Knjiga naziva Srednjovjekovno prstenje istočne Hrvatske autorski je uradak Mirka Adžage, ljubitelja i sakupljača starina iz Nuštra, a donosi prikaz, kako to i autor i muzealci kažu, najveće takve zbirke u Hrvatskoj. Na 375 stranica velikog formata, riječju i fotografijom, prikazano je - više od 550 prstenja iz razdoblja kasnog srednjeg vijeka, od 13. do 16. stoljeća, a što su desetljeće unazad pronađeni na slavonskom terenu, na 67 lokaliteta na potezu od Županje do Dunava.

Ta je muzejska zbirka nastala kao plod dugogodišnjeg rada amaterskih sakupljača starina okupljenih u Udrugu "Banovac", u suradnji s Gradskim muzejom Vinkovci, a riječ je o spajanju zbirki četvorice sakupljača - Mirka Adžage, Domagoja Jovanića, Vinka Adžage i Stevea Gaunta. Izložena je od konca 2015. u Domu kulture Nuštar.


- Ako govorim kako je zbirka prikupljena - koristeći detektor metala - već jedan detalj pokazuje opravdanost tog načina, a to je činjenica da je prstenje pronađeno na njivama koje se intenzivno obrađuju zbog čega je i više od polovice primjeraka oštećeno uporabom poljoprivrednih strojeva - kazuje autor knjige na čijem je stvaranju radio, dijelom i zbog nedostatka domaće literature, pune tri godine. U knjizi prstenje ne "niže" ni po kakvom posebnom pravilu (nalazištu, motivu, obliku, starosti....) i datacija je tek okvirna jer je, kaže autor, svaki primjerak slučajni pronalazak bez šireg povijesnog i prostornog konteksta. Knjiga je upravo izašla iz tiska, u 500 primjeraka - dvojezično, na hrvatskom i enleskom, i bit će javnosti predstavljena u subotu, 25. siječnja u 19 sati, u nuštarskom Domu kulture, među staklenim vitrinama što plijene pozornost srednjovjekovnim prstenjem od bakrenih slitina, srebra, olova.


- Jedan od glavnih ciljeva monografije jest da, uz predstavljanje bogate i raznolike zbirke, ona postane izvor za daljnja stragistička i heraldička istraživanja - kaže Mirko Adžaga, umirovljeni hrvatski branitelj (po struci kriminalist) kojemu je sakupljanje i proučavanje starina ljubav. Zanimljvost njegovog uratka i u tom je što je za 266 primjeraka prstenja napravljen otisak u pečatnom vosku, što je, pak, putokaz za utvrđivanje pečatne namjene prstena. Upravo u tim motivima na kruni prstena autor Adžaga vidi veliku vrijednost zbirke, baš kao i u njezinoj brojnosti i vremenskom presjeku.


- Kao najlogičnija pretpostavka nameće se ideja kako većina prstena iz zbirke potječe iz uništenih srednjovjekovnih grobova koji su se nalazili na pozicijama seoskih i župnih groblja - zapisao je u predgovoru Danijel Petković iz Gradskog muzeja Vinkovci. Ne upuštajući se u "ringološku" analizu, dodao je da je većina prstenja pronađena u krugu od 20-tak kilometara u sjeverozapadnom dijelu današnje Vukovarsko-srijemske županije što je središnji dio srednjovjekovne Vukovske županije koja je bila gusto naseljeno, s utvrdama, varošima i brojnim malim naseljima, s 20-30 kuća.


- Entuzijazam nekolicine, njihova ljubav prema starinama, pokrenula je cijeli niz događaja koji je rezultirao i ovom knjigom, a zbirka srednjovjekovnog prstenja, uključujući i običnije i raskošnije primjerke, sadrži niz dragocjenih kulturno-povijesnih podataka o ljudima koji su živjeli na prostoru srednojvjekovne Vukovske županije - zapisala je među ostalim, Anita Rapan Papeša iz vinkovačkog muzeja. Navela je i da "osim baštinske i estetske vrjednosti, iz tih naizgled sitnih predmeta saznajemo koji su materijali korišteni, kako su obrađivani, koji su trendovi praćeni... što su i mali dijelovi slagalice o životnom ritmu tog doba".
- Nastavljajući tradiciju Vinkovčanina i prvog školovanog arheologa u Hrvatskoj dr. Josipa Brunšmida, Gradski muzej Vinkovci organizirao je mrežu suradnika po ugledu na sustav povjerenika iz 19. stoljeća. Naši suradnici, svi redom sudionici Domovinskog rata, ali i zaljubljenici u prošlost svojeg kraja, sve predmete dostavljali su muzeju čime su aheološke zbirke povećane za desetak tisuća predmeta koji bi bili izgubljeni zauvijek - zaključila je.