Početkom studenoga prošle godine u Zagrebu je predstavljena knjiga "Poslovna etika" autorice dr. sc. Silvije Vig. Riječ je o visokoškolskom udžbeniku, ali i korisnoj literaturi za sve koji poduzeća žele voditi etično. Za poduzeća u većinskom državnom vlasništvu to postaje zakonska obveza. Naime, u idućih pola godine trebaju uvesti funkciju praćenja usklađenosti poslovanja.

- Knjiga ‘Poslovna etika‘ jedno je od prvih djela na hrvatskom jeziku u kojem je autor materiji poslovne etike pristupio na originalan način kroz navođenje i obradu brojnih primjera iz prakse - rekla je prof. dr. sc. Hana Horak, predavačica na Katedri za pravo Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Dr. sc. Silvija Vig pojasnila je na promociji da u poslovnom svijetu etike ima jednako koliko i u privatnom životu građana. Procjenjuje se da manje od četvrtine građana ima višu razinu etike. Zbog toga je u knjizi "Poslovna etika" važan naglasak stavljen na tridesetak stvarnih primjera. Uz primjere dobre i loše prakse tu su i neki dvojbeni slučajevi koji će čitatelje potaknuti na razmišljanje. Osnovna svrha knjige je prikazati zašto, gdje i kako primijeniti etiku te koje su koristi od njezine implementacije. "Poslovna etika područje je koje se nezaustavljivo razvija. Prvo su je prigrlile multinacionalne kompanije, bankarski sektor, tvrtke pri izlasku na burzu te poduzeća koja su dobavljači i partneri tvrtki s implementiranim programima usklađenosti, a sada je na redu i državni sektor. Za uvođenje poslovne etike tvrtki je potrebno mnogo truda i vremena, a rezultati se vide tek za nekoliko godina. Kako bi se u poduzeću izgradila organizacijska kultura, nužne su etične vrijednosti", istaknula je na promociji u Zagrebu dr. sc. Silvija Vig, koja je knjigu ovakve vrste, kaže, stvarala deset godina. Toliko joj je naime trebalo za istraživanje i pisanje. Na naslovnici knjige istaknut je svjetionik kao metafora etike. On vas vodi, kazala je autorica, ali i vraća na ispravan put. Spomenimo i knjigu je sufinanciralo Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

Za početak, pojasnite nam malo šire pojam poslovna etika, što je ujedno i naziv Vaše knjige. Koja je zapravo osnovna svrha knjige, koju ste, kao što sam pročitao, stvarali deset godina?

- Poslovna etika utječe na dobro ili loše, ispravno ili pogrešno ponašanje poduzeća prema svim dionicima u sustavu te se bavi moralnim procjenama i očekivanjima. Ona predstavlja skup moralnih pravila i vrijednosti koje usmjeravaju pojedince u donošenju poslovnih odluka i upravljanju poduzećem te pridonosi dugoročnoj uspješnosti i operativnoj izvrsnosti. Iako područje poslovne etike pokriva širok raspon tema, jezgra tog područja temelji se na primjeni etičkih standarda u poslovanju, odnosno poslovna etika određuje sustav vrijednosti, pravila i procedura na kojima se temelji poslovanje poduzeća. Poslovna etika je definitivno ono što čini razliku između dobrih i izvrsnih poduzeća.

Iako možda pojam poslovne etike zvuči pomalo arhaično i kao oksimoron, za što nema mjesta u poslovnom svijetu, današnje poslovanje ne može se više temeljiti samo na ekonomskim i zakonskim osnovama, nego se treba graditi i na višim principima kako bi se stvorilo inspirativno okruženje unutar poduzeća u kojem su zaposlenici zadovoljni, spremni učiti, rasti, biti uspješni, činiti dobre stvari, pružati vrhunsku uslugu kupcima i na taj način stvarati dugoročnu vrijednost za dioničare ili vlasnike. Upravo kao odgovor na tražene zahtjeve modernog poslovanja nastala je ova knjiga koja demistificira sam pojam poslovne etike, pomiče ga iz filozofske sfere i sagledava ga iz ekonomske perspektive kao alat za procjenu rizika poslovanja. Osnovna svrha knjige bila je prikazati zašto, gdje i kako primijeniti etiku i koje su koristi za poduzeće od njezine implementacije. Knjiga se posebno preporučuje menadžerima na svim razinama, a posebno menadžerima za usklađenost jer su oni izravno odgovorni za provedbu programa etike i usklađenosti, programa koji služe kao alat za implementaciju poslovne etike u sustave.

Pišete "da bismo uopće prepoznali etičku dvojbu, moramo imati moralnu svjesnost". Kako s tim stojimo u Hrvatskoj?

- Kako bismo uopće prepoznali etičku dvojbu, moramo imati moralnu svjesnost. Moralna svjesnost omogućuje ljudima da prepoznaju moralne aspekte u određenoj situaciji. Ona je prvi i osnovni korak procesa etičkog odlučivanja. Ako nemamo moralnu svjesnost, ne možemo prepoznati važnost moralnosti kod određenog pitanja i do moralne prosudbe, a u konačnici i moralnog djelovanja neće doći. Tu nam pomaže bihevioralna etika koja definira čimbenike koji utječu na donošenje etičnih odluka i daje odgovor na vječno pitanje „zašto dobri ljudi ponekad čine loše stvari“.

Kada govorimo o moralnosti cjelokupnog društva, moramo uzeti u razmatranje i širi društveni kontekst. Da bi se ljudi u pojedinoj zemlji mogli ponašati etičnije, država za to treba napraviti preduvjete. Tu se sada postavlja pitanje kakve veze imaju država i etičnost pojedinaca. U procjeni ispravnosti ljudskog ponašanja kao krajnji standard etike koristi se dobrobit, blagostanje ili sreća onih koji su u tu aktivnost uključeni. Međutim, postavlja se pitanje kako etika utječe na blagostanje, dobrobit ili sreću i jesu li onda pravedni i etični ljudi sretniji od onih nepravednih i neetičnih.

Iz drugog dijela pitanja već bi se moglo naslutiti da bi odgovor morao biti i suprotan, tj. da nepravedni i neetični ljudi također mogu biti sretni. Na primjer, neki pojedinci mogu se upustiti u neetične radnje, poput laganja, varanja, kršenja obećanja ili manipuliranja jer vjeruju da će ih takvo ponašanje učiniti boljima, snalažljivijima, bogatijima, prepoznatijima i u konačnici sretnijima. Što iz njihove perspektive, kada se nađu u dvojbenoj situaciji, izgleda bolje "malo i prevariti", jer tako sebi mogu osigurati ono što su silno željeli, do čega im je silno stalo, nego da misle na dobrobit i blagostanje svih uključenih strana. Oni uistinu kratkoročno takvim ponašanjima mogu biti sretniji, ali dugoročno ona ih samo mogu udaljiti od vlastitog blagostanja i istinske sreće.

Stoga, kada objašnjavamo pojam etike koristeći se riječima "blagostanje" ili "dobrobit", mislimo na stanja općeg zadovoljstva najvažnijih fizioloških, ali i viših psiholoških potreba pojedinaca. Što je više psiholoških potreba zadovoljeno, pojedinci se osjećaju ispunjenijima. Taj osjećaj ispunjenja pojačava se moralnim ponašanjem i djelovanjem, a smanjuju ga nemoralni postupci. Međutim, valja naglasiti da za zadovoljenje viših psiholoških potreba moraju postojati i društveni preduvjeti, odnosno treba postojati društveno okruženje u kojem bi ljudi mogli zadovoljiti više potrebe te tako napredovati i psihički rasti, a to se postiže poštovanjem temeljnih ljudskih prava. Bez obzira na to koliko pojedinci bili prilagodljivi, ni jedna osoba ne može iskusiti osjećaj dobrobiti i blagostanja ako je lišena zadovoljenja temeljnih ljudskih prava među kojima su jednakost, pravda, pravednost, sloboda i poštovanje ljudskog dostojanstva.

Drugim riječima, temeljni osjećaj blagostanja ili dobrobiti pojedinaca ovisi o dvije stvari, a to su imati zadovoljene određene materijalne potrebe i biti tretiran na ispravan način. U zemljama u kojima se ne poštuju u cijelosti prava, uzmimo samo jednakost, tu ne mislim da svi moramo biti jednaki i isti, nego da svi moramo imati iste mogućnosti, u takvim društvima ne možemo računati na višu razinu etičnosti stanovništva. Preduvjet društvene etičnosti su zadovoljene osnovne materijalne potrebe, ali i dostojanstvo ljudi.

"Knjigu bi trebala pročitati svaka osoba koja upravlja nekom organizacijom", kazala je Nataša Novaković, predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Možete li to prokomentirati?

- U današnjem gospodarstvu oni koji upravljaju odgovorno, svjesni su važnosti poslovne etike i njezine implementacije u svakodnevno poslovanje. Nesumnjivo, jedan od vrlo važnih čimbenika koji je pridonio porastu zahtjeva društvene i etičke odgovornosti, je povećanje regulatornih zahtjeva i rizika poslovanja na pojedinim tržištima. Mnoga se poduzeća danas ponašaju drukčije te u procjeni poslovnih rizika i uslijed donošenja odluka uz ekonomske uzimaju u obzir i etičke i moralne kriterije. Poslovna etika poduzećima sve više postaje važan oslonac s pomoću kojega mogu podići razinu učinkovitosti, posvećenosti, a u konačnici i inovativnosti. Ona sve više postaje dio organizacijskog DNK-a svakog poduzeća i osnovom konkurentske prednosti i poslovnog uspjeha. Brojna istraživanja potvrđuju njezin utjecaj na reputaciju i pozitivan organizacijski imidž te financijsku i nefinancijsku uspješnost, tj. na cjelokupnu uspješnost poslovanja.

Moglo bi se zaključiti da etično poslovanje ili poslovna etika kroz implementaciju programa etike i usklađenosti ima direktan utjecaj na brojne nefinancijske pokazatelje, poput proizvodnosti i vjernosti zaposlenika, inovativnosti i efikasnosti internih procesa, zadovoljstva kupaca i društveno odgovornog poslovanja koji indirektno utječu na financijske rezultate poslovanja. Stoga je odgovornost vodstva velika jer imaju ulogu definirati vrijednosti kojima se poduzeće vodi u poslovanju, stvoriti radno okruženje koje podržava etičko ponašanje i osjećaj zajedničke odgovornosti među zaposlenicima, pridržavati se zakona što smatraju pozitivnim aspektom organizacijskog života, a ne nametnutim ograničenjem regulatornih institucija. Knjiga objašnjava i važnost poslovne etike u kontekstu izgradnje organizacijske kulture i razvoja vodstva tako da u tom segmentu, složila bih se s Natašom Novaković, predsjednicom Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, knjiga bi svakako trebala biti obvezno štivo za sve menadžere.

Pojmovi poput "poslovna etika", ali i "sukob interesa", "neodgovornost", "nepotizam", "korupcija"... u medijima su uobičajeno "štivo". Kako se naše društvo nosi s tim devijacijama?

- Danas gotovo da ne postoji ni jedna država na svijetu koja ne bilježi neki od oblika korupcije, pa čak ni Sjedinjene Američke Države, gdje je zakonodavstvo vezano uz etiku i usklađenost na najvišoj razini. Iz toga se može zaključiti da je korupcija prisutna u mnogim zemljama svijeta. Međutim, na razvijenim tržištima ona je iznimka, a na nerazvijenim, nažalost, još uvijek svakodnevna praksa koja kratkoročno pridonosi pojedincima, ali dugoročno nanosi veliku štetu i trošak poslovanju, ne samo poduzeću nego i zemlji u kojoj se takvo poslovanje prakticira. Posljedice korupcije vrlo su negativne za sve zemlje u kojima se pojavljuje. One uključuju sprječavanje razvoja, destimulaciju stranih ulaganja, narušavanje tržišnog natjecanja, povećanje siromaštva, kršenje ljudskih prava, povećanje troškova poslovanja, smanjenje kvalitete proizvoda i usluga, povećanje nepovjerenja u poslovne transakcije, uništavanje povjerenja u institucije te ometanje poštenog i učinkovitog poslovanja.

Prema indeksu percepcije korupcije prema Transparency Internationalu za 2019. godinu Hrvatska se nalazi na 63. mjestu s 47 od ukupno mogućih sto bodova. Prosjek zapadne Europe i Europske unije iznosi 66 bodova, što Republiku Hrvatsku kao članicu Unije svrstava na četvrto mjesto s dna ljestvice. Iza nas su samo Mađarska, Rumunjska i Bugarska. Bez uvođenja dodatne regulative spomenuti problemi jako će se teško riješiti.

Zaključit ću citatom Delie Ferreira Rubio, predsjedateljice Transparency Internationala: "Vjerojatnije je da će korupcija cvjetati tamo gdje su demokratski temelji slabi i, kao što smo vidjeli u mnogim zemljama, gdje je nedemokratski i populistički političari mogu iskoristiti u svoju korist". I još dodati - tridesetak godina nakon tranzicije vrijeme je da se Hrvatska konačno obračuna s njezinim negativnim posljedicama. Mladi ljudi koji posljednjih godina u velikom broju napuštaju Hrvatsku snažan su alarm da je za to krajnji čas.