Način na koji su nogometaši Osijeka ove sezone igrali na gostovanjima teško će ga ostaviti u ravnopravnoj utrci za drugo mjesto. Bijelo-plavi su izvan Gradskog vrta od 33 moguća boda uzeli samo osam. Ako bi se gledao samo učinak na gostovanjima, Osječani su u društvu momčadi iz donjeg doma ljestvice.

Naime, sve momčadi koje su plasirane među prvih šest imaju bolji učinak od njih. Osječane, zasad, u borbi za drugo mjesto drže utakmice na njihovu stadionu, jer su kod kuće ispustili samo šest bodova bez poraza. Ipak, za ostvarivanje ozbiljnijih rezultatskih ciljeva to je slaba utjeha.


Trener Ivica Kulešević u nekoliko je navrata istaknuo kako je učinak na gostovanjima mizeran, ali nije uspio pronaći rješenje kako ga poboljšati. Čak i nije samo problem u samom učinku, nego u načinu na koji Osijek igra u gostima. Uglavnom, izgleda oprezno i nedovoljno ambiciozno, pa nije ni čudo što teško stvara prilike. Ovog proljeća u 180 gostujućih minuta nije ni jednom pogodio suparničku mrežu, a stvorio je samo dvije izglednije prilike za pogodak (obje protiv Gorice, nap.a.). "Puno premalo" od momčadi na koju se gleda kao na napadačku. Bijelo-plavi su baš pravi primjer dr. Jekylla i mr. Hydea. Momčadi s dva potpuno različita lica. Kod kuće "deru" sve redom, a na gostovanjima ni traga ni glasa odlučnosti, hrabrosti, agresiji koju pokazuju pred svojim navijačima. Obično takve odlike imaju oni koji se bore za prvoligaški život, a ne oni čiji su ciljevi, poput Osijekovih, visoki. Teško je naći smisleno odgovor na pitanje u čemu je Osijekov problem. Krije li se on u kvaliteti ili je čisto karakterne naravi. Bliži smo drugom zaključku, jer ako se pred domaćom publikom može, onda nije samo kvaliteta upitna. Istina, bar pola momčadi koju Kulešević obično šalje na teren nije sposobno kvalitetno odigrati utakmice u kontinuitetu. Bljesnu pa onda nestanu na nekoliko susreta, pa opet bljeskom prevare. Među one koji su konstanta spadaju vratar Ivica Ivušić, kapetan Mile Škorić, Ante Majstorović, Laszlo Kleinheisler i Mirko Marić. Ostali su skloni prevelikim oscilacijama u kvaliteti igara. Iako nabrojeni doista čine kralježnicu momčadi, ostali kralješci u njoj očito nisu dovoljno dobri da bi se momčad u kontinuitetu mogla držali uspravno. I otud taj ritam "toplo-hladno", koji izluđuje navijače, a vrlo vjerojatno i samog trenera Ivicu Kuleševića. U ovom trenutku zbilja je teško reći kakav je zapravo doseg te momčadi kad jednom oduševi, a odmah nakon toga blijedom partijom nadu grubo spusti na zemlju.


- Najveći naš problem na Rujevici bila je meka igra. Napravili smo upola manje prekršaja od Rijeke i u tom se detalju krije puno odgovora zbog čega smo izgledali nemoćno. U derbijima se ne može pobjeđivati na takav način - rekao je Alen Petrović, sportski direktor NK Osijek.


To upućuje na karakter. U borbi za visoke pozicije igra "na finjaka" ne prolazi. To je pravi mali rat koji ne priznaje nikakve alibije, a u Osijekovoj igri na riječkom stadionu bilo ih je previše. Nije bilo čovjeka koji bi preuzeo odgovornost i izvukao momčad iz letargije. Što je najzanimljivije, poraz u Rijeci prvi je nakon sedam utakmica, pa taj podatak neće otkriti problem koji Osijek zapravo ima. No unutar tih sedam susreta su remiji protiv posljednjeplasiranog Varaždina i Inter Zaprešića, koji je također u žestokoj borbi za opstanak. Bilo je u toj seriji i blistavih trenutaka, poput pobjeda nad Lokomotivom (4:0) i Dinamom (1:0), što samo dokazuje oscilacije osječke momčadi od nastupa do nastupa. Zapravo je iznenađujuće što je Osijek s tolikim oscilacijama još uvijek u poziciji koja mu omogućuje napad na drugo mjesto.

Istina, sad je to iz drugog reda, ali već bi eventualna pobjeda nad Hajdukom opet vratila bijelo-plave u prvi red izazivača. Međutim, ako se ne nađe rješenje za vrlo neuvjerljive nastupe na gostovanjima, Osijek neće izdržati u toj utrci. Istina, ima još u njoj dosta dionica, ali nije ohrabrujuće što osječka momčad ne pokazuje nikakve pomake kada igra u gostima. Prvenstvo zbog svoje dužine dopušta uspone i padove, no bijelo-plavima se približava najvažnija utakmica u dosadašnjem dijelu sezone - polufinale Kupa. S današnje točke gledanja, loša je vijest što će Osijek plasman u svoje treće finale Kupa Hrvatske morati tražiti u gostima, točnije, baš na Rujevici. Do tog okršaja ostalo je još 20-ak dana, u kojima će Osječani jednostavno morati nešto promijeniti u svom mentalitetu ako žele vidjeti finale. Budu li nedorečeni, kao što su cijele sezone u gostima, teško se mogu nadati prolasku u završnu utakmicu Kupa.


- U Rijeci jednostavno nismo bili na onoj razini na kojoj smo odigrali utakmicu s Dinamom. Nismo uspijevali napraviti nešto konkretnije i sada moramo razmišljati kako to popraviti u utakmicama koje slijede. Morat ćemo pružati više - objektivan je Ivica Ivušić, vratar bijelo-plavih.


Uglavnom, polufinale Kupa sve je bliže i premda Kulešević želi razmišljati samo o prvom sljedećem susretu, sve će teže iz glave izbacivati taj susret u Rijeci. Vremena je sve manje, a kod njegove je momčad sve "isto ko i lani". Zapravo sada slijedi razdoblje u kojem će Kulešević biti na najvećem trenerskom ispitu. Osijeku treba nekakva promjena, treba mu drukčiji način igre na gostovanjima. Možda čak i nešto radikalnija promjena od one koju bi trener želio uvesti, jer način na koji je Osijek dosad igrao vani ne donosi željeni rezultat, a sezona se polako približava svom vrhuncu. Bijelo-plavi su još uvijek živi u svim bitkama, ali stvarno im je nužna promjena u načinu razmišljanja na utakmicama koje igraju izvan svog stadiona.
I u tome Kulešević može i mora odigrati najvažniju ulogu. Dolazi razdoblje sezone u kojem se priče o "projektima i razvoju igrača" na trenutak trebaju ostaviti po strani. To je vrijeme kada u prvi plan dolazi samo jedno - rezultat.