Magazin
BLISKI ISTOK: TRUMPOV MIROVNI PLAN

Pandorina kutija spremna za otvaranje!
Objavljeno 22. veljače, 2020.
NAFTA KOLO VODI: SVIJET U STRAHU OD NOVE RECESIJE I KRIZE GLOBALNOG GOSPODARSTVA

Dugo najavljivani mirovni plan za Bliski istok Donald Trump predstavio je 28. siječnja 2020. Plan je izradio tim koji su predvodili Trumpov savjetnik i zet Jared Kuchner te Awi Berkovitz i Jason Greenblatt, specijalni savjetnik predsjednika SAD-a za međunarodne pregovore. Plan je pripreman u tajnosti pune tri godine i svi su ga čekali sa zanimanjem jer je, bar prema najavama, trebao donijeti prijedlog razrješenja problema koji više od 70 godina potresa Bliski istok i svijet, a to je pitanje palestinske države.

Kada je plan konačno dovršen i njegov prijedlog predstavljen javnosti, odmah se postavilo pitanje otvara li Trump njime Pandorinu kutiju na Bliskom istoku koja će umjesto mira dovesti do još jednog krvavog rata čija bi vatra mogla zahvatiti mnogo šire područje. Kakav je Trumpov mirovni plan najbolje je pokazalo kretanje tržišne cijene nafte. Nafta s Bliskog istoka najmoćnije je oružje zbog kojeg su u 20. stoljeću pokrenuta dva najkrvoločnija rata u ljudskoj povijesti. Prvi svjetski rat pokrenut je zbog pokušaja Njemačke da u suradnji s Turskom izgradi željeznicu Berlin - Bagdad i tako riješi pitanje opskrbe naftom. Drugi svjetski rat i njemački prodor na istok te okupacija sjevernih dijelova Afrike (Libije i Alžira) bio je pokušaj uspostavljanja nadzora nad svjetskim izvorima nafte. Nafta je kao pogonsko gorivo i važna sirovina u kemijskoj, prerađivačkoj i prehrambenoj industriji postala pitanje svjetskog prestiža i moći.

NAFTA IGRU VODI
Onaj tko drži nadzor nad globalnim izvorima nafte, u rukama ima geopolitičku moć. Borba za naftu, unatoč svim inovacijama, počevši od proizvodnje ugljikovodika (nafte) od škriljaca do električnih i hibridnih vozila, nastavlja se nesmiljenom žestinom u 21. stoljeću. To pokazuju globalna politička kretanja u posljednjih 30 godina od Zaljevskog rata 1991. godine do intervencije SAD-a u Iraku 2003. godine. Napetosti između SAD-a i Irana neprekidno traju još od prosinca 1978. godine, kada je udarom smijenjen šah Reza Pahlavi, i izazvane "iranske talačke krize" do danas. Najnoviji strateški geopolitički događaji vezani su uz odnose SAD-a, Rusije i Turske te odnose SAD-a, Saudijske Arabije i Irana na Bliskom istoku. Tu je i pitanje Sirije - žeravice koja stalno plamti i koju svaka od uključenih strana u sukob može potpiriti u bilo kojem trenutku, prema potrebi.

Ključnu ulogu na Bliskom istoku okružen islamskim državama ima Izrael. Mirovni plan za Bliski istok, koji su predstavili Trump i izraelski predsjednik Netanyahu, predviđa osnivanje palestinske države s prijestolnicom u predgrađu Istočnog Jeruzalema, dok bi sveti grad Jeruzalem, na koji povijesno pravo polažu sve tri religije (judaizam, kršćanstvo i islam) potpuno pripao Izraelu. Palestinski predstavnici nisu uopće konzultirani u izradi niti pozvani na predstavljanje mirovnog plana te su ga s indignacijom odbacili. Oni žele da Istočni Jeruzalem pripadne Palestini i bude prijestolnica njihove nove države. Palestinci odbijaju bilo kakvu suradnju s američkom stranom od 2018. godine, kada je SAD prebacio veleposlanstvo iz Tela Aviva u Zapadni Jeruzalem. Izrael je mirovni plan bezrezervno podržao jer predviđa punu izraelsku kontrolu nad rijekom Jordan koja predstavlja žilu kucavicu, dok bi palestinsku državu činilo mnoštvo odvojenih, nepovezanih područja. Inače, područja palestinske države međusobno bi se povezala mrežom tunela. Ako se zapitate tko će graditi te tunele ispod države Izrael, odgovor je vrlo jasan - gradit će ih u budućnosti zajednički građevinski poduzetnici Donald Trump, kad više ne bude predsjednik SAD-a, i njegov zet Jared Kuchner!

Prigodom predstavljanja mirovnog plana, Trump je izjavio kako bi on mogao biti "posljednja šansa za Palestince." Usto se postavio ucjenjivački prema Palestincima davši im rok u kojemu se moraju nedvosmisleno izjasniti prihvaćaju li ga ili ne. Ovakav stav pokazuje kako je mirovni plan izrađen samo radi pružanja podrške kampanji za izraelske izbore u ožujku i američke predsjedničke izbore u studenome ove godine. Mirovnim planom Trump se želi dodvoriti izraelskoj desnici.

IZBORNA GROZNICA
Dodatni problem za Trumpa jest najava ulaska moćnog Mikea Bloomberga, podrijetlom Židova, u američku predsjedničku kampanju na strani demokrata. Mike Bloomberg bio je gradonačelnik New Yorka od 2002. do 2014. godine i većinski je vlasnik poznatog medijskog servisa Bloomberg, koji 24 sata neprekidno emitira financijske vijesti po svijetu. Kampanja koju je krajem prošle godine pokrenuo Mike Bloomberg na svom servisu protiv Donalda Trumpa tražila je žurnu reakciju. Trenutni američki predsjednik nije imao ponuditi ništa bolje od mirovnog plana za Bliski istok u nadi da će uspjeti uz sebe vezati moćni izraelski lobi koji u SAD-u, ali i izvan SAD-a, drži svijet financija, prije nego što to učini Mike Bloombereg. Mirovnim planom Trump je na užareno i osjetljivo područje donio upaljač s otvorenim plamenom. On pokušava dodatnim izazivanjem kaosa na Bliskom istoku održati pozornost javnosti u SAD-u na sebi predstavljajući se kao mirotvorac.

Osim toga, dogovor između Trumpa i Putina, nakon kojeg su se američki vojnici povukli iz Sirije, pokvarila je Turska svojim upadom na područje pod kontrolom sirijskih Kurda u dogovoru s ruskom stranom. Trump strahuje kako bi izlazna strategija iz Iraka mogla ohrabriti Tursku da napravi isti potez na iračkom području što bi bilo loše za njegovu predsjedničku kampanju. Izraelski izbori u ožujku, u kojima će se desnica predvođena Benjaminom Netanyahuom pozivati na mirovini plan Donalda Trumpa, sigurno neće ostati bez reakcije palestinske strane. U okolnostima povećane užarenosti dovoljna je i iskra da potpali međunarodno bure baruta i pokrene spiralu požara koja će se teško moći nadzirati.

STRAH OD NOVOG ŠOKA
I sad se ponovo vraćamo na njezino veličanstvo - naftu! SAD je nakon usvajanja tehnologije proizvodnje ugljikovodika iz škriljaca, koja jako zagađuje okoliš, postao najveći proizvođač, ali i potrošač nafte na svijetu. Izraelski izbori i podizanje političke napetosti na Bliskom istoku već utječu i dodatno će utjecati na kretanje cijene nafte na svjetskom tržištu. Financijski analitičari će u idućem razdoblju oči usmjeriti prema Bliskom istoku. Cijena zamrznute sirove nafte (Ice Brent Crude) na svjetskom tržištu od početka godine do predstavljanja Trumpova mirovnog plana za Bliski istok smanjena je sa 68,13 na 54,76 USD po barelu (pad za 19,6 %), da bi se nakon toga povećala na 57,13 USD (rast za 4,3 %).

Hoće li iz Pandorine kutije koju otvara Donald Trump svojim mirovnim planom za Bliski istok proizaći novi “naftni šok” i svi drugi užasi, a ostati zaključana nada Palestinaca u dobivanje vlastite države, to će se doznati u kratkom roku do godinu dana. Pobijede li, naime, Netanyahu u ožujku i Trump u studenome ove godine, predloženi bi se mirovini plan operativno mogao početi provoditi. Ako Trump ne bude uspio izboriti drugi predsjednički mandat, o miru između Izraelaca i Palestinaca pregovore će voditi neki novi ljudi. Bilo kako god, iza ove propagandno-političke igre na globalnoj razini za većinu ljudi zasad će ostati tek briga kako u osobnim proračunima pronaći dodatni novac za višu cijenu goriva. Međutim, iz ove igre može se izroditi nešto mnogo veće, novi “naftni šok” koji će biti okidač za novu recesiju i krizu globalnog gospodarstva.

Piše: Stanko DABIĆ
Izraelski izbori u ožujku, u kojima će se desnica pozivati na mirovini plan Donalda Trumpa, sigurno neće ostati bez reakcije palestinske strane.
Pobijede li Netanyahu u ožujku i Trump u studenome ove godine, predloženi bi se mirovini plan operativno mogao početi provoditi.
Plan predviđa osnivanje palestinske države s prijestolnicom u predgrađu Istočnog Jeruzalema, dok bi sveti grad Jeruzalem, na koji pravo polažu sve tri religije, potpuno pripao Izraelu.
Povratak na staro
Prvi predsjednik Izraela, David Ben-Gurion prihvatio je plan podjele mandatne Palestine na osnovu rezolucije UN-a iz 1947., koji mu je dodijelio dio Palestine, bez Jeruzalema, koji bi bio pod međunarodnom upravom. Palestinci i arapske države odbili su taj plan i 15. svibnja 1948. godine vojske šest arapskih država napale su mladu izraelsku državu. Ben Gurion je ušao u povijest, kao vizionar i veliki državnik, stvorio je poštovanu i jednu od najrazvijenih država svijeta na 56% teritorije povijesne ili mandatne Palestine. Palestinci bi sad trebali usvojiti istu ideju i pokušati u pregovorima korigirati načela u mirovnom planu koja im se ne dopadaju. Palestinci moraju prije toga održati dugo odlagane izbore, ujediniti vlade u Ramalli i u Gazi te raditi na izgradnji prozapadnog tipa demokracije, ojačati borbu protiv korupcije i raditi na razoružanju militantnih grupa.(IFIMES/DJ)
Granica od 1.400 km
Što se tiče izraelskih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali, izraelski i palestinski pregovarači prethodno su razmatrali mogućnosti pripojenja velikih naselja izraelskoj državi, koja se nalaze duž granice između Izraela i Zapadne obale iz 1967.godine. Palestinci dobivaju ekvivalent zemlje od Izraela kao naknadu za ta naselja. Prema ovom aranžmanu, 85% doseljenika ostat će na 3 - 5% teritorije Zapadne obale, koja će biti priključena Izraelu. Udaljena i manja naselja na Zapadnoj obali biće evakuirana. Sigurnosni aspekt je dužina nove granice između Izraela i palestinske države. Umjesto granice iz 1967. godine, koja je duga 311 kilometara, Trumpov mirovni plan predvidio je granicu od oko 1.400 kilometara! Poteškoće u obrani tako dugih granica su velike, a izraelskoj vojsci će vjerojatno biti vrlo teško odraditi ovaj zadatak.(IFIMES/DJ)
Suverenitet Jeruzalema
Prethodni pregovarači trudili su se uskladiti kontradiktorne zahtjeve za suverenitetom nad Jeruzalemom, posebno u svetom području, koje uključuje Stari grad i tamošnja kršćanska, islamska i židovska svetišta. U prošlosti su pregovarači pokušali riješiti pitanje suvereniteta u obliku zajedničkog upravljanja Starim gradom. Trumpov team riješio je to pitanje tako što je zauvijek dodijelio Izraelu suverenitet nad cijelim Jeruzalemom. Plan stavlja gotovo sve arapske četvrti u Istočnom Jeruzalemu pod izraelski suverenitet, ostavljajući Palestince sa svojim selima Kafarakab, Abu Dis i izbjegličkim kampom Shuafat. Na istoku Jeruzalema (ne u Istočnom Jeruzalemu), Palestincima se nudi gradnja glavnog grada Al-Quds, što je arapsko ime za Jeruzalem. No, u tom bi slučaju palestinski glavni grad bio odvojen od džamije Al-Aqse i od 300.000 Palestinaca, koji danas žive u Istočnom Jeruzalemu.(IFIMES/DJ)
Najčitanije iz rubrike