Ponekad imaš osjećaj kao da se ništa ne događa slučajno. Kako svaka situacija ima neko objašnjenje, poveznicu zbog čega je upravo tako. Čak i kada ne postoji logično objašnjenje.

Dan uoči puta za Stockholm na TV-u prikazuju reprizu Mućki. Onu epizodu gdje su Trotteri dobili goleme količine boje za tunel koju su trošili na londonskim niskobudžetnim restoranima i na kraju i na groblju svoje majke. U jednom trenutku Delboy pregovara telefonom i objašnjava: Kupljeno je u Stockholmu. Znate, Norvežani su vodeći proizvođači boja. Eto, uoči puta za Švedsku gdje će Hrvatska igrati polufinale s Norveškom na TV-u se pojavi ova rečenica. Ima toga još. Pratim na Eurosportu mečeve na Australian openu. Komentatori su već godinama Mats Wilander i Barbara Scheet. Bivši švedski tenisač i bivša austrijska tenisačica. Iz jedne zemlje gdje je Hrvatska na EP-u odradila dva kruga i iz druge gdje će zaključiti ovogodišnji EURO. Slučajno? Inače, još za vrijeme kratkog boravka u Stockholmu nisam bio u prigodi izgovoriti ni jednom čuvenu rečenicu iz filma Lepa sela, lepo gore: "Švedska, ladno, al‘ standard...". Temperatura je iznad nule, pa je po zubatom suncu sasvim ugodno šetati Stockholmom. A standard. U to sam se uvjerio već u četvrti gdje mi je smještaj. Toplo ga preporučujem. I zbog čistoće, ugodnosti kvarta, ali i za švedske prilike pristupačnoj cijeni. Nalazi se u Hammarby Sjostada, nekoć lučko i industrijsko područje, a danas u fazi velike urbane obnove i stvaranja mjesta ugodnog življenja. I doista je već tako. Velik broj dječjih igrališta koje su se jučer ujutro napunile djecom iz okolnih škola. Koliko sam primijetio znaju se i ova švedska djeca potući, a učiteljice nisu ni jednom reagirale. Eto, tako se radi u liberalnoj Švedskoj. Kod nas i zbog manjih stvari zovu psihologe i pedagoge. U Švedskoj psiholozi i pedagozi, čini se, ne rade i kada djeca bježe iz škole. Upravo to događa se petkom kada djeca markiraju iz škole da bi sudjelovala u protestu kojim upućuju na problem klimatskih promjena. Štrajk mladih pod nazivom "Fryday for future" krenuo je iz Švedske, a popularizirala ga je Greta Thunberg. I dok su neka djeca jučer protestirala pokraj njih na otoku Gamla stan gdje se, između ostaloga, nalazi i kraljevska palača, ali i niz lijepih uličica s restoranima i kafićima, dakako neprilagođenih hrvatskom novčaniku, prolazili su već hrvatski navijači. Jedni od njih (iz Imotskoga), za razliku od svojih sumještana rado su nam i pozirali. Svi putovi vodili su prema velebnoj Tele 2 Areni. Stadionu na kojem igraju nogometni klubovi Djurgardens i Hammarby, čiji je vlasnik nedavno postao i Zlatan Ibrahimović, zbog čega su mu bijesni navijači srušili spomenik u Malmoeu. Stadion na kojem se održavaju koncerti najvećih svjetskih grupa (informacija za kolegu iz redakcije najavljen je već koncert grupe Kiss nap.a), na kojem je 2016. održana i pjesma Eurovizije, samo za ovaj vikend postao je rukometna arena. Kompletno igralište podijeljeno je na pola, a u u još uvijek ogromnom prostoru novinare su po uzoru na hrvatske organizatore prije dvije godine smjestili na vrh u društvu rijetkih ptica. Stadion je odmah pokraj tzv. Globea, najveće sferične građevine na svijetu, pa kompletan prostor djeluje prilično modernistički. Kao da je sagrađen u vremenu koje će tek stići. U mnogočemu su Šveđani ispred nas. Minus su im u temperaturi, premda su se i tu stvari, čini se, poremetile. Minus u odnosu na nas ostao je u rukometu. Švedska, za razliku od Hrvatske, ne igra završnicu EP-a. No, dok god je hrvatskih navijača koji ne štede, sumnjamo kako će zbog toga ostati minus na računima njihovih organizatora.