Kampanja za unutarstranačke izbore u HDZ-u, koji bi se trebali održati 15. ožujka, službeno je počela jučer. HDZ-ovci će po sistemu jedan član - jedan glas birati predsjednika stranke, zamjenika te četiri potpredsjednika. Naravno, najzanimljiviji bi trebao biti sraz kandidata za šefa stranke koji su, prema posljednjim informacijama, akutalni predsjednik HDZ-a i premijer Andrej Plenković te bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač, dok je bivši prvi čovjek HDZ-a i potpredsjednik vlade Tomislav Karamarko, čini se, odustao od kandidature.

Kovač bi time mogao ostati jedini izazivač Plenkoviću za čelnu funkciju u stranci jer Karamarko je očito procijenio da su mu šanse izuzetno male jer je još uvijek okrenut isključivo i samo ideološkim temama, a s čime je gotovo pa nemoguće graditi pobjednički program. Doduše, na sličnom je tragu i Kovač, koji već zaboravljenu Istanbulsku konvenciju vidi kao točku podjela u stranci iako su pripremu te konvencije provodile dvije vlade, od kojih nijedna nije bila Plenkovićeva, a usvajanje konvencije HDZ je predvidio u svom programu. Kovač uz to naginje i sve raširenijem populizmu pa ne čudi da je u javnost plasiran i spin prema kojemu je čak i administracija mađarskog premijera Viktora Orbana strateški zainteresirana podržati Kovača u kandidaturi za preuzimanje HDZ-a.

No, ako Kovač možda i može u najnovijoj konstelaciji snaga dobiti HDZ-ov teren, pitanje je je li on rješenje koje bi potvrdili birači izvan HDZ-a koje više privlači Davor Ivo Stier jer je prepoznat kao umjereno desni političar čiji je credo demokršćanski. Za Kovača je, pak, nejasno što u stvari predstavalja, tumači i politički analitičar Ivica Relković. Osim toga, Plenkovićevu dolasku na čelo HDZ-a svojedobno je snažno pridonio baš Stier, pa se i danas tvrdi da mu je puno bliži nego Kovaču.

Bilo kako bilo, Kovač, koji je prvi krenuo u utrku, već je na terenu sa suradnicima. Postaje sveprisutan. No, kao i kod Plenkovića, sve ostalo za sada je još uvijek obavijeno velom tajne. Za sad se jedino nagađa da bi Plenkovićev zamjenik bio Tomo Medved, a potpredsjednici Oleg Butković, Branko Bačić, Ivan Anušić i navodno Darko Horvat.

Kovač kao zamjenika želio bi Ivana Penavu, a potpredsjednici bi bili također navodno Davor Ivo Stier te vjerojatno Milijan Brkić i Petar Škorić. Tomislav Karamarko, osim najave da želi opet biti predsjednik, najbliže suradnike ne otkriva. Oni koji su se pojavili u medijima to ili demantiraju ili se ne javljaju, što je vrlo znakovito i u kontekstu Karamarkova odustajanja.