Od kada se koronavirus pojavio i na europskom kontinentu, a naročito u neposrednoj blizini naših granica te u Hrvatskoj, cijena zaštitne maske u samo nekoliko tjedana skočila je enormnih tisuću puta i s jednog eurocenta došla do nevjerojatnog iznosa od 10 eura. Zaprepašćujuća je brzina kojom su reagirali snalažljivi trgovci i osjećaj nesigurnosti i straha kod naših građana iskoristili za dobru zaradu.

No toga zasigurno ne bi bilo da ljudi panično nisu krenuli u potragu za stvarima za koje smatraju da im pružaju adekvatnu zaštitu od bolesti. Malotko sluša savjete stručnjaka, već se uglavnom dojam stvara na osnovi neprovjerenih informacija. Zaštitne maske u Zagrebu su već postale trendovski proizvod bez kojega nije dobro izići na ulicu. Za razliku od stanja u metropoli, u Osijeku nema redova pred trgovačkim centrima, a Osječani maske ne nose na ulici, u tramvaju, školi ili na radnom mjestu. S jedne strane, to je donekle i razumljivo jer se prvi pacijent zaražen novim virusom pojavio baš u Zagrebu, no i Osječani su oduvijek imali drukčiji odnos prema svemu što je predstavljalo prijetnju, bilo da je riječ o virusu ili ratu.

Psihologinja Mirjana Krizmanić za Glas Slavonije to komentira i činjenicom da su se oni koji su u ratu bili izravno izloženi svakodnevnoj prijetnji i pogibelji više povezali.

- U Osijeku sigurno postoje bolje mreže među ljudima, za razliku od Zagreba gdje su ti odnosi među ljudima već odavno oslabjeli. Taj osjećaj povezanosti, da će vam susjed dati čašu vode, puno znači, ljudi se ne osjećaju tako usamljeni. Pravih Zagrepčana koji imaju iste norme i drže se zajedno, time ne mislim da su kao grupa nešto vrjedniji od drugih, ima malo. Puno je više ljudi koji su došli s drukčijim navikama, a ovih kojih je manje osjećaju se usamljeni, osjećaju da nemaju nikoga od svojih koji će im u slučaju bolesti pomoći. To je strah kod staraca koji sada i jesu najugroženiji. Puno ljudi starije dobi u Zagrebu živi samo. Zbog toga što više nemamo one cjelovite obitelji, od unuka do prabaka, koja je uvijek bila zaštitna opna oko obitelji, starci se osjećaju usamljeni, nepotrebni i ugroženi, i to pojačava strah - kaže naša priznata psihologinja.

Krizmanić dodaje da panika, koliko god ničemu ne koristi, s jedne strane dođe i dobro jer će smanjiti incidenciju gripe.

- Neka ljudi malo i žive u strahu, neka peru ruke, ništa se drugo i ne traži. Ne traži se da se zatvaraju, da nose maske niti da uzimaju posebne preparate, samo da operu ruke. Zar je to tako teško? Mala panika, rekla bih čak prije oprez, jest potrebna. Ljudi kod nas koji se zakašlju nemaju naviku staviti ruku pred usta. Mi jednostavno nemamo te navike kada kišemo i kašljemo da malo mislimo na druge i stoga smatram da je mala panika korisna kako bi ljudi stekli bolje higijenske navike. Inače, u panici ljudi izgube glavu, samo se boje i postaju još više nerazumni - zaključuje Krizmanić. Osječki sociolog Zvonimir Parać ponašanje i pražnjenje polica u Zagrebu, kao i masovnu pomamu za maskama za lice, ocjenjuje klasičnim primjerom pomame, masovne histerije i panike.

- Takvo ponašanje karakterizira iracionalno ponašanje koje je povezano s glasinama, strahovima, a ponekad i neutemeljenim vjerovanjima. Nekoliko je razloga za takvo ponašanje u ovim uvjetima. Kao prvo, riječ je o novoj i nepoznatoj pojavi za obične ljude. Za razliku od nekih prijašnjih primjera prije pojave masovnih medija, kada su ovakve pojave bile osnažene nedostatkom informacija, sada se događa upravo suprotno. Kao što nedostatak informacija kod ljudi izaziva strah, isto može napraviti i njihov višak. Stalnim bombardiranjem pričom o epidemiji kod ljudi proizvodi neutemeljen strah i paniku. Od kada je svijeta i vijeka, čovječanstvo se konstantno bori s epidemijama koje povremeno izbijaju i ova, nažalost, sigurno nije posljednja - tvrdi Parać.

Pod uvjetom da se stvari nastave odvijati sličnom dinamikom, osječki sociolog smatra da će ljudi vrlo brzo naučiti živjeti s tim rizikom kao što žive s rizikom od gripe.

- Čovječanstvo od pamtivijeka živi s određenim rizicima i razvija strategije života s tim rizicima. S obzirom na to da je riječ o iracionalnom ponašanju, teško je na njega racionalno djelovati, pogotovo kada se pojavi. Ovakvi primjeri pokazuju koliko je važno raditi na medijskom opismenjavanju stanovništva, razlikovanju provjerenih od neprovjerenih informacija. Svakako da rizik ne treba ni podcjenjivati, ali histerija nikako ne pomaže rješavanju situacija – poručuje Parać.