NATALIA ZIELINSKA

NEDOSTAJE SURADNJA PRIVATNOG, JAVNOG I NEVLADINOG SEKTORA

Euro Grant Konzalting (EGK) jedna je od prvih poljskih tvrtki u Hrvatskoj koja se bavi pripremom i provedbom EU projekata. No, s obzirom na to da smo već sedmu godinu na tržištu, bazirajući se na našem iskustvu, ali i mreži kontakata, razvijamo i usluge poslovnog savjetovanja te povezivanja poljskih i hrvatskih tvrtki - pojašnjava Natalia Zielinska, direktorica EGK iz Zagreba, te dodaje:

- Krenuli smo 2013. na samom početku provedbe ESI fondova u Hrvatskoj koristeći bogato poljsko iskustvo naših osnivača. Na početku smo se susreli s velikim razlikama i brojnim preprekama, no zahvaljujući strpljenju, profesionalnosti i predanosti naših zaposlenika, ali i povjerenju i dugoročnim partnerskim odnosima s našim klijentima, uspjeli smo u ovih sedam godina stvoriti jednu od najuspješnijih Hrvatskih tvrtki u domeni EU fondova.

U svom dosadašnjem radu ističete iskustvo Poljske u povlačenju sredstava iz fondova EU-a. Što iz toga iskustva može naučiti RH, i zašto RH još uvijek povlači premalo sredstava iz EU fondova?

- Da, osnivači su istaknuti poljski stručnjaci za EU fondove, vlasnici sličnih poduzeća u Poljskoj. Kolega Romanom i ja završili smo školovanje u Poljskoj. Osobno, diplomirana sam stručnjakinja za EU fondove, završila sam specijalistički studiji na Sveučilištu u Wroclawu. Mogu reći da prije svega nedostaje ta razina obrazovanja formalnog i neformalnog, ali kadrovska je politika u Hrvatskoj prepreka. Tek prije možda dvije ili tri godine počeli su se provoditi stručni programi za voditelje projekta, no pitanje je koliko su oni učinkoviti u nedostatku kadrova u javnom sektoru. Provedbena tijela imaju veliku fluktuaciju zaposlenika, zbog čega dolazi do organizacijskih poteškoća i, primjerice kašnjenja u isplatama. Na lokalnoj razini postojeći zaposlenici i nakon stručnog osposobljavanja nemaju često vremena paralelno voditi druge projekte uz svoje obveze, ili se kadrovska politika svodi na političke veze i zapošljavaju se ljudi bez adekvatnog znanja i iskustva. S druge pak strane uporno se ograničava utjecaj konzultanata. Kod određenih natječaja voditelji projekta moraju bit isključivo zaposlenici organizacija, što nije uvijek najpovoljnije rješenje, posebice kod malih udruga na ruralnim područjima. Uporno se smanjuje postotak prihvatljivih troškova za usluge konzultanata, forsira se rad regionalnih razvojnih agencija, što je potrebno, ali u sinergiji s privatnim sektorom.

Ta sinergija nedostaje ne samo u pripremi i provedbi projekta, nego i na razini programiranja. Kod određenih radnih tijela koja odgovaraju za pripremu ključnih programa iz EU fondova fale stručnjaci iz privatnog sektora, u suradnji s Hrvatskom udrugom poslodavca pokušavamo što više biti uključeni u taj proces kako bismo dali svoje iskustvo i znanje stečeno u radu na konkretnim projektima, no iz nekih razloga to se ne prihvaća. To je jedan od prvih razloga zašto Hrvatska nije uspješna poput Poljske u procesu povlačenja sredstava, programi moraju biti usklađeni sa stvarnim potrebama na lokalnoj razini, što zahtijeva suradnju između privatnog, javnog i nevladinog sektora. U Hrvatskoj te suradnje nedostaje. Naravno, ključna razlika leži u samom sustavu koji je u Poljskoj decentraliziran, svaka županija ima svoj regionalni program. U Hrvatskoj imamo programe samo na centralnoj, državnoj razini. I tako isti pozivi vrijede za poduzetnike na otocima, na brdsko-planskim područjima, ili u urbanim aglomeracijama. A potrebe na razini županija drastično se razlikuju. Sami imamo urede u Zagrebu i Ogulinu, radimo s malim obiteljskim tvrtkama i s velikim kompanijama. Ponekad je sve to jako teško uklopiti u jedan natječaj.

Što se financija tiče, upravo je aktualan novi proračun Europske unije. Vidimo da je mnogo nesuglasica oko financijskih izdvajanja bogatih i onih siromašnijih članica EU-a… Kako to komentirate?

- Jedan od glavnih razloga nastale situacije je Brexit - Ujedinjeno Kraljevstvo pridonosilo je prosječno 12 do 14 milijardi eura godišnje u zajednički proračun, što izaziva smanjenje BDP-a po stanovniku u EU-u – što je istovremeno i ekonomski pokazatelj koji se koristi za raspodjelu strukturnih fondova. Zbog nastale situacije najviše su oštećene države poput Austrije i Danske, za koje Brexit znači povećanje članarine (za oko 10 %) u usporedbi s drugim zemljama. Upravo zbog toga više razvijene zemlje (Austrija, Danska, Nizozemska i Švedska), zagovaraju smanjenje proračuna za kohezijsku politiku te povećanje sredstava za inovativna istraživanja, znanosti i energetsku transformaciju. Prema prijedlozima Europske komisije iz svibnja 2018. godine, razina financiranja kohezijske politike u novom proračunu trebala bi pasti sa 63 na 41 milijardu eura. Države povezane s grupom prijatelja kohezije, ako su najveći korisnici tih mjera, na to ne žele pristati. Moj je osobni stav da u industrijskoj revoluciji 4.0, kojoj svjedočimo, sasvim opravdano dio financijskih potpora treba preusmjeriti na razvoj inovacija i konkurentnost gospodarstva. S druge strane ipak imamo zemlje poput Hrvatske koje su kasnije ušle u Uniju i još uvijek zaostaju po pitanju osnovne infrastrukture. Teško je izdvajati u obnovljive izvore energije kada u nekim naseljima još uvijek nema vodovoda ili kanalizacije. To su velike dileme, i sama s napetošću pratim razvoj događaja.

Pozdravljam najavljene reforme u sklopu kojih će poseban fokus dobiti urbane aglomeracije kao pokretači regionalnog razvoja, dok će korištenje sredstava na lokalnoj razini ovisiti više o tijelima lokalne vlasti.

U okviru proračuna, govori se i o transparentnijem korištenje novca iz kohezijske politike. Što to znači?

- Sustav raspodjele sredstava u okviru kohezijske politike bit će malo izmijenjen. I dalje će se temeljiti na kriteriju BDP-a po stanovniku, ali sada će uključivati i nove kriterije poput nezaposlenosti mladih, niskog obrazovanja, klimatskih promjena i aktivnosti povezanih s prijmom i integracijom migranata, što je donekle logično, s obzirom na neslaganje oko ovih tema između država članica. Osim toga veći broj kriterija bolje će odražavati lokalnu društveno-ekonomsku situaciju. Osim toga Komisija predlaže da se pojednostavi pristup fondovima uvođenjem istih pojednostavljenih pravila za sve države članice kako bi se olakšala provedba projekta na državnim razinama. Najavljeno je smanjenje administrativnog opterećenja i uvođenje jednostavnijeg postupka kontrola za poduzeća. Komisija također nastoji financiranje učiniti fleksibilnijim - nakon srednjoročnog pregleda moći će se prenijeti dio sredstava u posljednje dvije godine programa, što bi recimo sada bilo od velike koristi za Hrvatsku koja prema pojedinačnim osima ima neiskorištenih sredstava i ne može ta sredstva jednostavno raspodijeliti.

Zemlje okupljene u grupi "Prijatelji kohezije", a tu je i RH, traže da iznos novca za kohezijsku politiku ostane isti. Kakav po tom pitanju očekivati ishod, i što RH može očekivati od Proračuna i Kohezijske politike u idućem sedmogodišnjem razdoblju?

- Hrvatska prije svega treba počistiti svoje dvorište i ozbiljno analizirati tekuće razdoblje, identificirati najveće prepreke i nedostatke i krenuti u osmišljavanje učinkovitijeg modela.

Nije pitanje što će biti s novim sredstvima, nego što će se dogoditi s dosadašnjom alokacijom. Veliki broj poziva nije niti raspisan. Još uvijek smo na dnu liste prema pitanju postotka isplaćenih sredstava, još uz to prijete nam dodatne financijske korekcije. Trenutačno korekcije u prosjeku iznose oko 10 %, i pitanje je kako će se to utjecati na započete investicije. Tržište se drastično promijenilo u zadnjih nekoliko godina, slijedi pregled postignutih rezultata korisnika, kao i ispunjavanja zadanih pokazatelja. Neki su korisnici prije nekoliko godina planirali zaposliti desetke novih radnika kojih trenutačno nemamo na tržištu, a kašnjenja u isplatama i korekcije utjecale su na financijske rezultate koji su također predmet kontrole. Na današnji dan još deseci prijavitelja čekaju ugovore za projekte odobrene još u prošloj godini. Pitanje koliko će biti izvedivo provesti projekte do 2023. godine.

Potrebno je ubrzati procese dodjele sredstava i pojednostaviti pravila provedbe. Identificirati najveće pogreške, poput najbržeg prsta, povećati alokaciju za poduzetnike, pametnije programirati sredstva za razvoj ruralnih područja, nastojati decentralizirati sustav i uključiti veći broj stručnjaka iz raznih sektora. U suprotnom neće bit problem koliko ćemo sredstva imati na raspolaganju, nego možemo li uopće ista koristiti, i to pametno, na način da zaista pridonose koheziji, odnosno ravnomjernom razvitku cijele Hrvatske. (D.J.)

HRVOJE ŠIMOVIĆ

ANTIKOHEZIJA BI JAČALA ANTIEUROPSKE POLITIKE

U svom stručnom radu otprije 15 godina, pod nazivom "Proračun Europske unije", prof. dr. sc. Hrvoje Šimović sa Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, pomno je analizirao tada postojeći sustav proračuna Europske unije (EU), njegova obilježja i različitosti od proračuna nacionalnih država, posebice sa stajališta proračunskih prihoda i rashoda.

U tom i danas važnom i aktualnom radu, dr. Šimović također je analizirao sustav preraspodjele sredstava proračuna EU-a putem strukturnih fondova, što je dovodilo do različitih neto pozicija zemalja članica u korištenju proračunskim sredstvima. Cilj takvog sustava bio je, a i danas jest, postići što veću ekonomsku i socijalnu koheziju unutar Europske unije. Šimović u svom radu objavljenom u časopisu Financijska teorija i praksa (Vol. 29 No. 3, 2005.), dalekovido je upozoravao na to kako procesi proširenja EU-a i sastavljanje nove financijske perspektive izazivaju mnoge probleme u ispunjavanju tih ciljeva.

Zamoljen da prokomentira aktualnu situaciju oko proračuna EU-a, odnosno Sedmogodišnjeg financijskog okvira koji je na dnevnom redu RH predsjedanja Vijećem EU-a, dr. Šimović kaže:

- Proračun Europske unije nije se promijenio po pitanju veličine (iznosa mjereno u % BDP-a cijele Unije). I dalje najviše novca ide za poljoprivredu, ribarstvo i "klasične" stavke koje se lako mogu pratiti kroz povijest.

No ostatak alokacije mijenja se, odnosno fokus alokacije i programskih područja. To se više vidi na mikrorazini, odnosno na tome koje i kakve teme prevladavaju u povlačenju sredstava iz različitih fondova EU-a (fondovi su de facto mehanizam izvršavanja proračuna EU-a).

- Što se tiče kohezijske politike ona je politika ujednačavanja ekonomskih razlika između zemalja EU-a. Vrši se preko Kohezijskog fonda. Naravno da "siromašnije" zemlje (gledano prema prosjeku bruto nacionalnog proizvoda - BNP- po stanovniku) imaju interesa da zadrže taj "povlašteni" status. Naravno da su zahvaljujući kohezijskoj politici te zemlje, među kojima i Hrvatska, tzv. netokorisnici proračuna (više dobiju nego što uplate). Slažem se s izjavom da je kohezijska politika stara kao EU, i da bez nje Unija ne može funkcionirati. Mislim da bi se smanjenjem iznosa samo gubio smisao europejstva te jačale antieuropske politike primarno u novijim zemljama članicama.

- Što se pregovora oko novog sedmogodišnjeg proračuna Europske unije tiče, mislim da će biti nešto lakši i jednostavniji, jer u EU-u nema više Ujedinjenog Kraljevstva, koje je uvijek kompliciralo i koje je imalo poseban status (tzv. UK korekcija). Njemačku, Francusku i druge velike zemlje unutar Europske unije, uvijek je više smetala posebna pozicija UK-a nego "kohezijskih" zemalja. (D.J.)