. Ruševine Hampija golemi su povijesni muzej na otvorenom. Bogata arhitektura i religijski spomenici u nekadašnjem glavnom gradu hinduističkog kraljevstva dinastije Vijayanagara, koja je vladala južnom Indijom od 14. do 16. stoljeća, impresioniraju na svakom koraku. U to davno vrijeme kralj Krishna Deva Raya dao je sagraditi brojne hramove i palače tijekom svoje vladavine, koji su ostali do današnjih dana, doduše, sada su u ruševnom stanju.

Da bi se ta slavna prošlost koliko-toliko sačuvala, grad Hampi je na listi UNESCO-ova svjetskog nasljeđa. I to s punim pravom, jer ruševine su i ovakve kakve su danas karizmatične te privlače brojne turiste cijele godine. U 15. stoljeću to je područje bilo najveće trgovačko središte, a Hampi jedan od najbogatijih gradova na svijetu. Ruševine tog drevnog grada protežu se na više od 25 km². Najdojmljiviji je hram Vittala, posvećen bogu Višnuu. Da biste ušli u glavni dio tog velebnog hrama, potrebno je izuti se. U obilasku grada fokusirala sam se na njegovu povijest, srednjovjekovnu arhitekturu, kao i na društveni život tamošnjeg stanovništva, naravno uz pratnju vodiča.

Hramovi i palače, sjajne skulpture veličanstveni su u svakom smislu i prava su umjetnička djela sa svojom jedinstvenom indoislamskom arhitekturom. Ovdje su uistinu arhitektonska čuda. Veličanstveni hramovi stoje kao divovska umjetnička djela na otvorenom. Ovako isklesani, u kamenu, teško je povjerovati da su ručno izrađeni prije više stoljeća. I s današnjim alatom bilo bi teško napraviti nešto ovako monumentalno i minuciozno. Osobito me zadivio hram Virupaksha, najstariji hram u Hampiju. Hram-toranj koji ima 11 etaža, ručno izrezbarenih hinduističkih božanstava, diže se čak 160 metara u nebo. To je ujedno i važno hodočasničko mjesto posvećeno bogu Šivi. Uz Brahmu i Višnua, koji su stvaratelji i čuvari ovog "materijalnog svemira", dio svetog hinduističkog trojstva čini bog Šiva, kojeg se prikazuje kao onoga koji uništava, onog koji dolazi posljednji da bi u sebi zadržao ovaj svijet do novog ciklusa stvaranja.

Hram Vijaya Vittala, lijepo je dekoriran rezbarijama bogova i božica na stupovima. U njemu sam našla utočište za meditaciju i razmišljanje o životu. U ovom kompleksu nalaze se i poznata kamena kola s četiri kotača, koja izgledaju kao vrlo skladan hram. Između ostalog, ovdje se nalazi i četvrt slonova, u kojoj je zgrada s kupolom u kojoj su bili smješteni kraljevski slonovi. Ovdje sve obiluje živošću. Uokolo mnoštvo ljudi, odjevenih u odjeću živih boja, pale tamjan kako bi privukli božicu bogatstva i blagostanja. Štandovi s hranom, indijskim nakitom i koječime drugim. Moje nosnice upijale su miris prženih banana, svježe kuhanog čaja, parfemske vodice, ali i smrad izgorjelog smeća, kravljeg izmeta, životinjskog i ljudskog urina, kao i mirisa ulja limunske trave i tko zna čega sve još. Teško mi je bilo razlučiti pojedine vrste mirise u toj kakofoniji što napada nosnice sa svih strana. Osim toga, oči su mi zapazile ljepotu krajolika kojim prolazim, pse koji spavaju na ulici, društvene dugorepe zelene papige na drveću koje se javljaju vrlo ugodnim glasanjem.

Zvuk molitvenih zvona isprepleten s čavrljanjem na hindskom i tamilskom također se dojmljivo ureže u sjećanje. Hodajući bosonoga kroz hramove, osjetila sam vrući mramor na njihovim podovima, pikavu travu na travnjacima. Dodir grubo isklesanog kamena starih građevina povezao me je s davnom prošlošću ovog divnog grada. I na kraju, okusila sam kandirane sjemenke komorača. Sva moja osjetila pridonijela su da ovo putovanje bude savršeno. Obilazak Hampija vrhunac je moga putovanja nama Europljanima manje poznatim krajevima Indije...