Objavljeno 17. veljače, 2020.
U svom novom radu O:I D. B. Indoš kroz šahtofonsku glazbu donosi tihe mega(reflekto)fonske kulise povremeno nadglasane živim glasovima i njima pripadajućim oprugama, post-noise kaotičnom bukom gitare, basa, bubnja i saksa stvarajući bučne šahtofonije. Ponedjeljak i utorak, 17. i 18. veljače, prava je prilika za noise na šahtofonima!
Šahtofonska glazba je vrsta hibridne zvukovne umjetnosti, ona je udaljavanje od glazbe, od notnog zapisa ka grafičkom zapisu koji daje instrukcije za mikrozvučno izvođenje na makrofotogramskom materijalu iz Martinčeve knjige na kojoj stvaramo konceptualnu praksu zvukovnog u umu i umskog u zvukovnom. Nadalje, proizvodimo ur-holografonske susrete nadzornih kamera inkorporiranih u konstrukciji nomadskih Šahtofona, koji klize glatkim teritorijem izbrazdanim paralelnim metalnim šinama. Susretanje uhvaćenih slika je rad nadzornih kamera koje snimaju slike unutar trostrane šaht crne kutije, jedno mnoštvo slika je uhvaćeno u sigurnosnim ogledalima, a drugo mnoštvo slika proizlazi iz direktnog kontakta ruku i opruga u jezgri crne šaht kutije.
Početkom 1977. Ivan Martinac je inicijator osnivanja filmske biblioteke Elipse, iste godine tiska Filmsku teku (filmografiju svjetskih i jugoslavenskih redatelja), a 1980. Carl Theodor Dreyer: Stradanje Ivane Orleanske ("rekonstrukciju" istoimenoga filma postupkom fotogram na fotogram).
N.Vek.
Nismo primarno smrtna, nego usmrtiva bića
Politika rada temelji se na tezi da su aparati kojima je suvremeno čovječanstvo okruženo (ne samo atomski) stvorili krajolik u kojemu je sebe učinilo bogovima ili čak sličnim Bogu. Radi se o statusu ljudi i tehnike, bez obzira na to jesmo li religiozni ili ne, u kojem bez obzira na činjenicu da su uvjeti naše egzistencije potpuno ili djelomično izmijenjeni, za njihovu karakterizaciju više nisu dovoljni drugi pojmovi osim religijskih. Pod ovim se podrazumijeva da danas nismo svi primarno smrtna nego usmrtiva bića - ističe se u najavi.