ČAČINCI

Ankica (69) i Stjepan (71) Anđelić iz Čačinaca nedavno su proslavili pola stoljeća zajedničkog života. Oboje iz skromnih obitelji, ali vrijedni i radišni, upoznali su se dok je Ankica još bila školarka.

- Bila sam osnovnoškolka kada je Stjepan iz mjesta Balinci došao u Čačince raditi i odmah smo se nekako zagledali jedno u drugo. Kada sam završila osmi razred, počeli smo se sve više viđati, tri i pol godine trajala je naša veza, i to s prekidima, i onda su došli svatovi kada sam imala 18 i pol godina - priča Ankica i pojašnjava zašto ‘‘s prekidima‘.

- Jedno vrijeme nismo bili zajedno jer se dogodila situacija da se moj Stjepan sviđao jednoj drugoj djevojci, a mi smo bile dobre, no nismo znale da se radi o istom dečku. I onda kada smo jednom putovale vlakom, u razgovoru smo dokučile da pričamo o istom dečku i ja sam joj čak dala njegovu adresu, pa mislim neka bude što bude.

- U to vrijeme ja sam otišao u vojsku i dobivao pisma od obje. Odjednom, nema više pisama, ja tužan u vojsci i ne znam što se događa. Nisam se puno raspitivao, čekao sam da dođem kući pa da riješimo zavrzlamu. Kada sam se vratio, otvorio sam gostionu pod nazivom ‘‘Sedam kotača‘‘. Tamo negdje pred blagdane Ankica je s prijateljicama došla u moj lokal i tu smo se opet sreli, popričali i ja sam je naravno pratio kući, i tada smo ponovno krenuli u vezu. I naravno, vrlo brzo smo se odlučili zaručiti, i vjenčati - priča Stjepan, koji je počeo raditi u tadašnjem orahovačkom hotelu i postao cijenjen ugostitelj u cijelom kraju.

Ankica kaže kako su njihov najveći uspjeh sretna, zdrava i zadovoljna djeca i unučad i daje svoj "recept" za dug i uspješan brak.

- Prije svega, puno razumijevanja i tolerancije. Uvijek volim reći da često treba šutjeti, kažem ovim mladim parovima da moraju ponekad povući ‘‘ručnu‘‘, ono, staviti vode u usta pa kad se ugrije, promijeniti u drugu. Ako se voliš, sve se da riješiti. Puno smo mi toga prošli, život nas nije mazio, a nikada neću zaboraviti vrijeme Domovinskog rata kada je Stjepan bio ranjen. Srećom, opravio se i sve je dobro završilo - prisjetila se Ankica. Ona je i danas članica KUD-a Čačinci, a Stjepan braniteljskih udruga. Rado se odazivaju na sva druženja, i to je ono što ih "drži" - vesela narav, zajedništvo i veliko srce. Zlatni pir proslavili su s rodbinom i velikim brojem prijatelja, plešući do ranih jutarnjih sati, vedra duha kakvim su pobijedili sve životne probleme.
Vladimir Grgurić