Riječ buvljak u značenju sajma rabljene robe na otvorenom odnosno buvlje pijace, sajma buha ili svaštarnice jedan je od rijetkih beogradskih žargonizama koji se održao u hrvatskome jeziku, i tako bi trebalo i ostati. Uostalom, ovakva okupljališta nemaju ništa poetičniji naziv ni u drugim jezicima (flea market, der Flohmarkt, marché aux puces).

I ove subote Osječani su mogli pohoditi tzv. Dječji buvljak koji se smjestio s vanjske strane zida koji dijeli osječki Okružni zatvor i slobodan svijet koji kulja prema obližnjoj gornjogradskoj tržnici i natrag. Na temperaturi oko ništice uočili smo desetak izlagačica koje su zainteresiranim građanima nudile dječju robicu, igračke i slikovnice, sve za šaku kuna. U trenutku kada smo prošli kroz štandove nije bila nekakva navala. Činilo nam se da je više onih koji nude prodaju stvari za djecu nego onih koji su to bili spremni kupiti. Posebnost trenutka podcrtavala je antikna pjesma s kraja devedesetih, "Bitter Sweet Symphony" skupine The Verve koju smo mogli čuti sa zvučnika. Jedna simpatična mlada mama koja se zove Marijana ovdje je već treći put, a na njezinu štandu je bila ponuđena dječja robica sa simboličnim cijenama od 5, 10 i 15 kuna. Tek poneki svečaniji komad odjeće mogao se dobiti po 50 kuna. Više-manje sličnu ponudu smo vidjeli i na susjednim štandovima, za kojima su stajale nešto starije gospođe. Jedna od njih nam je rekla da prodaje čizmice svoje praunuke koja s roditeljima živi u Njemačkoj.

Ipak, našu pozornost je privukla kutija s rekivizitima za društvenu igru "Drinkopoly" za nešto stariju "djecu" koja je davno prerasla bajke. D. Celing