Magazin
TEMA TJEDNA: MIGRANTSKA KRIZA 2015. - 2020. (II)

Filip Dragović: Sustavi kontrole granica moraju biti brzi i efikasni
Objavljeno 25. siječnja, 2020.
Može se pretpostaviti da će područja nestabilnosti u svijetu biti sve više, a samim time i broja osoba koje će biti prisiljene napustiti svoje domove

Vezani članci

TEMA TJEDNA: MIGRANTSKA KRIZA 2015. - 2020. (I)

Štitimo Hrvatsku i Europsku uniju policijom i bez žice!

INTERVJU: GORANKA LALIĆ NOVAK

U provedbi prioriteta ne zaboraviti na očuvanje vladavine prava

Činjenica je da je u posljednjih desetak godina došlo do tektonskih poremećaja u zemljama Afrike, Azije i Bliskog istoka, gdje su ratna zbivanja, siromaštvo, klimatske promjene te nesigurnost natjerali milijune ljudi da napuste svoje domove. Ujedno, mogućnosti legalnog useljavanja u razvijene demokratske zemlje Europske unije, Sjeverne Amerike i Australije znatno su smanjene te u pravilu te zemlje pažljivo odobravaju ulazak i naseljavanje na svoj teritorij - kaže dr. sc. Filip Dragović s Instituta za sigurnosne politike u Zagrebu te dodaje:

- Na taj način otvoren je prostor za nezakonite pokušaje useljavanja, znatno se povećava krijumčarenje ljudi, kao i trgovina ljudima. Uz osobe kojima nije dopušten ulazak na teritorij Europske unije, kojih je godišnje gotovo pola milijuna, isto toliko se otkrije osoba koje nezakonito borave na teritoriju zemalja članica. Nažalost, Europska unija još uvijek nema odgovarajuća rješenja jer su politike useljavanja u nadležnosti država, dok je europski sustav azila trenutno nefunkcionalan i neke države članice odbijaju sudjelovanje u njemu.

Uspostavljanje funkcionalnog sustava azila, učinkovita kontrola granica, brzo udaljavanje svih kojima je odbijen sustav azila te snažna borba protiv krijumčarenja ljudi pravci su djelovanja koji jednim dijelom mogu pomoći. Nadalje, unutar samih zemalja članica potrebne su mjere koje će omogućiti uključivanje u društvo osoba kojima je odobrena pomoć dok se posebne mjere moraju poduzeti i na vanjskopolitičkom planu radi smanjenja pritiska nezakonitih migranata koji su u pravilu ekonomski migranti.

U konačnici, ako se raspodjela bogatstva i sigurnosti u pojedinim područjima ne podigne na kvalitetniju razinu, bojim se da do smanjenja migracija diljem svijeta neće doći, naprotiv doći će do povećanja.

SVIJET JE NESTABILAN
Što je s tzv. hot-spotovima, tome su se mnoge članice EU-a protivile, uključujući i Hrvatsku? S tim u vezi, stanje u BiH, napose uz granicu s RH, i dalje je kada je o migrantima riječ potencijalno napeto...

- Mislim da su trenutno ideje koje su se pojavljivale prije nekoliko godina o tzv. hot-spotovima na teritoriju Europske unije napuštene zbog protivljenja država članica, te zemlje koje se nalaze na mjestima prvog ulaska ne žele podnijeti cijeli teret migracijskih kretanja. To je jedan od razloga zašto ne funkcionira europska politika azila koja traži da zemlja gdje je prvi put zatražen azil rješava to pitanje neovisno o tome želi li podnositelj zahtjeva ostati u toj zemlji ili ne. Činjenica je da migranti zloupotrebljavaju institut azila kako ne bi bili procesuirani zbog nezakonitog ulaska i koristeći pravo slobodnog kretanja do rješavanja statusa i dalje nezakonito prelaze granice do svog odredišta. Navedeno potvrđuju i činjenice da velik broj podnositelja zahtjeva za azil jednostavno nestane i napusti zemlju prije donošenja odluke o njihovu statusu. Ta pojava je evidentirana kako u Hrvatskoj tako i u svim zemljama na njihovu pravcu kretanja, dok npr. nekim susjednim zemljama samo izraze namjeru podnošenja zahtjeva za azil, ali u stvarnosti zahtjev nikada ne podnesu zbog skrivanja identiteta i izbjegavanja davanja otisaka prstiju koji se uzimaju tražiteljima azila.

Bosna i Hercegovina posljednjih se godina našla u nezavidnoj ulozi jer je Hrvatska podignula razinu kontrole granice i migranti su ostali na njezinu teritoriju dok sami kapaciteti za kontrolu granice, prihvat i postupanje prema migrantima nisu dovoljni. Bili smo svjedoci uvjeta u kampu Vučjak kod Bihaća, uz samu državnu granicu, koji je nedavno zatvoren i pritisak na našu granicu odmah se smanjio.

Sve zemlje na pravcima kretanja migranata moraju uspostaviti učinkovite sustave kontrole granica, suzbijati krijumčarenje ljudi djelovanjem prema pojedincima, ali i organiziranim kriminalnim skupinama. Pristup sustavu azila treba biti takav da svima potrebitima omogući brzo dobivanje statusa, ali i da oni koji ga zloupotrebljavaju budu brzo udaljeni s teritorija države gdje se nalaze. Samo učinkovit odgovor svih sustava u svim zemljama na ruti kretanja može poslati poruku da je nezakonit ulazak i boravak nešto što nije dopušteno. Aktivnosti samo jedne zemlje neće donijeti rezultat.

Naravno, evidentno je da pojedine zemlje nose velik teret izbjeglica i migranata te je potrebno pokušati naći nova rješenja i ravnomjernije raspodijeliti teret, što je iznimno zahtjevno jer se u pravilu države ponašaju prema principu - to nije moj problem. Može se pretpostaviti da će područja nestabilnosti u svijetu biti sve više, a samim time i broja osoba koje će biti prisiljene napustiti svoje domove, pa može biti korisno ponovno promisliti međunarodne odgovore u velikim izbjegličkim krizama te jasno razdvojiti nekoliko kategorija migracija: izbjegličke krize, osobe koje imaju pravo na azil ili drugu vrstu međunarodne zaštite te ekonomske migracije.

NEUTEMELJENE PROZIVKE
Hrvatska je započela predsjedanje Vijećem EU-a. Što glede migrantske i sigurnosne politike RH može učiniti da se stanje popravi?

- Mislim da je Republika Hrvatska u posljednje vrijeme, stavljanjem ove teme na dnevni red te podižući svijest o ruti kretanja preko naše zemlje, već učinila mnogo jer je fokus često bio na Italiju, Grčku i Španjolsku. Zakonodavne aktivnosti poduzete u jačanju Europske granične i obalne straže - Frontex, kroz povećanje ulaganja u tehničku opremu i stavljanje graničnih policajaca zemalja članica na raspolaganje Frontexu, dobar su pravac djelovanja. Međutim, ne smijemo zaboraviti da je pitanje migracija samo manjim dijelom u nadležnosti policije. Snažnije uključivanje svih nadležnih te međuagencijsko i međunarodno djelovanje trebalo bi dati prihvatljivije rezultate. Ono što zabrinjava jest činjenica da se vrlo mali broj osoba kojima nije odobren status zaštite u zemljama članicama i stvarno udalji s teritorija Europske unije te je i u tom području potrebno žurno pronaći rješenje. Ovo je i razlog kojega su migranti svjesni te ne posjeduju ili skrivaju dokumente kako bi izbjegli stvarno utvrđivanje identiteta te u pravilu svi izjavljuju da dolaze iz konfliktnih područja radi dobivanja statusa azila.

Vidjeli smo i čuli prozivanja Hrvatske zbog odnosa policije prema migrantima. Vaš komentar?

- Hrvatska granična policija svojim je aktivnostima zasigurno spriječila da se na našem teritoriju stvaraju punktovi odakle bi se dalje kretali migranti te je znatno podignula učinkovitost u suzbijanju krijumčarenja ljudi gdje je samo u prošloj godini otkriveno više od 800 počinitelja. Ulaganje u tehničko opremanje granične policije nabavom specijalizirane tehničke opreme te podizanje samih kapaciteta i sudjelovanje ostalih dijelova policije u nadzoru granice dalo je rezultat. Što se tiče postupanja policije i primjedbi na njezin rad, vidjeli smo da su se mnogi senzacionalistički naslovi pokazali netočnima te su utvrđene činjenice potvrdile navode policije. Ujedno, vidjeli smo i nekoliko spašavanja života migranata od strane policije te držim da primjedbe koje se odnose na nehumano i nečovječno postupanje policije jednostavno nisu točne. U svim demokratskim društvima, pa tako i Republici Hrvatskoj, policija ima jasnu zakonsku ulogu te je svako postupanje protivno propisima kažnjivo.

Uz policiju, treba li i vojsku uključiti u čuvanje granice, konkretno granice prema BiH?

- Mislim da trenutno granična policija ima dovoljne kapacitete za kontrolu granice te nema potrebe za uključivanje vojnih snaga. (D.J.)

JAN-PHILIPP SCHOLZ

IZOLACIJA IDE NARUKU KRIJUMČARIMA LJUDI

Kada se spomenu migracije iz Afrike, većina Europljana to povezuje uz sliku ljudi zbijenih u gumene čamce koji se otisnu Sredozemnim morem prema Europi. Ali u tom trenutku je dug i najopasniji dio putovanja iza njih. Jan-Philipp Scholz, dopisnik DW-a iz Nigerije, od 2014. do 2018. godine u više je navrata istraživao složene strukture migracija na afričkom kontinentu. Rezultate je objavio u knjizi "Trgovina ljudima, migracijski biznis i moderno ropstvo".

Deutsche Welle: Godinama ste se, ne samo zbog Vaše knjige, bavili migracijama ljudi iz Afrike. Do kakvih ste rezultata došli?

Jan-Philipp Scholz: Utvrdio sam da su i mreže trgovaca ljudima i mreže krijumčara ljudi postale profesionalnije. Prije nekoliko godina dominirali su krijumčari koji su samo povremeno ubacivali ljude u EU. Time bi malo pojačali svoj budžet. Obično su imali neki drugi posao. Ali, što se zarada više povećavala, krijumčarske bande postajale su profesionalnije.

CRNA SJEKIRA
Je li krijumčarenje ljudi, s obzirom na to da je to unosan posao, postalo nemilosrdnije i beskrupuloznije?

- Eksploatacija migranata dramatično se povećala posljednjih godina, posebno u tipičnim tranzitnim zemljama kao što su Mali, Libija i Niger. Pojavile su se strukture koje središte svoje poslovne djelatnosti zasnivaju na iskorištavanju migranata, bilo zahtjevima da im ti ljudi isplate novac za prijevoz, bilo da ih drže u uvjetima sličnim ropstvu.

U tom kontekstu u vašoj knjizi spominjete i nigerijsku mafijašku organizaciju "Black Axe" ("Crna sjekira"). O kakvoj je organizaciji riječ?

- "Black Axe" je prvobitno osnovana kao neka vrsta bratstva na sveučilištima u Nigeriji. Međutim, ona je postupno postala mreža organiziranoga kriminala, koja je aktivna i u području trgovine ljudima. Posljednjih godina je posebno na jugu Europe dobila veliki utjecaj. To ide tako daleko da su mafijaške strukture kao što je Cosa Nostra već sklopile sporazume s "Crnom sjekirom" da podijele između sebe biznis u području prisilne prostitucije u Italiji. Postoje i prve indicije iz policijskih i obavještajnih krugova da "Crna sjekira" seže daleko izvan Italije - sve do Njemačke.

Za migracije u smjeru Italije, ali i diljem Mediterana, od središnjeg značenja je Libija. Tamo vojskovođa, general Haftar, predvodi vojnu formaciju koja se bori protiv međunarodno priznate vlade u Tripoliju. Što to znači za Libiju - glavno čvorište za migracije u smjeru Europe?

- Nakon svrgavanja Gadafija 2011. godine vidljivo je da krijumčarske mreže očito profitiraju od nedostatka državnih struktura u Libiji. Gdje god postoji prostor na kojemu nema primjene zakona, to se iskoristi - ne samo u Libiji već i u drugim tranzitnim zemljama. Ali davati prognoze kako će se migracije preko Libije dalje razvijati u ovom je trenutku jako teško. Te kriminalne mreže imaju i svoje ljude u Europi, ali i u sjevernoafričkim tranzitnim zemljama.

Što poduzimaju pojedine države i međunarodna zajednica da zaustave nehumane prakse krijumčara?

- To je vrlo teško generalizirati. Naravno, EU se trenutno jako trudi surađivati s tranzitnim zemljama i boriti se protiv tih mreža kroz migracijska partnerstva, a u konačnici i da zaustavi migrante na njihovu putu. No postoje i zemlje kao što je Niger, koje više surađuju s Europom. Ali, imate i zemlje kao što je Mali, gdje nema stvarnih državnih struktura, posebno na sjeveru zemlje.

Koliko su efikasna dosadašnja europska nastojanja za zaustavljanje izbjegličkog vala u zemlji podrijetla - u tu svrhu osnovani su i njemački uredi za zapošljavanje u nekoliko zemalja zapadne i sjeverne Afrike?

- Pristup rješavanju problema na način da se poboljšaju životni uvjeti u zemljama iz kojih dolaze migranti je, za početak, ispravan. Međutim, prema mom mišljenju, ovi uredi za rad u zemljama kao što je Gana često imaju određeni simbolički karakter, tek da se pokaže da se nešto radi. Ali, nešto se mora promijeniti u korijenu. Europa mora pospremiti stvari na vlastitom pragu kada se radi o nepravednoj trgovinskoj politici sa subvencioniranjem naše poljoprivrede ili kada je riječ o suradnji s nerijetko korumpiranim elitama u afričkim zemljama u cilju povećanja profita. Sama razvojna politika nije dovoljna da se riješi probleme.

POLITIKA AZILA
Migracije iz Afrike u Europu su, kako pišete u svojoj knjizi, samo "vrh ledene sante". Koliko su izraženiji migracijski pokreti unutar afričkih zemalja i regija?

- Najveća migracijska drama odvija se na samom afričkom kontinentu - a ne na putu prema Europi. Mnogi ljudi, koji bježe posebno od rata ili akutne gladi, nemaju sredstava da plate putovanje u Europu. Oni često postaju takozvane interno raseljene osobe, mnogima uspije samo prijeći u susjednu zemlju. Postoje slobodne procjene o broju takvih migranata, jer oni često žive u improviziranim kampovima. Ali ako pogledate državu kao što je Nigerija, gdje je već nekoliko milijuna interno raseljenih ljudi zbog terorističke organizacije Boko Haram, onda možemo reći da se velika većina ljudi zadrži u Africi i da i ne pokušava doći u Europu.

Razgovarali ste s interno raseljenim osobama. Kako žive ti ljudi?

- Postoje programi UNHCR-a za interno raseljene osobe, ali mnogi su u domeni odgovornosti država koje su ih prisilile na bijeg. Dakle, ovo je relativno paradoksalna situacija za mnoge izbjeglice, jer se ne mogu nadati državnoj pomoći. U Centralnoafričkoj Republici posjetio sam migrante u improviziranom smještaju, u jednom hangaru starih, odbačenih zrakoplova. Ljudi su spavali ispod zrakoplova - među njima su bile i traumatizirane žene, koje su po nekoliko puta silovane - bez ikakve pomoći i bez podrške humanitarnih organizacija.

Ipak, za europske političare najveća su tema afrički migranti koji stižu u Europu. Koliko je velika potreba za zajedničkom akcijom u sklopu EU-a?

- Potrebna nam je zajednička politika azila u Europi, nema načina da se to zaobiđe. Imamo zajedničke vanjske granice, tako da moramo zajedno rješavati ove izazove. Mogućnost zajedničkog europskog rješenja ovog problema zacrtana je čak i u Lisabonskom ugovoru, ali implementacija stagnira dugi niz godina. Jednako je nužno pronaći legalne načine za dolazak, za ljude koji ne mogu dobiti zaštitu kroz azil u užem smislu, niti pripadaju u visoko kvalificiranu radnu snagu. Mora postojati mogućnost da radnici migranti dođu u Europu i rade legalno nekoliko godina. Politika njihove izolacije samo ide naruku krijumčarima ljudi.

Razgovarao: David EHL/DW

VEDRAN OBUĆINA

IZBJEGLICE SE KORISTE ZA POLITIČKE CILJEVE

Postoje tri glavna geopolitička okvira koja potiču pojačanu migraciju. Prva je svakako ratna situacija na Bliskom i Srednjem istoku. To čini manji dio migracijskog vala i radi se o tražiteljima azila na temelju ratne situacije ili osobne nesigurnosti i tiče se prije svega Sirije, Afganistana i Iraka - kaže politolog dr. sc. Vedran Obućina te dodaje:

- Daleko veći broj ljudi pokreće se zbog teškog političkog i gospodarskog stanja u svojoj zemlji. Nesređeni društveni odnosi, autoritarna vlast i diktature te velika nezaposlenost, korupcija i neučinkoviti sustavi upravljanja tjeraju ljude da se pokreću negdje drugdje. Ne smijemo zaboraviti da su to migracijski tokovi koji tek u malim postotcima stižu u Europu. Malo je poznato da, primjerice, većinu migracija u Africi čine ljudi koji svoj bolji dom pronalaze u Keniji, Južnoafričkoj Republici i drugim zemljama koje imaju bolji standard života. Manji dio tih kretanja stiže do sredozemne obale i prelazi u Europu, ali to je i dalje velik broj u usporedbi europskog i afričkog stanovništva. Napokon, tu su klimatski izbjeglice, i oni će činiti sve veći broj migranata u cijelome svijetu, a Europa nije nimalo spremna za to.

PRIHVATNI CENTRI
Pet godina nakon izbijanja krize migracije i migracijski tokovi i dalje su golem rizik za sigurnost Europe. Je li i taj problem uopće moguće riješiti?

- Prije svega, treba naglasiti da su migracije posve normalna i povijesna pojava. Ni jedna granica nije mogla spriječiti velike ili male migracije. Europa doživljava pojačanu migraciju bar od sedamdesetih godina 20. stoljeća. Stoga je neodgovorno izazivati sukobe na granicama Europe kao što je neodgovorno primati velik broj migranata bez jasne dokumentacije. Potrebno je stoga uspostaviti prihvatne centre za migrante bilo koje kategorije u zemljama koje graniče s europskim područjem te provesti dokumentiranu proceduru ondje.

Izbjeglice i migranti se danas koriste za političke ciljeve, za prepiranje između Turske i Europe, za uspjeh krajnje desnih stranaka, a najmanje se radi o njima samima. Govorimo o kvotama već primljenih migranata umjesto da planski stvaramo godišnje kvote za različite kategorije: od novih stanovnika Unije koji su potrebni kao radna snaga do političkih i ratnih azilanata koje možemo primiti samo ako imamo dovoljno kapaciteta. Ovakav "screening" ima također zadaću prepoznati one ljude koji su prikriveni maliciozni "spavači", kojih navodno ima između jedan i tri posto cjelokupne migracijske populacije. Mnogi će se pitati zašto bismo primali sve te ljude. Isti se moraju pitati zašto smo članica Europske unije: pitanje je to vrijednosti koje su univerzalne za sve ljude, a uz to su i religijske vrijednosti. U suprotnom se može reći da su većina Hrvata tek nominalni vjernici.

Postoji li neko rješenje kako zaustaviti migracije? Osim ovih sadašnjih, prijete nam i klimatske migracije...

- Ako se kao rješenje traži zaustavljanje migracija, onda se mora jasno reći da je to nemoguće. Važno je danas utvrditi načine ulaska i slobode kretanja u EU-u, jer sutra će na vratima biti milijuni Indijaca, Pakistanaca, stanovnika jugoistočne Azije, možda i Australije. Oni će se kretati zbog klimatskih promjena prema sjeveru. Ovo je pitanje na koje treba odgovoriti kako Europa tako i Kina i Rusija. Rješenje za Europu opisano je u prethodnom pitanju, uspostavljanje prihvatnih centara izvan EU-a i detaljni proces prihvaćanja ljudi. Drugi je proces daleko složeniji i za njega nema političke volje, a to je rješavanje problema u zemljama otkuda ti ljudi dolaze.

Kad se radi o migrantima, što RH može učiniti tijekom svog šestomjesečnog predsjedanja Vijećem EU-a?

- Hrvatska može podijeliti svoje iskustvo pogranične zemlje, osobito prijetnji ilegalnih prelazaka granice iz Bosne i Hercegovine. Važno je utvrditi gdje RH stoji po pitanju primanja migranata u EU i kvota, kao i kako može unaprijediti proces davanja azila. Podizanje sposobnosti i kapacitiranosti za obavljanje ovako složenog zadatka vrlo je važno, ali također i javni diskurs i korištenje prilagođenog jezika. Podizanje napetosti i izazivanje sukoba za političke poene opasno je i neodgovorno.

GRANICA BEZ VOJSKE
Vaš komentar na navodna gruba postupanja prema migrantima od strane hrvatske policije? O tome se raspravljalo i u EU parlamentu...

- Mislim da su mnogi slučajevi isprovocirani, a policija je reagirala bez previše iskustva. Apsolutno hrvatska policija mora spriječiti ilegalni prelazak granice, bez obzira na to što migranti brzo odlaze iz Hrvatske u Sloveniju i dalje prema zapadnoeuropskim državama. Ovo je naša zadaća i mislim da je policija sposobna to učiniti. Nesretnih događaja bit će i dalje, ali više će to biti posljedica pokušaja prelaska tzv. zelenih granica, a mnogi migranti nisu upoznati s teškom topografijom krških planina i brzih i velikih rijeka. U tome je potrebno pojačati i suradnju s policijskim snagama u BiH i Srbiji.

Treba li vojska biti uključena u čuvanje granica, napose u slučaju ponovne eskalacije migrantske krize?

- Teško je predvidjeti situacije koje se mogu dogoditi, ali mislim da vojska nema što tražiti na granicama naše i susjedne države ako nema doista ozbiljnog problema opsega kao što je bio migracijski val 2015. godine. (D.J.)
Možda ste propustili...

TEMA TJEDNA: HRVATSKA U EUROPSKOJ MONETARNOJ I BANKARSKOJ UNIJI (I)

S kunom dobro, s eurom još bolje

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TEMA TJEDNA: HRVATSKA U EUROPSKOJ MONETARNOJ I BANKARSKOJ UNIJI (I)

S kunom dobro, s eurom još bolje

2

INTERVJU: ZDENKO ADROVIĆ

U godini uvođenja eura efekti poskupljenja u pravilu su vrlo mali

3

MRTVA PROŠLOST POKAPA ŽIVE

Demokracija ili demonstracija: Beskrajni činovi američke drame