U svijetu je psihodrama veoma široko primjenjivana, posebno u zapadnoj Europi, SAD-u i Latinskoj Americi. Ovaj oblik terapije u svojoj knjizi "Kako radi psihodrama" opisao je Vladimir Milošević, psihijatar i psihodramski terapeut, edukator i supervizor. Psihodrama je akcijski oblik psihoterapije u kojoj prevladava "pokaži mi na sceni", umjesto "ispričaj mi", a dramske metode koriste se za istraživanje unutrašnjeg svijeta pojedinca i međuljudskih odnosa. Ne postoji unaprijed definirani dramski tekst, njega donosi "glavni glumac" s nekom svojom neriješenom situacijom, članovi grupe su "publika" ili nositelji nekih uloga, a voditelj je u ulozi "redatelja".

Scene se odigravaju onako kako ih "glavni glumac" doživljava kao da su stvarne, a kroz riječi, govor tijela, pokret i međusobnu udaljenost likova on istražuje ljudske relacije i spoznaje sebe. On tako dobiva mogućnost da u psihodrami izvede ili dovrši ono što u životu nije mogao, nije znao ili možda nije smio, otkrivajući tako vlastita ograničenja, učeći kako slobodno izražavati svoje misli i osjećaje svojim ponašanjem.

U knjizi "Kako radi psihodrama", u izdanju Mozaika knjiga, istražuju se ne samo neizgovorene misli i osjećaji nego i situacije koje se nisu dogodile, a mogle su se dogoditi, susreti s onima koji nisu tu, a željeli bismo da jesu, različita viđenja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.Fasciniran kazalištem i dječjom igrom, osobito njihovim spontanim preuzimanjem raznih uloga kroz koje govore o onome što ih zaokuplja, autor Vladimir Milošević koristi psihodramu kako bi ljude potaknuo na to da ponovno probude u sebi osobine djeteta: iskrenost, spontanost i kreativnost.

Psihodrama se može primjenjivati kao terapija kod stanja straha, neuroza, PTSP-a, različitih ovisnosti, kao i psihotičnih poremećaja. Vrlo uspješno se primjenjuje kao pomoćno sredstvo u procesu učenja socijalnih vještina, kompanijskom treningu, sportu ili dramskoj umjetnosti.J.Kn.