Lucija Ljubić izvanredna je profesorica na Odsjeku za kulturu, medije i menadžment pri Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, a predaje kolegije iz teatrologije i kulturalne teorije. Autorica je novog sveučilišnog udžbenika Od prijestupnice do umjetnice – kazališne i društvene uloge hrvatskih glumica, što je bio povod ovom razgovoru.

Izvanredna ste profesorica na Akademiji za umjetnost i kulturu. Koji su vaši uži znanstveni interesi?

U osječku sam sveučilišnu zajednicu došla kao teatrologinja i dramatologinja koja je svoje naukovanje prošla u Odsjeku za povijest hrvatskog kazališta Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Ondje sam se teatrologijom bavila istražujući građu i povijest kazališta te suvremenu hrvatsku dramu i kazalište. U Osijeku sam, ponukana interdisciplinarnošću studija i studijskih programa koji se bave kulturalnim menadžmentom i medijima, to iskustvo nadogradila kulturnoteorijskim okvirom, što mi je omogućilo da se bavim kazalištem ali i društvom koje ga na različite načine stvara i tumači. Polje je doista veliko, tim više što sam se i sama uvjerila u interdisciplinarnost kazališta i teatrologije kojoj je suradnja s drugim disciplinama neophodna i nužna. Osim toga, kazalište nije samo umjetnost, ono je i predmet znanstvenog proučavanja, ali i simptom svoga vremena.

Kako znanstvenu djelatnost koristite u nastavnom procesu sa studentima Akademije?

Nastava na Akademijinu Odsjeku za kulturu, medije i menadžment iznimno me obogatila kao znanstvenicu, ali i kao osobu. Zahvaljujući kulturološkim i teatrološkim kolegijima koje predajem, imam prigodu sa studentima propitati svoje hipoteze i potom ih zadržati, doraditi ili odbaciti. Studenti su vrijedni sugovornici svojim nastavnicima, a vjerujem da vrijedi i obrnuto. Zanimljive su diskusije koje se katkad spontano pokrenu među studentima kulturoloških smjerova jer oni kazališnoj umjetnosti ne pristupaju samo kao uprizorenju književnog djela ili predloška, nego uključuju i pitanja produkcije i medijske pozornosti. Nadalje, uvijek mi je drago kad studenti kao teme svojih završnih i diplomskih radova odabiru područja kojima se i sama bavim pa volim tu vrstu suradnje, posebice kad kod studenata otkrijem interes za temu i spremnost na daljnje istraživanje. Takva vrsta suradnje rezultirala je i s nekoliko suautorskih znanstvenih radova i stručnih radova, što me posebno raduje i potiče na buduća znanstvena istraživanja.

Objavljen je vaš teatrološki sveučilišni udžbenik Od prijestupnice do umjetnice - kazališne i društvene uloge hrvatskih glumica. Na predstavljanjima u Osijeku i Zagrebu često se isticala jedinstvenost vaše studije jer se bavi glumicama u povijesti hrvatskoga kazališta.

Riječ je o znanstvenom prikazu ženske glumačke aktivnosti od početaka hrvatskoga profesionalnog kazališta, s nužnim osvrtom na rijetko sudjelovanje žena u starijim glumišnim aktivnostima, primjerice u šibenskoj samostanskoj predstavi u 17. stoljeću i dubrovačkoj plemićkoj izvedbi u 18. stoljeću, sve do suvremenosti. Prikaz obuhvaća ne samo kazališno-povijesnu sastavnicu, nego i širi kulturološki okvir koji analizira nedovoljno istražen doprinos hrvatskih glumica na drugim područjima kulture, od književnosti do novinarstva te donosi širu sliku o mapiranju hrvatskog kulturnog identiteta u kojemu su na svoj način sudjelovale hrvatske kazališne glumice. Riječ je o temi koja se u novije doba nalazi u žarištu i teatrologije, i kulturalnih studija i feminističke teorije, a u nas se samo sporadično obrađivala, češće publicistički u prigodnim monografijama o pojedinim glumicama, negoli znanstveno.

Na što ste se usredotočili u svojoj analizi?

Istraživanjem sam pokušala zahvatiti ne samo kazališno-povijesnu sastavnicu, nego i širi kulturološki okvir koji analizira nedovoljno istražen doprinos hrvatskih glumica na drugim područjima kulture, od književnosti do novinarstva te donijeti širu sliku o hrvatskom kulturnom identitetu u stvaranju kojega su na svoj način sudjelovale hrvatske kazališne glumice. Stoga se u knjizi donosi ne samo pregled repertoara odigranih uloga, nego i odjeke u kritici, pregled stasanja glumačke izobrazbe te djelovanje hrvatskih glumica na drugim, neglumačkim područjima rada ne samo u kazalištu nego i u kulturi. Pritom moram naglasiti da su hrvatske kazališne glumice, kako se iz naslova knjige razabire, u četiri stoljeća prošle dugačak put od redovnica prijestupnica koje su se bez dopuštenja bavile glumom i o kojima saznajemo zahvaljujući sačuvanim istražnim dokumentima, preko domorotkinja, građanki i osviještenih žena pa sve do umjetnica koje danas završavaju studije na sveučilišnim odsjecima umjetničkih akademija i o kojima su podaci dostupni ne samo u sve sažetijoj kazališnoj kritici nego, primjerice, i na društvenim mrežama. Usporedno je ojačala i njihova riječ u javnosti pa objavljuju autobiografske knjige ili istupaju u javnosti govoreći o pitanjima koja se ne tiču samo kazališne glumačke struke.

Očekuje li vaša knjiga upućenog čitatelja, teatrološkog ili dramatološkog stručnjaka ili je upućujete širom spektru zainteresirane javnosti?

Budući da je riječ o znanstvenom istraživanju koje je valjalo preraditi i prilagoditi potrebama žanra sveučilišnog udžbenika – a istodobno zadržati obuhvatnost teme – nastojala sam da stil bude prohodan i prikladan ponajprije studentima umjetničkih akademija te društvenih i humanističkih fakulteta, ali i široj javnosti. Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja te Ministarstva kulture Republike Hrvatske, u osječko-zagrebačkom sunakladništvu osječke Akademije za umjetnost i kulturu Sveučilišta J. J. Strossmayera i ugledne zagrebačke izdavačke kuće Meandarmedia, koja je zaslužna za iznimno atraktivan dizajn i opremu, te uz renomirane recenzente, akademika Borisa Senkera i izv. prof. dr. sc. Ivana Trojana.

Osim što svima navedenima, uključujući i studente, mogu zahvaliti na potpori i suradnji, sigurna sam da je taj uloženi trud institucija i osoba dobar zalog da knjiga bude prepoznata i, što je najvažnije – čitana.