Osijek
PROGRAM PREDŠKOLE U DJEČJEM VRTIĆU MASLAČAK

Korak do klupe družimo se, učimo i puno se smijemo
Objavljeno 19. veljače, 2020.
“Nedostaje mi nekada mama, ali volim predškolu. Imam ovdje prijateljice”, kaže nam Lorena, jedna od 91 djeteta iz predškole

U Dječjem vrtiću Maslačak posljednja dva tjedna još je više veselja i smijeha nego što je to uobičajeno. Što ne čudi, jer od 3. veljače ondje, u sklopu programa predškole, svakodnevno boravi 18 novih vrtićarca. Uz pomoć svoje "tete" Slavice pripremaju se za jesen, kada će prvi put sjesti u školske klupe. U vrtiću će ukupno provesti 250 sati raspoređenih na pet i pol sati dnevno.

U pedagoškoj godini 2019./2020. u program je predškole pod kapom Dječjeg vrtića Osijek uključen ukupno 91 predškolac raspoređen u pet vrtića. “Program predškole ima osnovnu zadaću - razvijanje i unaprjeđivanje tjelesnih, emocionalnih, komunikacijskih, socijalnih i spoznajnih vještina koje dijete treba steći prije polaska u školu. Naglasak je u interaktivnom odnosu i ostvarivanju što kvalitetnijeg i raznovrsnijeg kontakta s vršnjacima s obzirom na to da je riječ o djeci koja mahom uopće nisu pohađala nikakvu odgojno-obrazovnu ustanovu. S djecom se radi i prema novom kurikulumu za predškolski odgoj, tako da mališani biraju što će raditi i odgojiteljica adekvatno njihovu interesu radi poticaje”, objašnjava Vladimirka Vidović, pedagoginja mentorica Dječjeg vrtića Osijek, koja nas je dočekala u “Maslačku”, te predstavila predškolcima “Žirafama” i njihovoj odgojiteljici Slavici Benčik koje smo zatekli u likovnim aktivnostima i izradi lutaka od uporabnih materijala. Sve to nakon posebnog jutarnjeg rituala kojim se pripremaju za zajednički dan.

“Prvi dani nisu bili laki. Bilo je i suza, zadrške, kod nekih je i dalje to povremeno prisutno iako smo ušli u treći tjedan druženja. Zato se trudim da nam svako jutro bude ugodno. Djeca nakon ulaska u prostoriju prolaze kroz mala simbolična vrata sa zastorom i biraju način na koji ćemo se pozdraviti. I tu moram napomenuti da većina njih bira zagrljaj. Potom sjedamo na tepih i kroz ploču osjećaja govorimo kako se osjećamo te svoje osjećaje prikazujemo kroz kazalište. Slijedi niz aktivnosti koje djeca odabiru sama, a ja ih pratim i pomažem. Tako su mi pokazali da ih jako zanimaju građevine i koncept ‘grada‘, pa smo krenuli učiti građevine svijeta te nešto više o građevinama u našem gradu. Pokrenuli smo i mali projekt ‘Grad to smo mi‘, ostvarili suradnju s Dječjim kazalištem, Muzejom Slavonije, Galerijom likovnih umjetnosti i GISKO-om, a rezultate ćemo prezentirati roditeljima umjesto klasične završne predstave”, kaže odgojiteljica Slavica.

Uz nju su stalno mališani. Među njima i šestogodišnja Lorena Humer.

“Nedostaje mi nekada mama, ali volim predškolu. Imam ovdje prijateljice, dvije Petre i Niku. Sviđaju mi se i dva dječaka, Josip i Vedran. Oni su blizanci, isto izgledaju! Puno crtamo, volim crtati, veselim se školi”, kaže Lorena i s prijateljima nas ispraća s osmijehom. Mašemo i mi njima i želimo im još puno veselih vrtićkih dana.

Ivana Solar
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike