Zoran Milanović peti je hrvatski predsjednik. O svečanoj inauguraciji, koja i nije bila baš toliko svečana, mišljenja su podijeljena, kao i o himni u izvedbi Josipe Lisac i riječkog pijanista Zvjezdana Ružića. No to je sporedno, samo tzv. zrnca uz kavu, jer puno je važnije to što je novi predsjednik u svom izuzetno kratkom obraćanju hrvatskim građankama i građanima obećao.

Iako mu govor nije bio u detalje razrađen, tri su ključne poruke: patriotizam nasuprot sirovom nacionalizmu, borba protiv diskriminacije i kvaliteta obrazovanja. A dobre su mu poruke i o neovisnosti znanosti, sudstva i medija te borbi protiv korupcije. Rekli bismo, prilično aktualno, ali takve su poruke slali i svi njegovi prethodnici, pa će biti zanimljivo gdje će i kako Milanović nalaziti prostor za aktivno djelovanje u provođenju svojih ciljeva. Velik zalogaj bit će i najavljeno zauzimanje za konačno jedinstvo, nasuprot još uvijek sve izraženijim podjelama u društvu. Stoga je možda i poruka “Ovo je kuća za nas, za sve nas” također mnogima zazvučala preambiciozno. Ali, ako ipak novi predsjednik imalo uspije u svojim naumima i onome što će mu biti u fokusu petogodišnjeg mandata, već bi to bio velik korak.

Nadalje, inauguracijski govor odisao je pomirljivošću i odavao čovjeka spremna na kompromis, što mu u ne tako davnom premijerskom mandatu nije bila odlika. Uglavnom, poručio je da, kada je riječ o suradnji s Vladom i premijerom Andrejom Plenkovićem, “ne kani biti korektivni, nego konstruktivni faktor”. Ali tu ponovo dolazimo do pitanja kako kao ljevičarski predsjednik kani to poštovati, i to bar u prvoj godini mandata, kada su ujedno i parlamentarni izbori. Dakle, kako će doista funkcionirati suradnja predsjednika države i premijera i tko će bolje proći u kohabitacijskoj bitki, u ovom trenutku doista jest nepoznanica.

Inače, kontroverze već stvara i Milanovićev izbor savjetnika, pa je već prvog radnog dana morao komentirati navode vezane uz savjetnicu za kulturu Jadranku Žarković Pečenković. Njoj se, naime, na teret stavlja sponzoriranje navodno diskriminatornih predavanja, i to dok je bila ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje. Tu je zatim i Velibor Mačkić, profesor na Katedri za ekonomsku teoriju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, koji će biti jedan od savjetnika, i to za ekonomiju. Inače, taj mladi ekonomist vidi turizam kao “apsolutno prokletstvo”. Mišljenja je kako bismo se, da nema turizma, morali drukčije ponašati, te samim time biti i uspješniji. A za domaću političku elitu kaže da je “zastrašujuće netransparentna”.